Rock n roll hronika: 05. 04.
1929 – Rođen Joe Meek (Robert George Meek), producent, inženjer zvuka i tekstopisac koji je bio pionir “space age pop” i eksperimentalne pop muzike. Također je pomogao u razvoju postupaka snimanja poput presnimavanja, sempliranja i eha. Meek se smatra jednim od najutjecajnijih inženjera zvuka svih vremena, jedan je od prvih koji je razvio ideje poput studija za snimanje kao instrumenta i postavši jedan od prvih producenata koji je prepoznat po svom individualnom identitetu kao umjetnik. Njegovu reputaciju po eksperimentima u snimanju glazbe priznalo je Udruženje glazbenih producenata koje je 2009. dodijelilo “Nagradu Joe Meek za inovacije u produkciji” kao “počast pionirskom duhu [ovog] izvanrednog producenta”. U vrijeme svoje smrti, Meek je posjedovao tisuće neobjavljenih snimaka kasnije nazvanih “The Tea Chest Tapes”. Njegov komercijalni uspjeh kao producenta bio je kratkotrajan i postupno je tonuo u dugove i depresiju. Dana 3. veljače 1967. godine, koristeći sačmaricu muzičara Heinza Burta (bas gitarist grupe The Tornados), Meek je ubio svoju gazdaricu Violet Shenton, a zatim se ustrijelio.
1935 – Rođen Peter Grant, najpoznatiji kao menadžer grupe Led Zeppelin, od njihovog osnivanja 1968. do prekida rada 1980. Sa svojom zastrašujućom veličinom i težinom, žestokim pristupom verbalnih pregovora, znanjem i iskustvom, Grant je uspio osigurati snažne i velike poslove za Led Zeppelin, te je široko zaslužan za poboljšanje plaća i uvjeta za sve izvođače u poslovima s koncertnim promotorima. Grant je opisan kao “jedan od najoštrijih i najnemilosrdnijih menadžera u povijesti rocka”.
Rođen i većinom odgojen u južnom londonskom predgrađu South Norwood, u Engleskoj, na različite je načine zarađivao novac, kao scenski radnik , izbacivač , hrvač , glumac i voditelj turneje u Ujedinjenom Kraljevstvu za izvođače kao što su Chuck Berry, Gene Vincent i The Animals, prije nego što se nakratko uključio u upravljanje bendom Nashville Teens i Yardbirds. Također je bio izvršni direktor za Swan Song Records.
1950 – Agnetha Faltskog (Agneta Åse Fältskog), vokalna solistica, tekstospisateljica, najpoznatija kao članicaa grupe ABBA. Najmlađa je članica ABBA-e i jedina rođena ’50-ih godina. Prvi je uspjeh postigla u Švedskoj objavljivanjem istoimenog debitantskog albuma iz 1968. godine. Kasnije je stekla međunarodnu slavu ’70-ih kao dio pop grupe ABBA. Nakon neslužbenog prekida rada grupe, u prosincu 1982., obnovila je uspjeh kasnije tijekom desetljeća kao samostalna izvođačica s tri albuma i glumeći u filmu. Postala je povučena ’90-ih godina, izbjegavajući medijski publicitet i živeći na otoku Ekerö u okrugu Stockholm. Prestala je sa snimanjem na 16 godina, sve dok nije objavila album, “My Coloring Book”, 2004. godine. Vratila se 2013. s “A”, svojim samostalnim albumom koji je dotada imao najviše uspjeha na britanskoj top listi. Grupa ABBA se od tada reformirala, a Agnetha je nastavila svoje djelovanje u grupi.
ABBA je prodala preko 380 milijuna albuma i singlova diljem svijeta, što ih čini jednim od najprodavanijih glazbenih izvođača u povijesti.
1954 – Rođen Stan Ridgeway (Stanard Ridgway), kantautor te filmski i televizijski skladatelj, poznat po svom osebujnom glasu, dramatičnim lirskim narativima i eklektičnim samostalnim albumima. Bio je izvorni vokalni solist i frontman te jedan od osnivača fantastične grupe Wall of Voodoo. Neprekidno je akzivan, kako na muzičkom, tako i na filmskom polju. Između ostalog, svira bendžo i harmoniku u grupi Hecate’s Angels. Također je sudjelovao na albumima i projektima producenta Hala Willnera, Frank Black & The Catholics, The Flesh Eaters, The Divine Horsemen, The Ray Campi Quartet, The Fibonaccis i Rogera McGuinna.
