Rock n roll hronika: 12. 05.
1928 – Burt Bacharach (Burt Freeman Bacharach), pijanist, kompozitor i muzički producent, poznat kao autor niza velikih pop hitova koje je stvarao od sredine ’50-ih do ’80-ih godina, najčešće u tandemu sa tekstopiscom Halom Davidom. Veliki dio njih je napravljen posebno za vokalnu solisticu Dionne Warwick, a nakon tih uspjeha, surađivao je sa Dusty Springfield, Bobbie Gentry, Jackie DeShannon, Marty Robbins, Perry Como, Gene McDaniels, Jerry Butler, Gene Pitney, Cilla Black, Tom Jones, Herb Alpert, B. J. Thomas, the Carpenters i mnogim drugima. Do 2006. godiene je Bacharachj imao 70 hitova na listi Top 40 u SAD i 52 na listi Top 40 u Velikoj Britaniji. Dobio je brojna priznanja, uključujući cameo nastup u filmu Austin Powers: International Man of Mystery, gdje tumači samog sebe. Također se pojavljuje i kao lik u jednoj od epizoda popularnog stripa Alan Ford. Preminuo je ove godine.
1940 – Rođen Norman Whitfield (Norman Jesse Whitfield), autor i producent, jedan od tvoraca Motown zvuka (kao i onog što se zvalo ” psychedelic soul”) i kreator njegovih ključnih figura u 60-im godinama. Ko-autor i producent je mnogih pjesama, poput “Ain’t Too Proud to Beg”, “(I Know) I’m Losing You”, “I Heard It Through the Grapevine”, “Cloud Nine”, “I Can’t Get Next to You”, “War”, “Ball of Confusion (That’s What the World Is Today)”, “Just My Imagination (Running Away with Me)”, “Smiling Faces Sometimes”, “Papa Was a Rollin’ Stone”…2004. godine je primljen u Songwriter’s Hall of Fame.
1942 – Rođen Ian Dury (Ian Robins Dury), vokalni solist, frontman i autor, lider grupe Ian Dury and the Blockheads. Bio je jedan od rijetkih izvođača s invaliditetom – zbog dječje paralize bila mu je oduzeta skoro čitava lijeva strana (kasnije je postao aktivist za prava invalidnih osoba), a ostat će upamćen po klasicima “Sex & Drugs & Rock’n’Roll”, “Blockheads” i “Hit Me With Your Rhyhtm Stick”. Borba s bolešću bila je samo detalj fascinantnog života utjecajnog izvođača. Prije nego je počeo svirati radio je kao sveučilišni profesor, a zanimljiva je i njegova transformacija od pub-rock heroja i predvodnika skupine Kilburn & the High Roads do, moguće i najinteligentnijeg predstavnika britanskog novog vala. O njegovom životu je 2010. snimljen biografski film pod naslovom Sex & Drugs & Rock & Roll, gdje je njegov lik tumačio Andy Serkis. 2000. godine je preminuo od raka u 57. godini života.
1948 – Rođen Steve Winwood (Stephen Lawrence Winwood), vokalni solist, autor i muliinstrumentalist, član rock bandova Spencer Davis Group, Traffic i super grupe Blind Faith, te samostalni artist. Žanrovski, vrlo raznovrstan, u muzici je ostao aktivan do današnjih dana.
1948 – Rođen Ivan Král, gitarist, vokalni solist, autor i filmmaker. Svirao je bas gitaru u grupi Blondie, bio gitarist u stalnoj postavi Patti Smith Group, a kasnije je surađivao s artistima, kao što su Iggy Pop, U2, Pearl Jam, David Bowie, Simple Minds,John Waite i Pankrti. Imao je i kvalitativno uspješnu samostalnu karijeru. Preminuo je 2020. godine.
1959 – Rođen Billy Duffy (William Henry Duffy), autor i gitarist grupe The Cult. Šaroliki utjecaji se očituju u izvođačima kao što su Queen, Thin Lizzy, The Who, Aerosmith, Blue Öyster Cult i Led Zeppelin, da bi s pojavom punka osluškivao radove grupa New York Dolls, The Stooges, Buzzcocks i The Sex Pistols. Svirao je gitaru i u skupini Theatre of Hate, da bi kasnije s vokalnim solistom i frontmanom Ianom Astburyem pokrenuo grupu Southern Death Cult, potom Death Cult i konačno The Cult.
1963 – Bob Dylan napustio je probe za emisiju Ed Sullivan na američkoj televiziji nakon što mu je rečeno da ne može izvesti svoju pjesmu ‘Talking John Birch Paranoid Blues’ jer ismijava američku vojsku i segregaciju. Dužnosnici CBS-a tražili su od Dylana da je zamijeni drugom pjesmom, no pjevač je navodno rekao: ‘Ne, ovo je ono što želim raditi. Ako ne mogu odsvirati svoju pjesmu, radije se neću pojaviti u emisiji’.
