Na današnji dan: Rođen Ivan Ivica Vdović Vd, renesansni lik Novog talasa

Rockomotiva
23.02.2024.

Sonja Savić tvrdila je kako je bubnjar Šarla akrobate i onoga što će se kasnije zvati Ekatarina Velika, stvorio i Milana i Margitu i Dušana Kojića Koju, a poslednji bubnjar EKV-a, Marko Milivojević, reći će: „On je bio više od same svirke. On je bio muzika. Njega smo pratili“.

Tekst: press

Po relevantnim izvorima upravo je na današnji dan 1961. u Beogradu rođen legendarni autor i bubnjar Ivica Vdović Vd. Kako su rekli oni, koji su ga poznavali, izvrstan muzičar, čovek, “Vukovac” i jedan od ključnih protagonista beogradskog, ali i jugoslovenskog novog talasa. Sestra Tanja će brata Ivicu opisati kao iznadprosečnog mladića, odnosno učenika koji je nagrađivan zbog prosečnog uspeha od 5.00.

Svoju muzičku karijeru Vd je počeo još kao gimnazijalac, na bubnjevima u bendu Limunovo drvo. Kasnije je zasvirao i u Suncokretu, čiji članovi su bili Bora Đorđević, Bilja Krstić i kasnije poznata glumica Gorica Popović. U Suncokretu Vd ostaje tek nakratko da bi se potom priključio jednoj od najvećih grupa ovih prostora – Šarlu akrobati. Malo koji bend uspeo je u tako kratkom vremenu da ostavi neizbrisiv trag na jugoslavenskoj muzičkoj sceni, i to sa samo jednim jedinim albumom – „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“.

Šarlo je postojao tek godinu i po (1980.-1981.). Prepoznaće ga zagrebački Jugoton, a udarnu postavu, uz Ivicu sačinjavali su Milan Mladenović i Dušan Kojić Koja. Prvo pojavljivanje Šarlo je doživeo u legendarnom SKC-u, u aprilu 1980. godine, kao predgrupa Pankrtima. Zanimljivo je i da Vd u Šarlu nije bio samo bubnjar, već je u pesmi „Pazite na decu (I)“, on uzeo gitaru, dok je Milan seo za bubnjeve.

Šira javnost Šarla će pamtiti po „Ona se budi“, „Niko kao ja“, „Oko moje glave“ i “Mali čovek“, pesmama koje su se našle na kultnoj kompilaciji ‘Paket aranžman‘, zajedno s poznatim hitovima Idola i Električnog orgazma. Neko će kasnije primietiti da je jedini Šarlov album jedan od najvažnijih albuma jugoslovenskog Novog talasa, koji je „probijajući okvire postojećih muzičkih žanrova“, stvorio plodno tlo za potpuno novi način muzičkog razmišljanja. Osim toga ovaj trojac radi i muziku za jedan od najboljih radova jugoslavenske kinematografije ranih osamdesetih godina – film „Dečko koji obećavaMiše Radivojevića.

Tri pesme snimljene za film („Slobodan“, „Balada o tvrdim grudima“ i fantastična „Depresija“ s kojom film i završava), nikada neće biti objavljene, a radi se o pravim remek delima. I Koja i Vd u filmu glume članove benda VIS Dobri dečaci. Vd u „Dečku“ glumi osobenog i ćutljivog muzičara. Jedva će progovoriti nekoliko reči.

Dok su ga neki poznanici kasnije opisivali upravo onakvim kakvu je ulogu odigrao u filmu, Dubravka Marković, voditeljka popularne muzičke emisije “Hit meseca” reći će da se radilo o najšarmantnijem momku u društvu, uvek spremnom na šalu.

