Bebè Na Volè – Ode dite
Simbolično na 1. maj Adam Semijalac (Bebè Na Volè) objavio je novi album Ode dite koji je, kako kaže, posvetio našim bakama i djedovima antifašistima. Na albumu se nalazi deset autorskih pjesama koje su skladane za dangubicu, bugariju, banjo i glas u Adamovoj izvedbi uz vokalnu pratnju Tajane Josimović i Lane Hosni.
Adam je za ovaj album sam napisao tekstove i glazbu, te ga miksao, snimio, producirao i izdao u vlastitoj nakladi. Za dodatni miks i master zaslužan je Jelenko Hodak, a omot albuma djelo je Mislava Lešića.
Adam kaže da je dugo želio napraviti album s tradicionalnim instrumentima koje dosad nije svirao:
Dangubica me privukla jer je vrlo primitivna. Ograničena. Nedostaju joj polja odnosno tonovi. Nije kromatski instrument. Slično je i s bugarijom. Pet žica i “istina”. Tvrda k’o život. Moj pristup je bio odmaknuti se od tradicionalnog načina sviranja i koristiti instrumente onako kako bih inače svirao. Sa slideom u štimovima koji nisu prirodni za te instrumente. Zapravo, želio sam tradicijskom zvuku dodati nešto što mi je oduvijek nedostajalo. Mikrotonove. Oponašanje glasa. Blues. Tu neku „uprljanost“ koja naročito danas nedostaje u folkloru, a život je prepun iste. Koristio sam i benjo, jer je to vrlo star instrument, koji vuče korijene iz Afrike, pa me zanimalo kako će se slagati s bugarijom i dangubicom.
Kad su u pitanju tekstovi, Semijalac ističe da ih je pisao razmišljajući o jednostavnim melodijama:
Tipično folkloru, “dječje” rime, ponavljajuće melodije. Što jednostavnije to bolje. Na albumu gostuju Tajana Josimović i Lana Hosni. Dvije prijateljice koje se već neko vrijeme bave tradicijskim pjevanjem. S obzirom na tekstove, bilo mi je važno uključiti ženski glas. Stvoriti malu zajednicu u procesu snimanja. Kako o složenim temama, kao što su rat, gubitak najmilijih, pritisak okoline, patnja i preživljavanje, neimaština, “primitivni” običaji, progovoriti kroz što jednostavniju muzičku formu? Album Ode dite je ljubavni i antiratni album, ali je i moj pokušaj ponovnog prisvajanja folklora našeg podneblja. Progovara o međugeneracijskoj traumi koju stvaraju ratovi. O traumi uzrokovanoj teškim fizičkim radom koji čovjeka nosi u smrt. O surovosti i sirovosti života. O gubitnicima. Nastavlja se na pjesmu Baba Ljuba blues i eksperimentalni album Tanac za crnega vraga..
Album ima i snažno obilježje onoga što se Semijalcu događalo u privatnom životu:
On je moje suočavanje s gubitkom glasa nakon operacije karcinoma štitnjače. Dijagnoza: oštećenje gornjeg laringealnog živca. Teško oštećenje glasa. Da bih živio, morao sam izgubiti ono što mi je uvijek davalo snagu za život. Glas. Mogućnost pjevanja, rezoniranja, deranja i urlanja. Sve to je s operacijom gotovo pa i nestalo. Kako nastaviti stvarati? Mogu li i dalje pjevati? Smijem li? Imam li što za reći? Kako nastaviti raditi kao glazbenik nakon što je instrument, na kojem sam radio veći dio svog života, uništen? Kako se suočiti s gubitkom velikog dijela sebe i svog identiteta? Kako oštećen i sjeban krenuti dalje?
