Commodore – zaboravljeni “debeljko”
Na tržištu se 1982. pojavio famozni “Commodore 64”, koji je sa 17 miliona prodanih primjeraka postao najbolje prodavani PC model dvadesetog stoljeća.
U ovim krajevima su ga od milja nazivali i “debeljko” zbog njegova simpatičnoga, zaobljenoga izgleda. Ulaskom na tržište u kolovozu 1982. godine Commodore 64 sa 64 KB memorije (38911 bajtova slobodnih za programe u BASIC-u), zvučnim čipom MOS 6581 (SID) i procesorom MOS 6510 (procesor MOS 6502 sa 6-bitnim IO portom) i dobrom cijenom ušao je na već gusto naseljenom tržištu kućnih računala kojem su glavni konkurenti bili ZX Spectrum 48, Applea II te Atarija 400 i 800.
Zahvaljujući zvučnom čipu SID i grafičkom integriranom krugu VIC II C64 se isticao kao kućno računalo izvrsnog zvuka i grafike. Bila je to jedna od njegovih glavnih prednosti pred konkurentima, posebice Spectrumom. Imao je vrlo dobru tipkovnicu. Zadnji model C64 zvao se C64G (tzv. ALDI), na tržištu se pojavio krajem 80-ih i trajao do 1990. i izvana je nalikovao prethodniku, dok je unutarnja arhitektura bila znatno drugačija.
Takav jeftini model bio je prvenstveno namijenjen kao jeftina igraća konzola za zemlje koju se netom izlazile iz socijalističkoga bloka, ali je poslužila i mnogim entuzijastima u njima koji jednostavno do tada nisu imali pristup zapadnom tržištu, a bili su željni programiranja na kućnim računalima. Zanimljivost je da je Commodore godinama pokušavao izbaciti C64 iz proizvodnje, ali potražnja je bila konstantna i velika. Ironično je da je nakon prekidanja proizvodnje Commodora 64 u travnju 1994. da je tvrtka Commodore je bankrotirala 29. travnja 1994. godine.
Prva poznata upotreba Commodorea 64 u ovdašnjoj muzici zabilježena je na albumu grupe Denis & Denis “Čuvaj se”, kada je Davor Tolja neke dionice pjesama programirao na ovom kompjuteru. Nekako u slično vrijeme su ga koristili i momci iz grupe Borghesia u svojim početnim radovima.