Ličio je na Johnnyja Rottena iz Pistolsa, prvi je zamenio palice ritam mašinom i obeležio zvuk Šarla Akrobate. Sećam ga se kao najšarmantnijeg momka u društvu, pravog zezatora koji je uvek bio spreman da odvali dobru šalu. Bio je poznat i po nekim navikama koje ni za živu glavu nije menjao. Nigde nije išao bez svojih bubnjarskih palica i nikada se nikome nije javljao telefonom. Čovek jednostavno nije koristio tu spravu. Kada treba da izađemo, on lepo stane ispod prozora i zviždi. Bože, koliko se taj čovek nazviždao ispod mog prozora, prisetila se Markovićeva.

Kad su ga jednom prilikom pitali ko je publika njegovih bandova, odgovorio je da su to mladi ljudi kojima je dosta onoga što su do tada slušali. Po svedočenjima njegovih prijatelja, bio je buntovan i fascinantan, pomalo tajanstven, a pre svega harizmatičan i duhovit. Gotovo da nema bubnjara s ovih prostora, koji ga ne stavlja u prvi plan. Za naslov jedinog Šarlovog albuma “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” (prema citatu iz knjige „Pelagićev narodni učiteljVase Pelagića), odgovoran je upravo on (knjiga je bila iz njegove lične biblioteke). Dušan Kojić Koja (Šarlo Akrobata, Disciplina Kičme) za njega je izjavio:

Vd je bio neverovatno talentovan bubnjar, možda i najtalentovaniji od svih, takođe je bio i školovan, voleo je, ali i znao da svira džez, što je dosta bitno. Mi smo se zaista dobro slagali i svirački nalazili, uvek je to u stvari održavalo band kad bismo se posvađali.

Sam Vd je o Šarlovom izrazu i delovanju izjavio:

Ja sam se trudio da stvorim prostor za neke otvorene forme, gde bih uspeo da stvorim situaciju da komuniciramo instrumentima tokom same svirke. I to je bio nekako, bar za mene, najkvalitetniji deo muzike koju je Šarlo pravio… U nekoj meri organizovani haos, koji je Šarlo uspeo da pravi.

Koja tvrdi da se Šarlo raspao zbog Vd-ovog insistiranja da se u grupu dovedu Goran Vejvoda, pa čak i Bebi Dol. Milan je navodno podržavao tu opciju, za razliku od Koje koji je tvrdio da trojac sam ima još mnogo toga za ponuditi.

Ja sam se trudio da stvorim prostor za neke otvorene forme, gde bih uspeo da stvorim situaciju da komuniciramo instrumentima tokom same svirke. I to je bio nekako, bar za mene, najkvalitetniji deo muzike koju je Šarlo pravio… U nekoj meri organizovani haos, koji je Šarlo uspeo da pravi, reći će Ivica kasnije o Šarlu.

Koja će imati nešto drugačije mišljenje, iako je on davao poprilično kontradiktorne izjave kada bi nakon raspada Jugoslavije u intervjuima progovarao o bendu.

To je sve bilo prilično zabavno, onako, socijalistički, ljudi su se zabavljali, dolazili na koncerte koji su bili besplatni. Onda je sve to krenulo, naravno, pogrešnim tokom, kao i uvek. Pojavila se masa nekih menadžera, ljudi koji znaju kako treba. Tako to uvek bude kad mlade grupe krenu. Bilo je dosta sve smušeno. Imam čudnu mešavinu nekog lepog i groznog osećaja u vezi tog vremena, pričaće Koja o Šarlu, tvrdeći da se on oko mnogih poteza benda bunio, ali da neke njegove ideje nisu prihvaćene.

Jednom tužnom prilikom, a to je Milanova smrt, prisetio se i turneje Šarla akrobate po Poljskoj, nakon čega su odsvirali još samo jedan koncert u Ljubljani i definitivno se razišli. Naime, Poljaci su bili oduševljeni Šarlom, a nakon jednog koncerta publika je Vd-a nosila na leđima. Navodno su nakon toga „rasturili“ školovane džezere na jam sessionu varšavskog džez festivala. Jugoton je album izdao u danas nezamislivih, a tada ne previše velikih 10.000 primeraka.