1967 – Objavljen singl engleske rock grupe Procol Harum s pjesmom ‘A Whiter Shade of Pale‘, koja se našla i na njihovom prvom eponimnom albumu, ali samo na američkom a ne i britanskom izdanju. Balada je nastala na temelju Bachovog stavka ”Spavači, probudite se” (‘Sleepers Awake’) iz Suite broj 3 u D duru. Autor stihova je Keith Reid, koji nije svirao ni jedan instrument ali je pisao sve tekstove i smatran je članom banda. No, u vezi s autorstvom melodije nešto više od 40 godina sporio se klavijaturist Matthew Fisher sa pjevačem Garyem Brookerom, koji mu nije priznavao sudjelovanje u stvaranju pjesme. Britanski Vrhovni sud tek je u ljeto 2009. presudio da Fisher jest koautor. Istina, nije odlučeno da mu pripadnu tantijemi iz prošlosti, ali na njih je stekao pravo od dana presude. Poznato je oko 800 stotina verzija “A Whiter Shade of Pale” snimljenih diljem svijeta.
1967 – Objavljen je debitantski album grupe The Jimi Hendrix Experience “Are You Experienced?”. U Americi se pojavio tek 23. 08. Album koji se smatra jednim od najvećih djela u povijesti rocka snimio je trio u sastavu Jimi Hendrix – gitara, vokali, Noel Redding – bass gitara, prateći vokal i Mitch Mitchell – bubnjevi, prateći vokal. Kao vokal u dvije pjesme je gostovao Chas Chandler, bivši bass gitarist grupe The Animals, koji je u to vrijeme bio Hendrixov menadžer. Sve pjesme je napisao Jimi, a klasici rocka postali su ‘Red House’, ‘Fire’, ‘Third Stone from the Sun’, ‘Are You Experienced’, ‘Manic Depression’ i ‘Foxy Lady’. Hendrixov doprinos na albumu bio je revolucionaran te je njegovo sviranje gitare kasnije imalo utjecaj na brojne gitariste. Na albumu je također prikazana tehnika sviranja potpuno slobodnih improvizacija u kojima se koristila distorzija i feedback te nova studijska tehnika. Solo u naslovnoj skladbi, Hendrix je odsvirao unatrag te kasnije ubačen u temu. Album je s minimalnim budžetom imao iznimne zvučne efekte i revolucionarni gitarski zvuk. 2005. godine je uvršten u Nacionalni registar američke Kongresne knjižnice, kao povijesno važno i kulturološko djelo.
1968 – Muddy Waters je objavio šesti studijski album “After the Rain“. LP karakterizira nešto teži, eksperimentalniji i psihodeličniji zvuk, za razliku od njegovih prethodnih izdanja. Odličan album.
1971 – Jazz-fussion grupa Weather Report je objavila istoimeni debitantski album, za Columbia Records. Grupa je nastala iz jazz fussion programa Milesa Davisa, budući da su krajem 60-ih godina s Davisom svirali članovi kasnije osnovanog sastava – pijanist Joe Zawinul i saxofonist Wayne Shorter. Uz spomenutu dvojcu, na albumu su svirali i Miroslav Vitouš – electric and acoustic bass, Alphonse Mouzon – drums, voice i Airto Moreira – percussion. Na samim pjesmama se osjeti izraziti utjecaj onog što su Joe i Wayne radili na Milesovim albumima, u čijoj su realizaciji sudjelovali. Jednako tako, ovo se izdanje bitno razlikuje od albuma grupe koji će biti kasnije objavljivani (ponajviše od druge polovice 70-ih godina).
1972 – The Rolling Stones su objavili dvostruki album “Exile on Main Street”.
Zbog problema s bivšim menagerom Allenom Kleinom i visokim porezom u svojoj domovini, The Rolling Stonese su odlučili, privremeno, emigrirati u vilu Nellcôte na Azurnoj obali koju je u najmu imao Keith Richards. U blizini su kuće imali Charlie Watts i Bill Wyman, pa je prva ideja bila da unajme studio u Cannesu ili Nici, no kako tamo nije bilo studija, odlučili su na Azurnu obalu dovesti svoj famozni “The Rolling Stones Mobile Studio”, smješten u kamionu, zbog čijeg su ulaska u dvorište vile morali srušiti dvije palme. Instrumente, mikrofone i ostalu opremu smjestili su u podrumske prostorije i povezali s tonskim pultom i magnetofonima u kamionu te ležerno počeli rad na albumu za koji nisu mislili da će biti dvostruki. S obzirom da su Stonesi uredno snimali svoje albume, ovog puta je samo snimanje poprimilo raskalašeniji oblik, s mnoštvom ljudi koji su ih obilazili i zadražavali se neko vrijeme. Bilo je tu svega i svačega (dio atmosfere je prikazan u dokumentarnom filmu Stones In Exile), no usprkos svemu, nadahnuće za autorskim stvaralaštvom i realizacijom ih nije napuštalo. Uspjeli su uhvatiti onaj tako teško uhvatljiv duh neobuzdanosti, trenutke magičnosti i animalni instinkt rock’n’rolla kroz koje se “ulična prljavština pretvara u posvećenu čistoću”.
