Rock n roll hronika: 02. 04.
1928 – Rođen Serge Gainsbourg (Lucien Ginsburg), kantautor, glumac, autor i redatelj. Smatran jednom od najvažnijih figura francuskog popa, bio je poznat po često provokativnim i skandaloznim izdanjima koja su izazvala buru u Francuskoj, podijelivši javno mnijenje. Njegov umjetnički rad kretao se od njegovih ranih radova u jazzu, šanson, do kasnijih radova u rocku, funku, reggaeu i electro-popu. Zbog Gainsbourgovog raznolikog muzičkog stila i individualnosti teško ga je kategorizirati, iako je njegova ostavština čvrsto utemeljena i često se smatra jednim od najutjecajnijih svjetskih popularnih izvođača.
Njegova lirska djela uključivala su igru riječi, s duhovitim, bizarnim, provokativnim, sexualnim, satiričnim ili subverzivnim prizvukom. Gainsbourg je napisao preko 550 pjesama, koje su obrađivali više od 1000 puta različiti izvođači (Jarvis Cocker, Beck, Michael Stipe ,Alex Turner, Portishead, Massive Attack, Mike Patton, Neil Hannon, Nick Cave, Mick Harvey…) Od njegove smrti, drugog srčanog udara 1991., njegova je muzika dosegla legendarni status u Francuskoj, a on je postao jedna od najomiljenijih javnih osoba u zemlji. Također je stekao kult sljedbenika u cijelom svijetu.
1939 – Marvin Gaye (Marvin Pentz Gay Jr.), trgičar na jučerašnji dan. Soul izvođač koji je pomogao u oblikovanju zvuka Motown sounda ’60-ih, prvo kao kućni session muzičar, a kasnije kao samostalni artist s nizom uspjeha, zbog čega je dobio nadimke “Prince of Motown” i “Prince of Soul”. Njrgove najpoznatije pjesme su ‘Ain’t That Peculiar’, ‘How Sweet It Is (To Be Loved By You)’ i ‘I Heard It Through the Grapevine’. Također je snimio duete s Mary Wells, Kim Weston, Tammi Terrell i Dianom Ross. Tijekom ’70-ih, Gaye je objavio albume “What’s Going On” i “Let’s Get It On”, kultna ostvarenja, koja i danas izazivaju divljenje i poštovanje. Njegove kasnije snimke utjecale su na nekoliko suvremenih R&B podžanrova, kao što su quiet storm i neo soul. Pjesma ‘Sexual Healing’, objavljena 1982. na albumu “Midnight Love”, donjela mu je prve dvije nagrade Grammy. Na žalost, na jučerašnji dan, uoči njegovog 45. rođendana, ubio ga je njegov otac, u njihovoj kući u Hancock Parku u Los Angelesu, nakon svađe.
1942 – Rođen Leon Russell (Claude Russell Bridges), muzičar i autor, koji je tijekom svoje 60-godišnje karijere sudjelovao u brojnim bestseler izdanjima, obuhvaćajuči više žanrova, uključujući rock and roll, country, gospel, bluegrass, rhythm and blues, southern rock, blues rock, folk, surf i Tulsa Sound. Surađivao je s brojnim uglednim izvođačima te snimio 31 album i 430 pjesama. Kao pijanist, svirao je u ranim godinama na albumima izvođača, kao što su Beach Boys, Dick Dale i Jan & Dean. Na njegovom istoimenom debitantskom albumu (1970), sudjelovali su Eric Clapton, Ringo Starr i George Harrison. Jedan od njegovih ranih obožavatelja, Elton John je rekao da je Russell bio mentor i inspiracija. Russell je producirao i svirao na izdanjima za Boba Dylana, Franka Sinatru, Ikea & Tinu Turner, The Rolling Stones i mnoge druge izvođače.
1947 – Rođena Emmylou Harris, countri & folk kantautorica. Objavila je desetke albuma i singlova tijekom svoje karijere te osvojila 14 Grammya, Polar Music Prize i brojna druga priznanja, uključujući članstvo u Grand Ole Opry 1992. i uvođenje u Country Music Hall Slava 2008. Godine 2018. dodijeljena joj je nagrada Grammy za životno djelo. Njen rad i snimanja uključuju samostalna izvođenja, kao voditeljica banda, interpretatorica djela drugih autora, kantautorica te prateći vokal i partner s drugim izvođačima. Ostvarila je mnogobrojne suradnje s drugim autorima. Poznata je i po raznim aktivizmima na polju društveno-scojalnog angažmana, ekoloških pitanja i zaštita prava životinja. Postala je članica novoosnovane Komisije za humanističke i društvene znanosti Američke akademije znanosti i umjetnosti 2011. godine.
