Top 5 u 2025: Ivan Lončarević
Po mišljenju sjajnog „sportskog i muzičkog radnika“ Ivana Lončarevića, album godine u regionu je „Može i taka, dragi“ Davida Angelevskog, poznatijeg pod pseudonimom Pikolomini.
Kraj godine je vreme za rekapitulaciju mnogih aspekata života, pa tako i ostvarenja u oblasti muzičke industrije. Stoga, odlučili smo da (i mi) odaberemo najbolje albume na prostoru „od Vardara do Triglava“. Kako bismo izbegli subjektivnost u tim ocenama, odlučili smo da u pomoć pozovemo renomirana imena iz zemalja nekadašnje zajedničke države. Želja nam je da okupimo ljude koji prate i dobro poznaju scenu na ovim prostorima, pa, shodno tome, njihov vrednosni sud ima specifičnu težinu. Rezultate ove ankete objavićemo početkom 2026. godine.
Upućujemo oštar centaršut sa desne strane u srce kaznenog prostora, a tamo loptu dočekuje Igor Lončarević i makazicama je sprovodi u nebranjeni deo mreže. Jedan prema nula za Pop Depresiju! Nakon Bojana Mušćeta, imamo još jednog svestranog lika na sceni, baš onakvog kakav nam i treba. Tačnije, na dve scene: fudbalskoj i muzičkoj. Našeg današnjeg selektora poznajete kao sportskog novinara i komentatora, ali i kao radijskog voditelja, autora brojnih emisija, organizatora koncerata i turneja, muzičkog izdavača, skauta za otkrivanje mladih i talentovanih umetnika… Malo li je?! Retko koja kuća je u stanju da izbaci toliko dobrih albuma kao Lončetova Pop Depresija. A ovo je njegovih Top 5 u 2025. Pre toga, pročitajte i kratak Ivanov disclaimer.
“Biti kvaziizdavač koji (amaterski) radi u kvazimuzičkoj industriji Srbije i regiona povlači za sobom razne stvari koje definitivno utiču na ovaj izbor. Da, ne mislim da je okej da preporučujem naša izdanja, jer da nisu bitna ne bismo ih objavili. S druge strane, više albuma koji nisu “naši” objavili su prijatelji i oko njih smo se angažovali na razne načine, tako da ni ti albumi neće biti istaknuti. Ali, ne smeta da ih nabrojim, pa neka stoji kao neki podsetnik: Gazorpazorp – Niz reku, Bohemija – Odiseja u nemiru, Ana & The Changes – Sabiranje, Igor Božanić – Žega, Vashy – Dobili ste vaši, Consecration – Video sam kako umireš, Siz – This Is SIZ i Wooden Ambulance – Backslides, pa onda KOIKOI – O sreći u snovima i Turbo Trans Turisti – Važan i Veliki“.
1) Pikolomini „Može i taka, dragi“ (Sharla)
David Angelevski je sila univerzuma i kao izdavač (Sharla) i kao muzičar. Za mene nema dileme, svaka godina u kojoj Pikolomini objavi album je dobra godina, iako iz naše perspektive to baš ne izgleda tako. Gorko-slatki komentari na život u Skoplju i Makedoniji, zapitanost, ljubav i metafizika i inače su centralne teme Pikolomini pesama, a za one koji nikada ranije nisu slušali muziku koju David pravi, mogu samo da kažem – baš vam zavidim, ljudi!
2) Dina Jashari „Rastenija bez koren“ (samostalno izdanje)
Bio sam opčinjen kada sam prvi put pre 5-6 godina video i čuo Dinu Jashari kako peva i, evo, ta opčinjenost još traje. “Rastenija bez koren” je gigantski korak dalje, ulazak u regionalni mejdžor lig i idejno i produkciono i jedva čekam sledeći potez. I ovde je Skoplje u prvom planu, ali i razne intimne situacije i dileme, uz kežual šetnju kroz žanrove, osećanja i atmosfere. Maestro Luka Tošev vešto pravi zvučne kulise za Dinine pesme, a odlični bubnjar Dragan Teodosiev svojim umećem i gruvom je sve bliži onome što je radio tokom cele svoje karijere moj omiljeni bubnjar Džano Kuč.
3) Spejs Noksi „Sveto mesto“ (Fun House)
Prethodni solo album Novaka Mirkovića “Kuća zabave” bio je apsolutni hit, a “Sveto mesto” je odlazak u svet iza ogledala gde ništa nije sveto i gde lepota izbija iz najveće štroke. To što Noksi radi i inače zamišljam kao neku vožnju raspalom Ladom od Topole do Izmira, gde on non-stop vrti radio i preko toga priča saputnicima sve neke bitne stvari. Znači, njegovo “od Silvane do Nirvane” je od Radio Teherana do Lole, ali sa uključenjima reportera s ulica, stadiona, mesta prirodnih i onih drugih katastrofa i (zašto da ne?) javnih kuća i ostalih hramova.
4) The Cyclist Conspiracy „Back to Hermetics and Martial
Arts, Vol. I“ (Subsound Records)
Ako je prethodni album Biciklista “Mashallah Plan” bio povlačenje crte i (najzad) kvalitetno zabeležen presek onog što su radili ranije, ovaj “Back to Hermetics and Martial Arts, Vol. I” je prvi pravi dugosvirajući ulazak (u real time-u) u mozak Nikole Uroševića i ekipe. A u tom kolektivnom mozgu je jedna retrospektiva okultnog, ezoteričnog, psihodeličnog i svežanrovskog ludila.
5) Andy Pavlov „Children: Musical Portraits for Piano Solo“
(Neo Classics)
Endijev prvi solo album “Me and My Love On The Road To Honduras” (2020) je možda i najvažniji album (nezavisno od žanra muzike) koji je objavljen u Srbiji u poslednje dve decenije. Za mene je i najbolji roman na srpskom jeziku u 21. veku. Novi album je ambiciozan projekat sa 24 kompozicije koji su svojevrsni muzički portreti raznih ljudi koji su pohodili Endijeve snove proteklih godina. Album je zahtevan i kompleksan, sadrži 12 durskih i 12 molskih kompozicija, ali jednom kada nađete vreme da se posvetite i uronite u ovaj fantazmagorični svet, nagrada je baš vredna.
U prodaji reizdanje osmog albuma Električnog orgazma “Zašto da ne!”