Kada je “Exile On Main St.” bio objavljen., reakcije kritičara su bile su podijeljene i malo je tko mogao pretpostaviti da će u kasnijim godinama postati jedan od cjenjenijiih i jkultnijih albuma Stonesa u jakoj konkurenciji s još nekim njihovim remek-djelima poput “Aftermath”, “Beggars Banquet”, “Let It Bleed” ili “Sticky Fingers”, a kamoli jedan od najštovanijih albuma popularne muzike uopće. Iako je odmah po objavljivanju zasjeo na prva mjesta najprodavanijih albuma, “Exile On Main St.” nije dao velike hitove. Čak ni u koncertnom repertoaru Stonesa nema mnogo pjesama s tog albuma. Međutim, pjesme poput ‘Rocks Off’, ‘Happy’, ‘Ventilator Blues’, ‘Sweet Virginia’, ‘Rip This Joint’, ‘Torn & Frayed’, ‘Tumbling Dice’ ili ‘Soul Survivor’ ostavljaju jak utisak na svakog zaljubljenika u R’n’R. Uzsame The Rolling Stones, svakako valja spomenuti i Jimmya Millera, Nickya Hopkinsa, Billya Prestona, Bobbya Keysa, Ala Perkinsa te drugih muzičara i pratećih vokalistica, angažiranih na snimanju, a koji su dali veliki obol ovom LP-u.
Rezime – radi se o istinskom duhu nepatvorenog rock’n’rolla koji je potvrdio The Rolling Stones kao jedne od njegovih najvažnijih i najvećih protagonista. Minule godine potvrdile su njegovu vrijednost, a vrijeme je u rocku i popularnoj muzici nepogrešiv sud.
1978 – Grupa Kraftwerk je objavila singl ‘Robots / Spacelab‘, pjesme koje se nalaze na njihovom albumu “The Man-Machine“.
1978 – Grupa The Stranglers je objavila treći studijski album “Black and White“, za United Artists Records.
Prvotni punk udar je prošao i samo je najsmjelijima bilo jasno da se mora krenuti dalje. 1978. godina je bila prevratnička godina u kojoj su udareni temelji onog što će se nazivati post-punk. Jedan od najzaslunijih LP-a za takav razvoj događaja je i ovaj treći studijski album grupe The Stranglers koji je grupu predstavio u punom sjaju i naponu autorske snage. Kao što u sam naziv govori, polarizirajuće podjeljen na White (A-strana) i Black (B-strana). Intrigantan materijal je upakiran u ništa manje intrigantan omot. Nije nedostajalo ni hitova pa su se tako odmah istakle uvodna “Tank” i posebno “Nice ‘n’ Sleazy”, koju su prigrlili i oni kojima The Stranglers i nisu bili previše bliski. B-strana (Black) donosi (kao što sam naziv govori) nešto mračnije i svirački, kompleksnije pjesme, gdje se posebno ističu ‘Do You Wanna”/”Death and Night and Blood (Yukio)’, posvećena japanskom umjetniku Yukio Mishimi (iz njegove novele “Confessions of a Mask” je i preuzet naslov), zatim mračni “blues”, ‘In the Shadows’ i završna tema ‘Enough Time’. Grupa je s ovakvim svojim pristupom ostavila dubok trag na tadašnjoj britanskoj sceni (Gang of Four, Joy Division), uz još neka izdanja iz spomenute godine, kao što su albumi grupa Magazine – “Real Life”, Public Image Ltd – “First Issue” ili Wire – “Chairs Missing”.
1983 – Britanska (Oxford) alter-goth-post-punk grupa Play Dead je objavila debitantski album “The First Flower“. za razliku od ostalih protagonista srodnog muzičkog opredjeljenja, grupa Play Dead je njegovala, nešto čvršći rockerski zvuk, s jakom ritam sekcijom, nerijetko koristeči funk elemente. Djelovali su do početka 90-ih godina, bez značajnijeg komercijalnog uspjeha, ali su imali respekt i pozornost inde rock publike i kritike.