1964 – The Beach Boys su snimili pjesmu ‘I Get Around’. Kada je objavljena kao singl, bio je to njihov prvi američki broj 1.
1969 – Pod vodstvom gitariste i vokalnog soliste Rorya Gallaghera, irski rock trio Taste je objavio istoimeni debitantski album, za Polydor Records. Album je producirao Tony Colton, vokalni solist, tekstopisac i producent koji je bio frontman grupe Heads Hands & Feet.
1973 – The Beatles objavljuju dva kompilacijska albuma: “The Beatles 1962-1966” (crveni) i “The Beatles 1967-1970” (plavi).
1974 – Grupa The Residents je objavila debitantski album “Meet the Residents”, za vlastitu izdavačku kuću Ralph Records. Većina albuma snimljena je tijekom prethodne godine tijekom pauza produkcije na Vileness Fats, filmskom projektu grupe i glavnom fokusu u to vrijeme. Album se pridržava “Teorije fonetske organizacije” N. Senade, prema kojoj bi se muzička kompozicija trebala temeljiti na pojedinačnim zvukovima, a ne na tradicionalnim notama. Muzički, Residentsi su na ovom albumu eksperimentirali s raznim žanrovima, kao što su blues, jazz, opera i klasična glazba, koju izvode amaterski (namjerno ili ne!?). Album zvučno i aranžerski sadrži temeljni izraz, onog što je postalo njihov zaštitni znak tijekom većeg dijela ’70-ih godina, neobičnom strukturom taktovima i vokalima. Obožavatelji i kritičari su primjetili stanovite sličnosti s radovima Captain Beefhearta i grupe The Mothers of Invention.
Dizajn albuma, kao i njegov naslov, izravna je parodija na prvijenac grupe The Beatles (1964), “Meet the Beatles”. Na prednjoj naslovnici su sva četiri člana grupe The Beatles (pomalo “scary” iscrtana), dok je stražnji dio omota formatiran identično originalu, zamjenjujući bilješke na omotu, popis pjesama, naslove albuma i objavljivanja, a glave i kandže raka nacrtane su preko originalne fotografije Beatlesa. Članovi grupe su prezentiranikao “John Crawfish”, “George Crawfish”, “Paul McCrawfish” i “Ringo Starfish”.
Naslovnica je navodno privukla pozornost Capitol Records, koji je zaprijetio pravnim postupkom ako se omot ne promijeni. Kao odgovor, Residents su dodali stereo editiranje albuma s novim omotom, predstavljajući originalnu fotografiju “rakova” na prednjoj strani (iako je originalna oštećena naslovnica još uvijek otisnuta na stražnjoj strani, u manjoj veličini). Nije poznato je li prijetnja sudskim postupkom od strane Capitola bila stvarna, s obzirom na to da su sva kasnija reizdanja albuma opet sadržavala originalni umjetnički rad iz 1974. godine.
1980 – Britanska ska skupina Bad Manners je objavila debitantski album “Ska ‘n’ B”, za Magnet Records. Tekstualno manje nagažirani od svojih suvremenika, Bad Manners su na ovom izdanju emitirali golemu količinu dobrog raspoloženja, pozitivnih vibracija i kompetentne instrumentalizacije.
1982 – Objavljeni su singlovi Roxy Music – ‘More Than This’ i Simple Minds – ‘Promised you a mirracle’.
1982 – Grupa Laibach je održala koncert u zagrebačkom klubu Moša Pijade, što je bio jedan od njihovih prvih nastupa.
1984 – Lou Reed je objavio trinaesti samostalni studijski album “New Sensations”, za RCA Records. Radilo se o prvom njegovom izdanju koje se pojavilo na top listi albuma Top 100 u SAD-u, od LP-a “Street Hassle” (1978) i prvi put da je Reed uopće bio na top listi Ujedinjenog Kraljevstva od albuma “Coney Island Baby” (1976).