1968 – Britanska grupa The Move je objavila istoimeni debitantski album. Album sadrži deset skladbi Roya Wooda, zajedno s tri obrade koje su bile istaknuti dio njihovih live nastupa. Iako je objavljivanje ranije planirano, album je odgođen zbog krađe master vrpci, što je dovelo do potrebe ponovnog snimanja pjesama. Album je sporadično sniman između siječnja 1967. i veljače 1968. u Advisionu, De Lane Lea i Olympic Studios u Londonu, tijekom prekida u njihovom tijesnom rasporedu snimanja, kada grupa nije imala rezervirane nastupe. Dugo iščekivan, album je sadržavao dva prethodno objavljena singla: ‘Flowers in the Rain’ i ‘Fire Brigade’. Bio je to jedini album grupe na kojem je svirao originalni bass gitarist Chris “Ace” Kefford, koji je napustio band nedugo nakon što je album objavljen u proljeće 1968., kao i jedini koji je u potpunosti uključivao ritam gitaristu Trevora Burtona, koji je otišao tijekom ranih snimanja za njihov sljedeći album “Shazam”.
1970 – Britanska progresivna skupina Colosseum je objavila album “The Grass Is Greener“. Za razliku od ostalih albuma grupe, “The Grass Is Greener” je objavljen samo u Sjedinjenim Državama i Kanadi, za izdavačku kuću Dunhill, a distribuirao ga je ABC. Zamišljen je kao sjevernoamerička alternativa albumu “Valentyne Suite” iz studenog 1969., zajedno s prigušenom, plavo-zelenom varijantom omota spomenutog albuma. Sadrži četiri pjesme snimljene s, tada novim gitaristom/vokalom Daveom “Clem” Clempsonom u zimu 1969. godine. Kritike su bile pozitivne, ističući uravnoteženost, ali i raznovrsnost pjesama.
1971 – Captain Beefheart and his Magic Band su objavili peti studijski album “Mirror 
man“, za Budha Records. LP sadrži materijal koji je snimljen za izdavačku kuću 1967. godine i koji je izvorno bio namijenjen za objavljivanje u sklopu napuštenog projekta pod nazivom It Comes to You in a Plain Brown Wrapper. Velik dio pjesama iz ovog projekta naknadno je ponovno snimljen i objavljen preko druge izdavačke kuće, kao “Strictly Personal” (1968). Vrpce s originalnih snimanja, međutim, ostale su pod nadzorom Buddaha Records, koji su uzeli četiri neobjavljene pjesme i objavili ih kao “Mirror Man”. Na omotu albuma nalazi se pogrešna tvrdnja da je “snimljen jedne noći u Los Angelesu, 1965. godine”. Albumom dominiraju tri dugačka jam-sessiona, s korijenima u bluesu koji sadrže nekarakteristično oskudnu Captainovu liriku. Četvrta pjesma, osmominutna “Kandy Korn”, ranija je verzija pjesme koja se pojavljuje na albumu “Strictly Personal”. Godine 1999. Buddha Records izdao je proširenu verziju albuma pod nazivom “The Mirror Man Sessions”, koja sadrži pet dodatnih pjesama, preuzetih s napuštenih traka. Već godinama unazad se ovo izdanje (kao i večina Captainovih albuma), uzima kao temelj progesivnog i eksperimentalnog pristupa u vremenima koja su dolazila.