Koja će reći da je album izašao prekasno, jer je trojac već bio duboko u neslaganjima, i muzički i privatno, kao i da su se stvorila dva fronta – Milan i Ivica na jednoj, a on na drugoj strani. Sudeći po kasnijem svedočenju Milana Mladenovića, bend stvarno nije imao budućnost.

Ja nisam bio zadovoljan, Koja nije bio zadovoljan, Vd nije bio zadovoljan. Koja je hteo jednu vrstu muzike, ono što je kasnije radio u Disciplini kičme, ja sam hteo da probam drugi način da dođem do ljudi, da ljudima nešto govorim ne samo putem agresije, putem razbijanja nekih uobičajenih načina izražavanja, nego sam hteo ljudima da govorim nešto što je njima neuobičajeno, nešto na šta nisu navikli da im ljudi pričaju, ali na način koji im je koliko-toliko dostupan da ga mogu shvatiti, objasnio je Milan suštinu raspada Šarla i osnivanja novog benda Katarina II kojem će se priključiti i sam Vd.

Ipak nakon istoimenog albuma Vd će napustiti grupu, koja će kasnije, silom prilika, promeniti ime u Ekatarina velika. Posle će Vd učestvovati i u snimanju albuma Discipline kičme ‘Dečja pesma‘ gde je na ritam mašini odradio jednu kompletnu pjesmu.

U vezi javne slike i medijskog eksponiranja, zabeležena je i ova njegova izjava:

Imidž je za mene jedna dosta tužna reč koja me uvek podseti na to da je rokenrol u stvari postao roba, a to je dosta tužno, istinito i izgleda nužno. Ne znam zašto ta šira popularnost postaje neki imperativ. Na primer, ja znam da moja grupa koja se zove Šarlo akrobata, neće nikada steći neku širu popularnost i onda mi radimo na tome da se taj neki klasični tip imidža baš razbije. Tako da na bini stoje tri različita čoveka koji se ponašaju različito jer su različiti – i najbolja stvar koju ta grupa daje je baš taj haos koji nastaje u sukobljavanju bilo kakvih pokreta, stresova, mrdanja…

Još sredinom osamdesetih godina Vd se testirao na HIV i pokazalo se da je pozitivan, legenda kaže kako je on prva službeno registrovana HIV pozitivna osoba u Jugoslaviji. O tome je svojevremeno govorila i legendarna beogradska glumica Sonja Savić, nažalost takođe pokojna:

Ovo je jedan ružan i mali grad, okrenuo mu je leđa, rekla je Sonja, tvrdeći da su Vd-a zbog njegove bolesti ljudi masovno izbegavali.

Glumica je gajila posebne osećaje prema talentovanom bubnjaru, pa je bila sklona da mu pripiše velike zasluge u nastajanju Novog talasa.

Ako je neko reformator ovoga grada u sedamdesetim godinama onda je to Ivica Vdović. Koja ne bi postojao da nije bilo Ivice Vdovića. I danas ako spomenete Ivicu Vdovića, to je valjda jedino ime na koje se Koja smanji, pričala je Sonja te tvrdila da je Vd najzaslužniji i za Milanove muzičke uspehe, iako je Milan bio tri godine stariji: Ivica je radio na njegovom vokalu, Ivica je radio na njegovoj ličnosti, Ivica je stvorio Milana Mladenovića, Ivica je stvorio Margitu Stefanović, a Koja je još uvek živ i neka prizna istinu, poručivala je glumica.

Prema nekim navodima Vd se s Margitom neko vreme zabavljao i upravo je on zaslužan što je ona došla u EKV.

Grupa DDT, Akademija 91

Nakon prekida rada grupe Šarlo Akrobata, nigde se nije dugotrajno skrasio i, na žalost, nije uspio pronaći i, do kraja, realizirati spomenuti talent i neosporno znanje. S ovoga je sveta otišao previše mlad – 25. septembra 1992.

Tagovi: , , ,

Vesti

© Copyright 2015 - 2024 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll