Istovremeno grupa je promovisala novi album “The Best of Fit” (2023), u izdanju diskografskih kuća “Croatia Records/Jugoton” i “Fidbox”.

Uzgred, evo nečeg što će biti zanimljivo onima koji nisu dovoljno upućeni u karijeru grzpe Fit:

Grupa se osniva 1985. kao punk band i započinju s angažiranim anarho-pank pjesmama, a ime sastavu određuje pankerska moda (kožne jakne, zakovice, frizure) pa se nazivaju po gelu za kosu FIT. 1986. nastupaju na Omladinskom festivalu u Subotici, gdje osvajaju 2. nagradu stručnog žirija i 3. nagradu publike. Odlučuju da se profesionalno bave muzikom i okreću se melodioznijem pop-rocku. Kako riječka publika nimalo nije bila sklona “komercijali” (posebno omražene među drugim i trećim valom riječkih punk i srodnih alternativnih grupa),odlučuju se probijati na širem jugoslavenskom tržištu gdje postaju jedan od komercijalno najuspješnijih izvoznih proizvoda riječke scene.

Kako je jugoton tradicionalno odbijao riječku rock scenu (kako sami Fitovci kažu “klan koji ne možeš proći”) riječki bendovi su morali u Ljubljani ili Beogradu realizirati svoja diskografska izdanja, a Fitovci se upoznaju s Ivanom Fece Firčom, bubnjarom EKV-a koji je u Rijeci bio na odsluženju vojnog roka i koji preuzima ulogu njihovog producenta. U studiju u Sarajevu snimaju svoju prvu ploču, ali kako im je traka snimke pokradena, moraju u mnogo lošijim uvjetima ponoviti snimanje u Beogradu. Kako Fece odlazi u New York, frontmen EKV Milan Mladenoviċ pomaže u produkciji, a ujedno je i svirao gitare zajedno sa Zvonkom Đukićem – Đuletom pokretačem danas vrlo popularne beogradske grupe Van Gogh.

S naglašenim čvrstim gitarskim zvukom i prepoznatljivom vokalnom interpretacijom i solidnim pjevnim tekstovima, FIT postiže veliki uspjeh s 1. pločom “Na rijeci”, iza koje uskoro (1989.) slijed.2. LP “Daj mi ruku”. Grupu su uz Miru Teševića – zaduženog ujedno i za tekstove, te Zorka Opačića – autora glazbe, činili pjevač Davor Lukas-Bajo, te bubnjar Dean Benzia. S tih LP-a publika i danas pamti hitove »Mačka«, »Rijeka« ili pak »Zvoni telefon« i »Zaboravit ću sve«.

Rasturanjem Jugoslavije dolazi do naglog prekida karijere, Fitovci se razilaze (“političari su nas potpuno uništili”), treći album ostao je zagubljen na relaciji Rijeka-Beograd. Dio grupe (Tešević i Opačić) odlaze u egzil u Amsterdam gdje preživljvaju uličnom svirkom i organiziranjem partya u skvotiranoj vili. Počinju djelovati pod imenom Cyberfit, objavljuju materijale pod raznim elektronskim etiketama, a najveći uspjeh do sada im je objavljivanje kompozicije ”Pojo, Pojo” na poznatoj kompilaciji chill-out muzike Cafe Del Mar. Pjevač Davor Lukas se pokušao vratiti na domaću scenu solidnim albumom ’Lucas’ u izdanju Croatia Recordsa (1997.) i osvojiti ponovo publiku sa prepoznatljivim, ali i modernijim ’fitovskim’ zvukom, međutim to je bio neuspjeh frontmena nekadašnjeg FIT-a, oslikanog oksimoronom: najbolji “underground pop bend” Jugoslavije. Amsterdamski dio ekipe se daleko bolje snašao u muzičkim vodama Europe održavajući povremeno kontakt sa Hrvatskom kroz produciranje i snimanje odabranih domaćih izvođača, već spomenutog bivšeg kolegu Lucasa, zagrebački Bastardz i druge.

2000-ih se bend ponovno okuplja (bez bubnjara) te 2008. ponovno javno nastupa, a 2011. objavljuje svoj 3. album s istoimenim naslovom “2011”.