1972 – Lou Reed je objavio istoimeni debitantski album, za RCA Records, nakon što je napustio vlastitu grupu The Velvet Underground. Album je snimljen u studiju Morganu Londonu, između prosinca 1971. i siječnja 1972. godine. Producirali su ga Richard Robinson i Reed, a uključuje londonske session muzičare kao Reedov prateći band, od kojih su, Rick Wakeman i Steve Howe, bili iz britanske progresivne rock grupe Yes. Wakeman se prisjetio da su tijekom snimanja “svjetla morala biti ugašena da nitko ne vidi nikoga.” Uz sve veći interes za The Velvet Underground, Reedov debitantski album je bio je vrlo iščekivan, međutim. po objavi je doživio komercijalni neuspjeh, a i kritike mu nisu išle previše u prilog. Sadrži osam novih pjesama, tada neobjavljenih s repertoara grupe The Velvet Underground i dvije nove pjesme, ‘Going Down’ i ‘Berlin’ (posljednju je Reed ponovno snimio kao naslovnu pjesmu za svoj album Berlin iz 1973).
1973 – Rođen Pharrell Williams (Pharrell Lanscilo Williams), producent, rapper, vokalni solist i tekstopisac. Zajedno s bliskim kolegom Chadom Hugom, osnovao je hip hop i R&B produkcijski duo Neptunes ranih ’90-ih godina, s kojima je producirao pjesme za razne izvođače. Godine 1999. postao je glavni vokal band-projekta NERD koji je osnovao s Hugom i bubnjarom Shayom Haleyem. Williamsa se naširoko naziva jednim od najutjecajnijih i najuspješnijih muzičkih producenata 21. stoljeća, koji je ima značajan utjecaj na zvuk moderne popularne muzike. Osvojio je brojna priznanja i nominacije. Između ostalih, 13 nagrada Grammy, uključujući tri za producenta godine, neklasične muzike (jednu kao član Neptunes). Također je dva puta nominiran za Oscara: 2014. za najbolju originalnu pjesmu, “Happy” (iz filma Despicable Me 2 ) i 2017. za najbolji film, kao producent Hidden Figures.
1974 – Johnny Cash je objavio četrdeset sedmi (47) album “Ragged Old Flag”, za za Columbia Records. Album se bavi nekoliko političkih, ali i etičkih pitanja, poput mnogih drugih Cashovih izdanja. Naslovna pjesma i jedini singl s albuma izgovorena je počast patriotizmu usred skandala Watergate. Sve pjesme na albumu je skladao Cash, osim ‘I’m a Worried Man’ koju je napisao u suradnji sa svojom suprugom June Carter Cash.
1977 – David Bowie i Iggy Pop nastupili zajedno u emisiji Dinah Shore na NBC-u.
1978 – Punk grupa Vibrators je objavila drugi studijski album “V2“, za Epic Records. Album je posvećen Wolfu “Moishe” Moseru. komercijalno, radi se o najuspješnijem albumu grupe. Neke od pjesama s ovog i prethodnog albuma “Pure Mania”, kombinirane su za američko izdanje LP-a “Batteries Included”, koji je objavio CBS Records 1980. godine. na albumu se, između ostalih, nalazi i završna pjesma ‘Troops of Tomorrow’, koja značajano, svojom mračnom atmosferom, odudara od ostatka pjesama.
1987 – Švicarski trio The Young Gods su objavili istoimeni debitantski album, za izdavačku 
kuću Play It Again Sam (PIAS). U svoj mračno-agresivni pristup (otpjecan grubim francuskim jezikom), grupa je ponudila poprilično progresivnih i (za ono vrijeme), modernig studijskih rješenja, semplirajući razne zvukove, koji su dolazili iz tehničkih naprava, kojima je upravljao Cesare Pizzi. Album je producirao je Roli Mosimann (Swans), koji je kasnije postao čest suradnik banda. To je jedina album grupe na kojoj svira njihov originalni bubnjar, Frank Bagnoud. LP je dobio ekstatične kritike, naročito u Britaniji, gdje su ga mnoge publikacije proglasile “albumom godine”. Između ostalih pjesama, na LP-u se nalazi i zanimljiva obrada singla ‘Did you miss me’, Garya Glittera, koju je, isprva, BBC odbio emitirati u dnevnom programu, ppozivajući se na bizarnost obrade, opisivajući verziju koja “kao da je proistekla iz samog pakla”.
1988 – Grupa Sade je objavila treći studijski album “Stronger Than Pride“, za Epic Records. komercijalno vrlo uspješan, album je iznjedrio pet singlova.