Iako album ne spada u njegova epohalna djela, dobio je zadovoljavajuće kritike i prolaznu ocjenu. Najuspješniji singl albuma ‘I love you, Suzanne’ (postojale su žešće nesuglasice oko autorstva s gitaristom Robertom Quineom), solidno je lotirao na raznim top listama. “New Sensations” je pokazao da Lou Reed ima mnogo više topline i ljudskosti nego što se od njega očekuje i jasno je dao do znanja da može pisati sretan, kada se tako osjeća. kao i uz svie utjecaje njegovog “ozbiljnijeg” materijala.
1987 – Grupa Wire je objavila četvrti studijski album “The Ideal Copy”, za Mute Records, a u produkciji Garetha Jonesa. Bilo je to njihovo prvo albumsko izdanje, poslje višegodišnje apstinencije, nakon albuma “154” iz 1979. godine (grupa je snimila i objavila EP ‘Snakedrill’, prethodne godine nakon ponovnog okupljanja). Album je označio stilsku i zvučnu promjenu u korist electro sounda i pojednostavljenijih pop aranžmana, u odnosu na njihova ranija studijska izdanja. Kritičari su povlačili stanovite paralele s muzičkim obrascima grupe New Order, iako su Wire i ranije radili slične pjesme. Tipično za Wire, tekstovi albuma uključuju širok raspon kulturnih referenci. Iako je bilo evidentno da se grupa poprilično promjenila u odnosu na raniji period, kritika se pohvalno izrazila o novim pjesmama, ističući njihovu spremnost prema daljnjem razvoju i prihvačajući nove momente u pop muzici, kao i njihovo vješto baratnje tehnologijom, ali i kvalitetnim izborom pjesama. Usprkos navedeni promjenama, grupa Wire je zadržala vlastiti integritet, a pohvalno je i to da su se na jednakom kvalitativnom nivou, zadržali do današnjih dana.
1991 – Švicarski trio The Young Gods su objavili album “Play Kurt Weill”, za belgijsku izdavačku kuću Play It Again Sam (PIAS), u produkciji Rollya Mossimana (Swans). Album se sastoji od interpretacija djela njemačkog skladatelja Kurta Weilla. Grupad je odsvirala, gotovo kompletan opus tijekom koncerta posvećenog Kurtu Weillu u Švicarskoj, u rujnu 1989. godine. Ovim su izdanjem potvrdili svoju veličinu i sposobnost da, uz pomoć nove tehnologije, utkaju dušu i emotivnost u klasične skladbe ovog velikog kompozitora.
1996 – Britanska grupa Killing Joke je objavila deseti studijski album “Democracy”, u produkciji originalnog člana grupe, Martina Glovera (Youth). Lider i frontman grupe Jaz Coleman je proveo neko vrijeme, odmarajući se na kraju uspješne turneje, proviranjem prethodnog albuma “Pandemonium”, u Sedoni, Arizona, gdje je bio inspiriran novim interesom za kulturu američkih domorodaca, što se poklopilo s njegovim prethodnim angažmanom Māorske kulture na Novom Zelandu, gdje se nastanio 1991. godine. To je rezultiralo optimističnijim i lirski obojenim “new age” albumom i označilo početak staloženijeg razdoblja, kako za samu grupu, tako i za Colemana, koji je do tada također znatno napredovao u svojoj orkestralnoj karijeri.
2001 – Nick cave & The Bad Seeds su objavili jedanaesti studijski album “No More Shall We Part”. Relativno dobro prihvaćen od strane kritike, album se pojavio je nakon četiri godine pauze, vrlo hvaljenog albuma “The Boatman’s Call” i kompilacijskog albuma “Best Of” koji je uslijedio. Nick Cave je morao prevladati tešku ovisnost u razdoblju 1999-2000, prije nego što je počeo raditi na albumu. Pohvale kritike su išle na račun duboko tragičnih i lijepih ljubavnih pjesama, bez ironije, sarkazma ili nasilnih rješenja (mada su neki primjetili određenu količinu patetike, koja, u konačnici, nije zasmetala općem povoljnom dojmu). Između ostalog, na albumu su primjetni svirački talenti članova grupe, s razrađenim instrumentalnim dionicama na gotovo svakoj pjesmi. Uz to, Caveovi stihovi manje su opskurni nego inače, a pjeva u širem vokalnom rasponu nego ranije.
