Rock n roll hronika: 04. 04.
1913 – Rođen Muddy Waters (McKinley Morganfield ), čuvena bues ličnost.
Odrastao je na plantaži Stovall u blizini Clarksdalea, Mississippi i sa 17 godina je svirao gitaru i harmoniku, oponašajući lokalne blues umjetnike Son Housea i Roberta Johnsona. U Mississippiju ga je snimio Alan Lomax za Kongresnu knjižnicu 1941. Godine 1943. preselio se u Chicago kako bi postao profesionalni muzičar. Godine 1946. snimio je svoje prve ploče za Columbia Records, a zatim za Aristocrat Records, novoosnovanu etiketu koju su vodili braća Leonard i Phil Chess.
Početkom ’50-ih godina, Muddy Waters i njegov band, Little Walter Jacobs na harmonici, Jimmy Rogers na gitari, Elga Edmonds (također poznata kao Elgin Evans) na bubnjevima i Otis Spann na klaviru, snimili su nekoliko blues klasika, neke s bassistom i tekstopiscem Williem Dixonom. Te su pjesme uključivale ‘Hoochie Coochie Man’, ‘I Just Want to Make Love to You’ i ‘I’m Ready’. Godine 1958. putuje u Englesku, postavljajući temelje tamošnjeg oživljavanja zanimanja za blues. Njegov nastup na Newport Jazz Festivalu 1960. je snimljen i objavljen kao njegov prvi album uživo, “At Newport” (1960).
Muzika Muddya Watersa je utjecala na razne američke muzičke žanrove, uključujući rock & roll i potom rock općenito (The Rolling Stones, Jimi Hendrix, Cream, Canned Heat, Bob Dylan, Allman Brothers Band, Humble Pie, Steppenwolf, ZZ Top…).
1952 – Rođen Dave Hill (David John Hill), gitarist, prateći vokal i jedini stalni član engleskog banda Slade. Između ostalog, poznat je i po svojoj napadnoj odjeći i imageu. U studenom 2017. godine je objavio svoju autobiografiju pod naslovom So Here It Is: The Autobiography.
1952 – Rođen Gary Moore (Robert William Gary Moore), sjevernoirski gitarist. Tijekom svoje karijere svirao je u raznim grupama i svirao različite stilove, uključujući blues, blues rock, hard rock, heavy metal i jazz fusion. Pod utjecajem Petera Greena i Erica Claptona, Moore je započeo svoju karijeru u kasnim ’60-im godinama, kada se pridružio grupi Skid Row, s kojim je objavio dva albuma. Nakon što ih je napustio, pridružio se grupi Thin Lizzy, u kojoj je bio njegov bivši kolega iz grupe Skid Row i česti suradnik Phil Lynott. Započeo je samostalnu karijeru ’70-ih godina i postigao veliki uspjeh s pjesmom ‘Parisienne Walkways‘ iz 1979, koja se smatra jednom od njegovih prepoznatljivijih pjesama. Tijekom ’80-ih godina je počeo svirati hard rock i heavy metal s različitim stupnjevima međunarodnog uspjeha. Godine 1990. vratio se svojim korijenima na LP-u “Still Got the Blues“, koji je postao najuspješniji u njegovoj karijeri. Moore je nastavio objavljivati novu muziku tijekom svoje kasnije karijere, surađujući s drugim izvođačima. Umro je 06. veljače 2011, od srčanog udara dok je bio na odmoru u Španjolskoj.
1958 – Rođen David Roback (David Edward Roback), gitarist, tekstopisac i producent, najpoznatiji kao jedan od osnivača rock sastava Rain Parade, Opal i Mazzy Star. Bio je aktivan na indie muzičkoj sceni Paisley Underground u Los Angelesu. Iako tih i samozatajan, ostavio je dobokog traga na stvaračaštvo mnogih poznatih izvođača, koji su iznimno cijenili poštovali njegov lik i djelo (Susanna Hoffs, Steve Wynn, Doug Gillard, Grasshooper, J Mascis, Anton Newcombe, Simon Raymonde…). Na žalost, preminuo je 24. veljače 2020. godine.
1967 – Garažno-psihodelični američki band The Electric Prunes je objavio istoimeni debitantski album (također poznat i pod imenom I Had Too Much to Dream (Last Night), otvarajuće pjesme albuma). Spomenuta pjesma je postala omanji hit (ali tijekom vremena je zauzela kultni status), a zapažena je još i bila ‘Get Me to the World on Time‘. Album je zbog svog kasnijeg utjecaja uvršten u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.
