Top 5 u 2025: Vedran Peternel
Sastav Roj Osa i trubač Rob Mazurek su sa svojim albumom „Beton Kino“ impresionirali zagrebačkog producenta Vedrana Peternela, pa ih je on stavio na prvo mesto liste prošlogodišnjih regionalnih izdanja.
Kraj godine je vreme za rekapitulaciju mnogih aspekata života, pa tako i ostvarenja u oblasti muzičke industrije. Stoga, odlučili smo da (i mi) odaberemo najbolje albume na prostoru „od Vardara do Triglava“. Kako bismo izbegli subjektivnost u tim ocenama, odlučili smo da u pomoć pozovemo renomirana imena iz zemalja nekadašnje zajedničke države. Želja nam je da okupimo ljude koji prate i dobro poznaju scenu na ovim prostorima, pa, shodno tome, njihov vrednosni sud ima specifičnu težinu. Rezultate ove ankete objavićemo početkom 2026. godine.
Većina naših dosadašnjih selektora dolazi iz različitih medija. Naravno, njihovo znanje i iskustvo su nesporni, ali moramo biti iskreni i reći da muziku najbolje poznaje onaj ko se bavi produkcijom, miksom i masteringom. Vedran Peternel je jedan od najboljih i najiskusnijih producenata na ovim prostorima, s obzirom da se tim poslom bavi nekoliko decenija i da je sarađivao sa brojnim renomiranim imenima kako regionalne, tako i svetske scene. Danas je Peternel jedno od ključnih imena zagrebačke i hrvatske alternativne muzike. Kroz njegove ruke i uši prolazi pregršt kvalitetnih singlova, EP-ja i albuma, pa nam je veoma drago da ga imamo u izboru za Top 5 u 2025.
1) Roj Osa & Rob Mazurek “Beton Kino” (Kopaton Records)
Braća Sinkauz i Marco Quarantotto s projektom Roj Osa slikanje zvukom, improvizaciju i eksperimentalu dovode do pop pitkosti. Na ploči im se pridružuje famozni trubač iz Chicaga, Rob Mazurek. Nema nikoga u regionu, a i šire, tko zvuči kao Roj Osa.
2) Mimika Orchestra “Medzotermina” (Menart)
S Mimikom sam malo u sukobu interesa, s obzirom da sam radio produkciju, miks i dio snimanja, ali bilo bi ludo zbog toga ne staviti taj album u izbor. Orkestar Maka Murtića zaslužuje velike svjetske pozornice.
3) Dina Jashari “Rastenija bez koren” (samizdat)
Drastično nam fali kvalitetnog popa. Pogotovo od mladih glazbenica/ka. Dina, Luka i Dragan tu briljiraju.
4) Turbo Trans Turisti “Važan i Veliki” (Kontra Rights & LAA)
Turisti su mi jedni od rijetkih u Srbiji koji se izmiču etiketi ‘djeca Repetitora’. Koketiraju s elektronikom, a nastupi su im uvijek nepredvidljivi, u smislu da pjesme zvuče skroz drugačije nego na ploči.
5) Taxi Consilium “Workin’ for the Other Side” (Aksioma)
Ovo mi je Mita (Dimitrije Simović) nedavno otkrio. Ne znam puno o njima, ali bila je to ljubav na prvo slušanje.
