Kao da je bilo danas: FIT eksplozija uz “Daj mi ruku”

Na današnji dan 1989. godine PGP RTB je objavio drugi studijski album riječke grupe FIT pod nazivom “Daj mi ruku”. Ovih dana grupa proživljava “drugu mladost”, uspješno se vraćajući na koncertne pozornice, predstavljajući kompilacijski album “FIT – The best of, 40 godina”.

O tim danima Davor Lukas je pričao za Jutarnji:

Izašao je naš drugi album koji smo snimali u Splitu i gdje nam je producent bio Dragan Lukić – Lvky. On se proslavio prvim albumom Dine Dvornika, pa mu je Fit bio također drugi album. Tu smo bili jako zadovoljni, bio je puno bolji zvuk i na njemu je pjesma “Zaboravit ću sve” koja je potegla cijeli album. Još je tu bila i obrada “Hanging On The Telephone” The Nervesa i još par dobrih pop-pjesama. Svirali smo nakon toga velike festivale, dobre koncerte, svuda nas je bilo.

U to smo vrijeme, kad gledaš iz ove perspektive, bili kao neki boy bend, premda njima drugi pišu pjesme, a mi smo bili i autori. Bili smo tinejdžerske zvijezde, dosta naočiti mladići i pjesme su bile, kao i dan danas, jako prijemčive i radiofonične i dosta se vrtjele, pa je bilo vladala velika fama oko nas. Meni to nikad nije strašno godilo, jer nisam se zbog toga počeo baviti glazbom. Mi bismo se zabili u garažu i vježbali satima i glazba je bila ta koja je bila najbitnija, kao i danas. Nuspojave te samo odvlače od primarnog cilja. Počneš se baviti glazbom da bi bio slobodan, da bi radio ono što voliš i da letiš kao ptica. Slava je, reći će svi glumci i ostali koji se bave showbusinessom, u biti situacija koja ti oduzima slobodu. Kreneš u jednom smjeru, pa se nađeš u začaranom krugu, zato i imaš situaciju gdje se mnogi okrenu porocima i tragično završe jer postaneš svačije vlasništvo, javna osoba, kao neki Mickey Mouse. Tko prije shvati da je to prolazno, i da će doći drugi koji će biti taj, da je to samo faza u životu, to bolje.

FIT, pop-rock bend osnovan je 1985. godine kao jedan od mnogobrojnih riječkih punk sastava, da bi promjenom prema većoj melodioznosti stekli veliku popularnost širom Jugoslavije.

Otpočeli su kao punk grupa s angažiranim anarho-pank pjesmama, a ime sastavu određuje pankerska moda (kožne jakne, zakovice, frizure) pa se nazivaju po gelu za kosu FIT. Na Omladinskom festivalu u Subotici nastupaju 1986, i osvajaju drugu nagradu stručnog žirija i treću nagradu publike. Odlučuju da se profesionalno bave muzikom i okreću se melodioznijem pop-rocku. Kako riječka publika nimalo nije bila sklona “komercijali” (posebno omražene među drugim i trećim valom riječkih punk i srodnih alternativnih grupa), odlučuju se probijati na širem jugoslavenskom tržištu gdje postaju jedan od komercijalno najuspješnijih izvoznih proizvoda riječke scene.

Kako je Jugoton tradicionalno odbijao riječku rock scenu bendovi su morali u Ljubljani ili Beogradu realizirati svoja diskografska izdanja, a Fitovci se upoznaju s Ivanom Fece Firčom, bubnjarom EKV-a koji je u Rijeci bio na odsluženju vojnog roka i koji preuzima ulogu njihovog producenta. U studiju u Sarajevu snimaju svoju prvu ploču, ali kako im je traka snimke pokradena, moraju u mnogo lošijim uvjetima ponoviti snimanje u Beogradu. Kako Fece odlazi u New York, frontmen EKV Milan Mladenoviċ pomaže u produkciji, a ujedno je i svirao gitare zajedno sa Zvonkom Đukićem – Đuletom pokretačem beogradske grupe Van Gogh.

Grupu su uz Miru Teševića – zaduženog ujedno i za tekstove, te Zorka Opačića – autora glazbe, činili pjevač Davor Lukas – Bajo, te bubnjar Dean Benzia.

Tagovi: Daj mi ruku, FIT, Rijeka