Na današnji dan: Rodio se Bojan Adamič
Velikan i pionir komponovanja filmske muzike u Jugoslaviji Bojan Adamič rođen je u Ribnici, Slovenija, 9. kolovoza/ avgusta, 1912.
Skladatelj filmske muzike i dirigent. Bavio se i fotografijom a omiljeni motivi su mu bili sa ptujskog karnevala. Autor koji je, između ostalog, napisao muziku za oko 150 igranih filmova, kazališnih predstava i televizijskih serija. Adamič je studirao klavir na glazbenoj akademiji u Ljubljani kod Janka Ravnika.
Krajem ’30-ih godina prošlog stoljeća, osnovao je swing sastav Broadway. Tijekom Drugog svjetskog rata borio se na strani partizana. Poslije Drugog svjetskog rata osniva Bigband, koji je uspješno djelovao na radio Ljubljani.
U početku je Adamič djelovao kao jazz muzičar, ali kasnije se okreće prema skladanju muzike za film. Njegove skladbe se pojavljuju u više od 200 TV i igranih filmova (domaće i strane produkcije – američke, britanske, francuske, švedske, norveške, finske, austrijske, talijanske, njemačke, mađarske, brazilske). Napisao je knjigu slovenačkih pjesama, Samospevi, 1943–1945, objavljenu 1971. godine. Između ostalog, napisao je lajt motiv za film Valter brani Sarajevo.
O svojoj filmskoj glazbi, koja razotkriva njegovu osobnost, stvaralačko opterećenje i inovativnost, sam je rekao:
Jako volim filmsku glazbu jer je to glazba koja nudi mnogo mogućnosti. A budući da svaki film ima svoj novi kontekst, glazba mora biti nešto potpuno novo. Ali ima još nešto što me oduvijek privlačilo: film zahtijeva brze reakcije i puno improvizacije.” partitura mora biti nešto sasvim novo. Ali ima još nešto što me oduvijek privlačilo: film zahtijeva brze reakcije i puno improvizacije.
Mladim i nepoznatim glazbenicima i stvaraocima iz različitih umjetničkih sfera, velikodušno je pružao podršku i bezbroj savjeta. Do kraja života ostao je znatiželjan, kreativan, inovativan, originalan i potpuno predan glazbi bez obzira na njezinu vrstu i oblik. Različiti kreativni pristupi i “nemoguće” kombinacije instrumenata postali su zaštitni znak glazbenog stvaralaštva Bojana Adamiča. U toj glazbenoj raznolikosti preferirao je pop glazbu, prema vlastitom izjašnjavanju i ako bi glazbu dijelili na “ozbiljnu” i “popularnu”, ali iznad svega volio je “dobru” glazbu, koju su svirali mali ili veliki bendovi, limena glazba bendova ili simfonijskog orkestra.
Cijeli je život bio vjeran limenoj glazbi.
Za svoje sveopće glazbeno djelovanje i predanost nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima (ukupno 44). Niz Zlatnih arena za filmsku glazbu na festivalu jugoslavenskog filma u Puli; mnoge savezne nagrade za filmsku i scensku glazbu JRT (Jugoslavenska radio-televizija); nagrada Fran Milčinski – Ježek RTV Slovenija (1990.); Srebrni znak slobode časti Republike Slovenije za dugogodišnje zasluge u glazbi (1993); prvi viktor za životno djelo časopisa Stop (1993); Župančičeva nagrada (1993); te najprestižnije kulturno priznanje u Sloveniji – Prešernova nagrada za životno djelo (1979).
Preminuo je u Ljubljani, 3. studenog/ novembra, 1995.