1970 – Eric Burdon & War su objavili prvi od dva zajednička albuma, “Eric Burdon Declares War“. Osim nekiliko obrada, preostale pjesme su napisali članovi grupe War, uz tekstove Erica Burdona. Naslovnica, za koju su zaslužni The Visual Thing (s Burdonom odgovornim za koncept), prikazuje dvije bestjelesne, ali spojene ruke, jednu bijelu i jednu crnu, koje obje pozdravljaju s tri prsta, slično znaku mira koji koristi dva prsta. Tri prsta mogu predstavljati slovo “w” u riječi “rat”. Ovaj pozdrav korišten je i na omotu budućeg albuma War. Korištenje pozadinskog sunca također se pojavljuje kao tema koja se ponavlja na prednjim i stražnjim naslovnicama albuma “The Black-Man’s Burdon” i “Deliver the Word“. Stražnji dio albuma uključuje deklaraciju: “Mi, ljudi, objavili smo rat protiv naroda, za pravo da volimo jedni druge“.
1972 – Grupa ZZ Top je objavila drugi studijski album “Rio Grande Mud“. Naslov albuma inspiriran je rijekom Rio Grande koja čini granicu između Meksika i Teksasa. Frontma grupen Billy Gibbons je rekao o albumu:
Bila je to prva ploča koja nas je dovela u korak sa spisateljskim iskustvom. Počeli smo dokumentirati događaje onako kako su nam se događali na cesti. Svi su ti elementi ušli u bilježnicu za pisanje pjesama. Dok smo išli, pratili smo ideje kostura kako su se pojavljivale. Obrat se svakako razvijao.
1975 – Ian Hunter je objavio istoimeni debitantski album. Snimljen je nakon njegovog odlaska iz grupe Mott the Hoople i predstavlja prvu suradnju s gitaristom Mickom Ronsonom. Uspješan singl s albuma, bila je pjesma ‘Once Bitten, Twice Shy‘.
1977 – Kraftwerk objavili singl ‘Trans-Europe Express‘, sa svog šestog istoimenog studijskog albuma. Pjesma je navodno gpvori o željezničkom sustavu Trans Europe Express, pri čemu su tehnologija i transport uobičajene teme u njihovom opusu.
Pjesma je postala popularna u plesnim klubovima u New Yorku i od tada je imala veliki utjecaj, kako u hip-hopu, tako što ju je interpolirao Afrika Bambaata (preko Arthura Bakera) na ‘Planet Rock’, koju su semplirali i remiksirali mnogi različiti artisti, poput Paula Oakenfolda, za soundtrack Swordfish i moderni eksperimentalni bendovi, kao što su electroclash izvođači iz ranih 2000-ih godina.
1979 – Britanska skupina Tubeway Army, predvođena Garyem Numanom, objavila je drugi i posljednji studijski album “Replicas“, za Beggars Banquet Records. “Replicas” je bio prvi album onoga što je Numan kasnije nazvao “strojnom” fazom svoje karijere, koja je prethodila albumima “The Pleasure Principle” i “Telekon“, zbirka povezana zajedničkim temama distopijske znanstvenofantastične budućnosti i transmutacije čovjeka/stroja, spojene s androginom slikom i zvukom sintetičkog pop-rocka. neočekivani komercijalni uspjeh je postigla pjesma ‘Are ‘Friends’ Electric?‘, objavljena kao singl. nakon ovog izdanja, Gary Numan je krenuo samostalnom karijerom.
1981 – Grupa Echo & The Bunnymen je objavila singl ‘Crocodiles‘, s istoimenog debitantskog albuman.
2000 – Britanska skupina Elastica je objavila drugi i posljednji studijski album “The Menace“. Poslje izvrsno primljenog debitantskog izdanja iz 1994. godine, grupa je svojom krivicom ušla u stadij hibernacije iz koje su se vrlo teško izvukli i tek šest godina kasnije objavili drugi album, koji nije izazvao medijski interes, kako od kritike tako i od publike. iako se radilo o solidnom albumu, vjerojatno bi puno bolje prošao, da je grupa smogla snage i objavila ga puno ranije. U međuvremenu ih je napustila i gitaristica Donna Mathwes, zbog nesuglasica i samostalne karijere. Mark E. Smith (The Fall) je sudjelovao u procesu pisanja i snimanja dviju pjesama na albumu, How He Wrote Elastica Man – (igra naslova singla grupe The Fall iz 1980. How I Wrote Elastic Man) i KB.
2000 – Lou Reed je objavio osamnaesti studijski album “Ecstacy“, za Reprise Records. Radi se o konceptualnom albumu u kojem Reed progovara o osobnim iskustvima s brakom i vezama. Izdanje je popraćeno povoljnim kritikama, gdje su usljedile usporedbe s nekim djelima iz prošlosti, poput albuma “Berlin” ili “Blue Mask“, kao i nekim reminiscenicijama na radove grupe The Velvet Underground.
