Na današnji dan: Rodio se čudesni Boris Leiner

Rockomotiva
28.01.2024.

Muzičar i kipar Boris Leiner rođen je 28. sjećnja, 1957 u Čakovcu. Počeo je muzičku karijeru kao rock-bubnjar. Široj hrvatskoj javnosti postao je poznat kao bubnjar grupe Azra te po angažmanima u drugim hrvatskim muzičkim projektima (Naturalna Mistika, Vještice, Šo!Mazgoon, Aerodrom, Haustor…). Zadnjih se godina uz muziku, usporedno sve više bavi i kiparstvom.

Priredio: Robert Čajsa

Odrastao je u obitelji samohrane majke s troje djece, jer mu je otac Viktor umro vrlo mlad, kad je Boris imao sedam godina. Djetinjstvo je proveo u Međimurju i Slavoniji. Obožavao je grupe Time, Grupu 220 i Led Zeppelin. Bubnjeve svira od petnaeste godine. Svirao je u malim sastavima u kojima su svirali obrade pjesama (Jimi Hendrix, Led Zeppelin, Deep Purple…). Svoj prvi sastav osnovao je u Čakovcu, pod nazivom VIS Kanibali, s kojima je svirao na plesnjacima. U Zagreb je preselio 1976. godine kamo ga je doveo splet okolnosti, te je ondje ostao živjeti. Budući da je imao likovnih sklonosti, počeo je studirati grafički dizajn. Studirao je kiparstvo tri godine na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Upisivanje studija poslužilo mu je i za izbjegavanje vojske.

Dolazak u Zagreb se poklopio s dolaskom novog vala u Hrvatsku. Nazočio je prvim koncertima grupa Paraf, Pankrti i prve Azre. Kad je čuo da Branimir Štulić traži bubnjara, Leiner se javio i suradnja je od 1978. krenula. Vježbalo se mnogo sati na dan. Jedan je od rijetkih koji je dugo uspio ostati u suradnji sa Štulićem. Leiner je ostao deset godina uz Štulića u Azri. Kad je Štulić otišao u Nizozemsku, Leiner je otišao s njim i tada je prekinuo studij u Zagrebu. U Nizozemskoj je nastavio studij kiparstva u Utrechtu. U Nizozemskoj je s njim svirao neko vrijeme. Na kraju su snimili trostruki album, “It Ain’t Like In The Movies At All“. Nakon trogodišnjih neuspješnih pokušaja uspjeha u inozemstvu, vratili se u Hrvatsku i napravili turneju i to je bio kraj, a nakon 1991. više se nije čuo sa Štulićem.

Nakon Azre, svirao je u grupi Vještice sve do odlaska pokretača Srđana Sachera.

Početkom 90-ih godina, odlazi u Berlin, sa zadaćom pokušati prodati Vještice na Zapadu. Živio je u umjetničkoj četvrti Kreuzbergu. Nakon tri godine bez velikog uspjeha vratio se kući. S Vješticama je bio na europskoj turneji i sudionik koncerata “Rock Against the War” u Pragu i Berlinu, koje je prenosio MTV. Koncert je održan rujna 1992. s podnaslovom “Tko to tamo peva?”. Pozvane su bile poznate rock grupe iz svih republika bivše Jugoslavije. Ukupno su održana tri koncerta, dva u Pragu i jedan u Berlinu. Nastupili su Vještice, EKV, Električni Orgazam, Partibrejkersi i članovi beogradskog projekta Rimtutituki.

S Vješticama je uspio biti zapažen, kao prvi hrvatski sastav koji je ušao u svjetsku muzičku internet enciklopediju www.allmusic.com. Svirao je u njemačkom indie sastavu Love Sister Hope koje je upoznao preko oglasa i s kojima je snimio dva albuma. Svirao i s reggae sastavom Freedom Lovers. Od sredine ’90-ih godina i povrataka u Hrvatsku, aktivan je u mnogim hrvatskim sastavima. Dva je albuma snimio s Darkom Rundekom. 2000. godine objavio je samostalni album “Bioritam” i EP ‘Fjaka‘. Iste je godine postao član Diva-Dodola Folk Orchestra. Sa grupom Šo!Mazgoon se našao zbog zajedničke ljubavi prema dobroj muzici, a “a paralela se može povući od malog otoka Jamaice do malog otoka Brača“. S Mišom Hrnjakom je 2010. godine objavio album “Viša sila“.

S balerinom Ljiljanom Zagorac je 1989. godine, napravio projekt ‘Ples i skulptura’. 1998. je godine osnovao likovno-muzičku koloniju Likovni orkestar. U koloniji je okupio kolege muzičare koji se bave i likovnim izražavanjem, kao što su Davor Gobac, Ivica Percl, Damir Urban, Jadranka Bastajić Yaya i drugi. S njima je održao nekoliko skupnih izložbi. Prva je bila 1999. godine, “Idi za srcem” u zagrebačkom ZKM-u.

2005. mu se dogodila obiteljska tragedija. Izgubio je kćer, nakon čega se sklonio od svjetla reflektora i bacio na kiparski rad s glinom, gipsom, aluminijem i žicom te radu u bronci. Kiparski radovi pripadaju lirsko – ekpresivnom izrazu. Radovi su mu sitna plastika. Smatra da dobro radi portrete pa je napravio portrete ljudi do kojih drži i s kojima se druži, uglavnom glazbenika i glumaca, poput Boška Petrovića, Štulića, Arsena Dedića, Relje Bašića i drugih. Radi drugačije od metoda koje su ga učili na Akademiji. Ondje su ga učili raditi kompaktne forme, jer ih je lakše lijevati. Leiner je rekao da voli “ples oblika”, a jer je i rupa oblik, radi tim stilom. Radi i reljefe. 2007. godine održao je svoju prvu samostalnu izložbu. Izložba se održala u Čakovcu u Muzeju Međimurja, a sljedeće godine izlagao je u Varaždinu, Puli, Zagrebu…

Objavio je i dve knjige: “Sve bio je ritam” (2020) i “Azrini svjedoci” (2022).

Tagovi: , , , , , , ,

Vesti

© Copyright 2015 - 2024 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll