Na današnji dan: Rodila se Nada Knežević- prva dama jugoslovenskog jazza
Nada je rođena u Beogradu, 10. marta 1940. iz koga je i napustila ovaj svet 25. oktobra 2023.
Debitirala je 1956. godine na koncertu „Mlade snage na polju jazza“, a godinu dana kasnije je prvi put snimala za program Radio Beograda. Godine 1959. je sudjelovala na Opatijskom festivalu (drugom po redu), poslje čega je postala poznata širokom auditorijumu. Uskoro su kompozicije „Ciganska noć (Les Gitans)“ i „Fatima“ postale radijski hitovi i donjele joj veliku popularnost.
Već na početku karijere je na inozemnim jazz festivalima dobivala prve nagrade, a često je nastupala i na domaćim festivalima (Zagreb, Jugoslovenski jazz festival na Bledu, Beogradsko proleće). Na prvom i jedinom takmičenju pjevača zabavne muzike (1961) osvojila je Zlatni mikrofon.
U vrijeme najveće slave, 1962. godine, otišla je na godinu dana u SR Njemačku, gde je nastupala u jazz klubovima i usavršavala engleski jezik, a onda je nešto manje od dvije godine radila s ansamblom Haziea Ostervalda. U skandinavskim zemljama je pjevala u elitnim klubovima poput Down town i Key club, za dansko–švedsko–norveški radio je snimila dvosatni muzički program i imala podršku inozemnih medija, što joj je pružilo priliku za europsku karijeru. Međutim, zbog bolesti oca, nije mogla prihvatiti poziv menadžera Katarine Valente i vratila se u domovinu.
Godine 1971. se, poslje pauze uvjetovane materinstvom, trijumfalno vratila na scenu. Snimila je muziku za film „Moja luda glava“, nastupila na festivalu Beogradsko proleće sa kompozicijom „Seti se naše ljubavi“, i predstavljala Jugoslaviju, kao gost UN–a, na Sinajskom poluotoku, gde je proglašena najboljom sudionicom. Svijet je imao mnogo sluha za nju, pa je magazin Down BiT pisao u superlativu o njenim vokalnim sposobnostima, a jazz pijanist Chick Corea joj je, poslje jednog nastupa, ponudio suradnju. Nastupala je u dvorani Albert Fisher Hall, na međunarodnim jazz festivalima u Munchen, Athene i Istanbul, kao i na Newport Jazz festivalu, a ostaće upamćena kao prva Europljanka čije je ime upisano u svjetsku enciklopediju jazza.
Koncert u Niškom pozorištu, 1981.
Godine 1977. je sa Big Bandom održala nezaboravne koncerte u zagrebačkoj dvorani Lisinski i ljubljanskom kinu Union, koji su trajno sačuvani na duplom LP albumu „4 lica jazza“ u izdanju Jugotona. Jugoslavenska radiodifuzija je toj ploči dodjelila nagradu za najbolje diskografsko ostvarenje te godine, pa je Nada, uz Boška Petrovića, Boru Rokovića, Jovana Mikovića, Damira Dičića i Ratka Divjaka, uvrštena u jazz reprezentaciju SFRJ.
Tijekom pedeset godina karijere dobila je pregršt festivalskih nagrada i priznanja, a Udruženje jazz muzičara joj je dodjelilo povelju za doprinos razvoju muzičkog stvaralaštva. Poslednji koncert, nazvan „Nada Beogradu“, održala je 1995. godine, a 2007. je primila nagradu za životno djelo na XXIV internacionalnom jazz festivalu Nišvil.
Nezvanično je nazivaju prvom damom jugoslovenskog jazza.
