Reizdanje: Teška industrija na “Ho-ruk”
Teška industrija jedna je od prvih grupa koja se na ovim prostorima, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bavila spajanjem progresivnog i simfo rocka, te lokalnih folklornih utjecaja.
Njihov debitantski album “Ho-ruk” i danas stoji kao jedna od najautentičnijih i najposebnijih zbirki pjesama snimljenih u ranim danima Rock’n’ Rolla ovih prostora. Stoga je reizdavanje remasterirane verzije ovog albuma, u novom i luksuznom pakiranju, logičan i opravdan diskografski korak iza kojih stoji Croatia Records.
Grupu je u Sarajevu 1974. godine osnovao Gabor Lengyel, subotički producent, aranžer i kompozitor u vrijeme dok je pohađao tamošnju Muzičku akademiju. Nakon nekoliko uspješnih singl ploča u izdanju Jugotona, te kompletiranjem postave u kojoj su, uz Gabora bili i Seid Memić Vajta, Vedad Hadžiavdić, Sanin Karić i Senad Begović, Teška industrija krajem 1975. u Jugotonovom studiju snima album koji i danas stoji kao najupečatljivije djelo njihove višedesetljetne karijere.
Album je prava slika progresivnog hard rocka kojeg njeguje bend s elementima folklorne tradicije i simfoničnim aranžmanima. Lenđelove orgulje i Vajtin raspukli glas zaštitini su znak bendovskog zvuka, samo je jedna od kritika kojom su tadašnji slušatelji opisivali “Ho-ruk”.
U knjižici koja prati ovo reizdanje, sarajevski novinar i publicist Amir Misirlić o albumu “Ho-ruk” kaže:
I danas, kada slušate zaredom, ‘Bijeg’, ‘Ho-ruk’ i ‘Koncert tročinski’ jasno vam je da slušate muziku za koju, ni 1976. godine nije bilo, a ni danas, vjerojatno, nema odgovarajućeg imena. Možemo to nazvati ‘žuljevitim rokom’, ‘radničkim ili proleterskim rokom’, možemo reći da je to bio ‘soundtrack socijalizma’. I nećemo pogriješiti, a opet ćemo biti prilično daleko od konačne i neupitne definicije. Ono što se moglo činiti kao kakofonija zvukova, nakon nekoliko slušanja prerasta u simfoniju svakodnevnice. Zatvorite li oči i prepustite se zvuku Teške industrije, sasvim lako možete zalutati u šumu ili fabričku halu.
Gabor Lengyel, osnivač grupe, povodom objavljivanja ovog reizdanja izjavio je:
Od samog osnivanja grupe nastojao sam da budemo drugačiji od ostalih grupa, kako po zvuku tako i po tekstovima pesama. Konceptualni pristup sa primesama simfo i hard rocka, uz atraktivni nastup, bio je moj cilj i vizija. ‘Ho-ruk’ je bio kruna toga. Nedavno sam preslušao album posle mnogo godina i nemamo se čega stideti. Vrlo progresivno za to vreme i, zahvaljujući ton majstoru Petku Kantardžijevu-Mlincu, odlična produkcija.
U knjižici se nalazi i osvrt Petka Kantardžijeva-Mlinca, Jugotonovog ton majstora. O snimanju albuma “Ho-ruka”, napisao je:
To nije bilo obično snimanje, bio je to malo dublji način razmišljanja i studijskog rada, pomalo Pink Floydovski. I baš slično njima, album Teške industrije imao je puno eksperimentalnih zvukova i efekata. U to vrijeme neke od naših grupa išle su u London po ‘bolji zvuk’. Iako smo u Jugotonovom studiju imali puno skromnije uvjete, ‘Ho-ruk’ je u konačnici zvučao sjajno i jednako dobro kao albumi snimljeni u Londonu, na puno skupljoj opremi.
Album “Ho-ruk” dolazi s download karticom za preuzimanje mp3 verzije pjesama koje je remasterirao Goran Martinac u Croatia Records Studiju. Lacquer cut albuma u londonskom je Abbey Road Studios “rezao” Sean Magee, osvajač nagrade Grammy za “Mono Box Set” Beatlesa. Likovno oblikovanje ovog reizdanja potpisuje Darko Kujundžić.
Tekstove pjesama napisao je Duško Trifunović, osim za pjesme “Bijeg” (Ranko Boban) i “Koncert tročinski” (Dušanka Haleta). Muziku je napisao Gabor Lenđel, koji je zajedno sa Vedadom Hadžiabdićem uradio aranžmane pjesama. Producent je bio Mladen Vuković.
“Od Olova do Trnova” kao i naslovna pjesma “Ho-ruk” sadrže tekstove i melodije nadahnute narodom, posebno evocirajući tradicionalne priče o seljacima, pastirima i drvosječama. “Bijeg” je balada sa puno orguljaških i Moog sintisajzer momenata. “Koncert tročinski” je dugotrajna višeslojna pjesma s tipično dugačkim heavy rock gitarističkim solom. U ovoj pjesmi mogu se čuti i zanimljivi muzički prelazi odsvirani na clavinetu, koji ponekad daju šarolik ugođaj funk muzike. “Dijanin san” je još jedna balada na albumu, ispunjena zvukovima akustičnih gitara i sintisajzera. Završna pjesma pod nazivom “Život” svojevrsni je eksperimentalni instrumental s ponekim dječjim krikom i zvukovima aviona, vriskom, s monotonim ritmom, praćen snažnim bas linijama i obrađenom gitarom, završavajući sa muzičkom kutijom i zvonjavom zvonika. Sve ovo ukazuje na utjecaj britanske progresivne rock grupe Pink Floyd. Ovaj antologijski album predstavlja veoma značajno muzičko izdanje grupe Teška industrija sa Seidom Memićem Vajtom kao pjevačem svrstavši ih među najznačajnije prestavnike sarajevske pop rok škole iz druge polovine 1970-ih.
