Datumar: U Zemunu se rodio Zoran Miščević (Siluete)
17. 09. 1945. Zemun – 4. 04. 1995. Beograd
Jedan od pionira rock muzike u Jugoslaviji i vođa vokalno-instrumentalnog ansambla Siluete, jednog od prvih beogradskih rock and roll ansambala. Također je bio jedna od prvih mega-zvijezda na tadašnjoj jugoslavenskoj sceni, a svojim eksplozivnim ponašanjem na pozornici priskrbio mu je epitet “srpskog Jagera”. Za generaciju koja ga je imala priliku slušati uživo bio je i ostao jedna od najvećih rock legendi koju je Beograd vidio.
Muzikom se počeo baviti u srednjoj školi, kada je svirao bongo bubnjeve u školskom bandu. Prvi sastav koji je Miščević osnovao, bio je vokalno-instrumentalni sastav Siluete. Grupu je osnovao 20. listopada 1961. godine, zajedno s Brankom Gluščevićem (koji je u to vrijeme vodio kombo orkestar Crne Mačke). U početku je u grupi pjevao i svirao bass gitaru, a kasnije je nastupao samo kao vokal. Članovi prve postave Silueta bili su, pored Miščevića, Branko Gluščević (ritam gitara), Ilija Ika Stanić (solo gitara), Zoran Simjanović ( klavijature) i Miroslav Minić (bubnjevi).
Siluete su svoj prvi veći nastup imali 1961. godine u Domu sindikata, na koncertu Đorđa Marjanovića. Godine 1963., Siluete odlaze na Jadran, gdje nastupaju u odmaralištima. Nakon svirki u Makarskoj, tijekom tog ljeta, Siluete se razilaze.
Nakon razlaza Silueta, Simjanović prelazi u Elipse, a Siluete nastavlja Ilija Stanić s novim članovima. Miščević, ponovno s Brankom Gluščevićem, osniva grupu Lutalice. U to vrijeme Miščević je pjevao i s bendom Safiri. Nakon pobjede na Gitarijadi na Sajmištu, održanoj 30. ožujka 1964., Lutalice prestaju s radom, pa se Miščević vraća u Siluete.
Tijekom 1965. godine, Miščević i članovi njegove grupe Siluete šokirali su konzervativnu publiku svojim nastupima, što im je priskrbilo trenutnu popularnost, kakva do tada nije bila viđena na području bivše Jugoslavije. U Beogradu je tada bilo oko dvjesto trideset grupa, čiji su članovi bili uredno dotjerani i odjeveni. Miščević i Siluete svojim su muzičko-scenskim nastupom srušili te standarde. Miščevićeva duga, plava kosa izazvala je skandale, a ljudi su je često pokušavali ošišati na ulici (tako se priča). Situaciju je iskoristio kako bi pridobio medijsku pozornost izjavom da želi osigurati kosu.
Još sredinom ’60-ih godina, Miščević se sa Siluetama pokušao probiti na inozemno tržište. Mjesecima su svirali u Austriji i Njemačkoj, ali su se 1967. vratili u Jugoslaviju. Godine 1969. ponovno su krenuli putem europskih pozornica. Svirali su uglavnom u noćnim klubovima i diskotekama u Italiji, SR Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Švicarskoj, u želji objavljivanja LP-a u inozemstvu. Kada je postalo jasno da im se želja neće ostvariti, grupa je prestala s radom. Svi se članovi vraćaju u Jugoslaviju, osim Zorana Miščevića, koji ostaje još godinu dana u Njemačkoj, gdje nastupa s jednom talijanskom grupom.
Miščević se 1973. vratio u Jugoslaviju i gostovao kao pjevač na singlu ‘Banane/Reka suza‘, grupe Formula Love iz Inđije, nakon čega se dvije godine povukao sa scene. Nakon dvije godine pauze, zajedno s Ljubom Đorđevićem, obnavlja Siluete, kupuje zmiju za scenske nastupe i kreće na turneju, ali grupa više ne postiže nekadašnje uspjehe, pa 1975. godine nastupaju po hotelima. 1976. godine, s mladim muzičarima, ponovno osniva Siluete s kojima redovito nastupa u manjim dvoranama. Ljuba Đorđević ostaje u ovoj postavi.
Sljedećih godina, Miščević je nevjerojatnom upornošću i gotovo nikakvim medijskim reakcijama vodio grupu kroz koju je prošao ogroman broj muzičara, tako da je jedno vrijeme funkcionirala gotovo kao “mala škola rock and rolla”. No, njegova se muzika nije uklapala u nove muzičke trendove, a muzičarii su, čim su nešto naučili, krenuli dalje. No, za uspjeh Silueta nije zaslužan samo image banda na čelu s Miškovićem, već i činjenica da su tijekom godina pobjeđivali na mnogim tadašnjim rock festivalima. Prvi singl, koji je uključivao obrade stranih hitova, prodan je u iznenađujućoj količini od 45.000 primjeraka, pa je grupa dospjela na naslovnice mnogih domaćih novina.
Sve do kraja ’80-ih godina, Zoran Miščević nastavlja nastupati sa Siluetama. Ostao je zapamćen njegov nastup na velikom rock spektaklu Hipodrom ’81, kada je, unatoč lošem vremenu, problemima sa strujom i lošom scenskom opremom, održao jedan od jaboljih koncerata na spomenutoj manifestaciji, na beogradskom Hipodromu. Nakon smrti Ljube Đorđevića, u jesen 1986., Miščević je nastavio s nastupima, ali s manje entuzijazma. Preminuo je u Beogradu 4. travnja 1995. godine.
O nastupima Silueta i euforiji tijekom njihovih koncerata:
Malo pevam, malo skačem, onda opet malo pevam i negde u sredini koncerta zavitlam mikrofon u gledalište, negde oko petog reda. To mnogo košta, jer devojke rastrgnu mikrofon, ali to niko osim mene ne radi.
O pismima koje dobija od obožavalaca:
Neki mi pišu da me vole, drugi prete da će me ubiti, neki da će mi baciti sodu u lice, devojke prete da će se ubiti ako ih ne usrećim. Moja majka tri puta dnevno dobija nervni slom zbog tih pisama.