1988 – Američki (Seattle) rock band Screamnig Trees je objavi treći studijski album “Invisible Lantern“, za SST Records. prije nego se dogodila grunge revolucija, dogodili su se Screaming Trees, kao i još neki protagonisti koji su utrli put spomenutom žanru i njegovim kasnijim protagonistima.
1997 – Natacha Atlas (ex- Transglobal Underground) je objavila drugi samostalni album “Halim“, za Nation Records. Nastavljajući se na njen izuzetan debitantski album “Diaspora”, Natacha i na ovom izdanju uspješno spaja tradicionalne arapske (bliskoistočne) melodije i ritmove, s modernim producentskim zahvatima, nimalona štetu jednog ili drugog, Za zvuk i produkciju albuma pobrinuo se John Reynolds, kao i ekipa iz spomenutih Transglobal Underground, kojima je Natacha dobrim djelom karijere 90-ih godina, dala originalan i autentičan pečat. Bila je jedna od miljenica pokojnog radijskog DJ-a, Johna Peela.
1998 – Sonic Youth su objavili desti studijski album “A Thousand Leaves“. Prvi taktovi uvodne kompozicije “Contre le sexisme” daju naslutiti da su ovdje Sonic Youth po posljednji puta u svojoj karijeri okrenuli stranicu svojih noise korjena. Singl “Sunday” od kojeg se moglo očekivati da postane prvorazredan pop-rock hit zbog svoje specifično fine i nježne melodije u koju su utkani nešto žešći gitarski noise elementi spram prethodna dva albuma nisu se pokazali na žalost dovoljno primamljivim za sve manji i manji broj njihove publike koja se očigledno počela raslojavati nakon nestanka nekih vodećih žestokih rock sastava u drugoj polovici devedesetih godina. Oni koji su ostali, nekada etablirani alternativni izvođači su tržišno podbacivali i uglavnom zapadali u neprofitabilne projekte koji su vrlo često uzrokovali i sam prestanak rada. Međutim, Sonic Youth izgleda na to nisu polagali dovoljno pažnje prilikom rada na ovome albumu. Gotovo čitav materijal na ovome albumu je isključivog art-rock profila i vrlo je zahtjevan za slušatelje koji su prilikom promocije, u ljeto 1998. primijetili mnoge znakovite promijene u zvuku koji publici očigledno nije odgovarao. Radi se o laganim, atmosferičnim pjesmama koji prepliću fine i dugačke gitarske improvizacije, gotovo u potpunosti lišenih gitarskih noise preokupacija. Brojne aranžmanske melodijske i atmosferske izmijene dovele su sastav u poziciju izuzetno profinjenih instrumentalista, koji su svoje opskurne početke u osamdesetima ovdje doveli do savršenstva. Album je po gotovo svim muzičkim kritikama dobio najveće moguće ocijene, bio je proglašavan i albumom mjeseca te se s punim pravom našao i na listi “naj” rock albuma 1998. godine. Samo što ovo izdanje nije više imalo pretjerane veze s njihovim ranijim albumima, kao što su “Sister”, “Daydream Nation”, “Goo” ili “Dirty”, koji još uvijek visoko kotiraju na rang listi diskofrafije grupe, kod svojih vjernih (i onih drugih) obožavatelja. Ovvaj album je jednako vrijedan i zaslužuje maksimalnu pažnju,
1998 – Garbage su se oglasili drugim studijskim albumom “Version 2.0” i nastavili s komercijalnim uspjehom, njihovog istoimenog debitantskog albuma. Nisu izostale ni mnogobrojne nominacije, kao i uspješni singlovi – ‘I Think I’m Paranoid’, ‘When I Grow Up’, Special’, ‘Push It’ i ‘You Look So Fine’.
2021 – New Order su objavili live album i film “Education Entertainment Recreation”. Riječ je o albumu i filmu koji sadrži snimku koncerta u londonskoj dvorani Alexandra Palace 2018. godine, na kojem su New Order odsvirali svoje najpoznatije hitove ‘Blue Monday’, ‘True Faith’, ‘Temptation’, ‘Love Vigilantes’ i druge uspješnice. Među tim drugim uspješnicama nalazi se i pjesma koja je zaštitni znak banda iz kojeg su New Order evoluirali nakon prerane smrti frontmena Iana Curtisa – “Love Will Tear Us Apart” grupe Joy Division. Osim što je ovaj live album grupe New Order melem za uši svakog ljubitelja synth-popa, post punka i svih žanrova s kojima su se igrali u svojih 40 godina glazbene karijere, snimka koncerta očarat će sve one kojima je bitan i vizualan element koncerta, jer je koncert prepun inventivnog light showa i vizualnih elemenata.
