Rock n roll hronika: 16. 06.
1941 – Rođen Lamont Dozier (Lamont Herbert Dozier), američki autor i producent, poznat kao član slavnog Holland / Dozier / Holland producentskog tima, koje su još činili braća Brian i Edward Holland. Napisali su brojne velike hitove za izvođače Motown recordsa, kao što su The Supremes, Four Tops, Marvin Gaye, Martha Reeves & The Vandellas i drugi. I sam je objavljivao vlastite albume. Trio je 1990. primljen u Rock and Roll Hall of Fame.
1958 – Rođen Zoran Predin, vokalni solist, autor, kantautor, frontman i lider grupe Lačni Franz. Zbog njegove provokativnosti i crnohumornih tekstova, i njegovi najveći neprijatelji priznaju mu duhovitu autorsku izvornost i iskričavu nekonvencionalnost. U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri objavio je 41 autorski album, četiri zbirke uglazbljenih tekstova (Praslovan, Sonček je, Brez kravate in vezalk i Poljub, ki riše ustnice), zbirku anegdota Druga žena u haremu te zbirku kratkih priča Glavom kroz zid. Skladao je muziku za filmove i kazalište, iskušao se u raznim muzičkim stilovima, od rocka do gypsy swinga te nastupao po cijelom svijetu. Veliki je fan košarke. Još uvijek voli crni humor, fileke i Dunju.
1962 – Rođen Femi Kuti (Olufela Olufemi Anikulapo Kuti), nigerijski multi-instrumentalist i vokalni solist, najstariji sin slavnog pionira afrobeata, Fele Kutia i do očeve smrti član njegovog pratećeg benda. Također je i unuk političkog aktivista, aktivista za prava žena i tradicionalnog aristokrata Funmilaya Ransome-Kutia. Započeo je svoju muzičku karijeru svirajući u očevom bandu Egypt 80. Godine 1986., Femi je osnovao vlastiti band Positive Force, čime se postavio kao izvođač neovisan o očevoj ostavštini. Naslijedio je očev žar prema muzici i aktivizmu. Počeo je svirati saxofon i klavijature s očevim bandom kada je imao 16 godina, a nakon očeve smrti ušao je u središte pozornosti, pišući i pjevajući. Femi je i dalje politički naklonjen svirajući visoko energetski funk, jazz i tradicionalne afričke pjesme o političkoj korupciji, siromaštvu i primitivnim životnim uvjetima u kojima pati većina stanovnika nigerijske, naftom bogate nacije – “To je vrlo licemjerna situacija. Ljudi se zadovoljavaju stavljanjem obroka na stol, ali ne znaju da ostatak svijeta ne pati svaki dan od nestanaka struje i vode. Nigerijci čak neznaju o povijesti afričkog ropstva, jer to nije uključeno u udžbenike.”
1962 – Objavljen singl grupe The Isley Brothers ‘Twist and Shout‘, pjesma koju su napisali Phil Medley i Bert Russell. Original su snimili Top Notes, no tek je u izvedbi The Isley Brothers jpostala hit. Kada su je 1963. godine snimili i The Beatles, sa Johnom Lennonom kao vodećim vokalom, pjesma je postala megahit. Pjesmu su kasnije obradili The Mamas & the Papas, Tremeloes, Chaka Demus, ELO, a na koncertima su je uživo često izvodili Bruce Springsteen i Chuck Berry.
1965 – Bob Dylan je završio dvodnevno snimanje svoje čuvene pjesme ‘Like A Rolling Stone‘, prvog velikog hita nakon što je s albumom “Bringing It All Back Home” (travanj ’65.) naznačen početak njegove “električne” faze. Pjesma je objavljena na singlu 20. 07., samo nekoliko dana prije slavnog Newport Folk Festivala, koji se smatra kao povijesni trenutak Dylanovog definitivnog prelaska s protestnog folka na rock izraz.
1967 – Grupa Pink Floyd je objavila drugi singl, ‘See Emily Play‘, pjesme čiji je autor originalni frontman Syd Barrett. Slide gitaru na pjesmi, Barrett je snimio, koristeći se plastičnim ravnalom.
1967 – Počeo trodnevni kalifornijski Monterey International Pop Music Festival, jedan od prvih velikih open rock festivala u povijesti. Svi sudionici su nastupili besplatno u korist humanitarnih akcija i s ovim festivalom je rođeno je tzv. “Summer of Love”, ljeto ljubavi, odnosno hipi pokret i “Djeca cvijeća“. Nastupili su The Who, Janis Joplin sa Big Brother and The Holding Company, Jimi Hendrix, The Byrds, Grateful Dead, Otis Redding, Simon & Garfunkel, The Steve Miller Band, Canned Heat, The Mamas And The Papas, Jefferson Airplane, Buffalo Springfield i The Electric Flag.
1969 – Captain Beefheart and his Magic Band su objavili treći studijski album, nevjerojatni “Trout Mask Replica“. Iako pod značajnim utjecajem Ornette Colemanovog free jazza, Trout Mask Replica je bio je rock album bez ikakve improvizacije. Captain Beefheart je za klavirom ili jednostavno, u svojoj glavi skladao sve instrumentalne dijelove i precizno diktirao svakom muzičaru kako to sve mora zvučati. Da bi dosegnuli muziku iz njegove glave, članovi Magic Banda morali su odbaciti sve što su dotad naučili o muzici. Album je producirao Frank Zappa, nakon osam mjeseci intenzivnih proba u maloj unajmljenoj društvenoj kući u Los Angelesu. Beefheart je svirao nekoliko limenih i drvenih puhačkih instrumenata, uključujući saksofon, musette te je doprinio većini vokalnih dionica, dok su Zappa i članovi banda dali povremene vokale i naraciju. Dobro uvježbani Magic Band snimio je sve instrumentalne pjesme za album u jednom šestosatnom snimanju. “Trout Mask Replica” vrlo je težak album za slušanje zbog kompozicija sukobljenih ritmova, nesmiljene disonantnosti, asimetričnih riffova kao i najnadahnutijih Beefheartovih grotesknih tekstova. U najuspješnijim trenucima, instrumentalizacija koja zvuči kao da je različitih brzina i usmjerenja, postiže posve pomaknuti smisao. Naposljetku, “Trout Mask Replica” se kasnije pokazao kao vrlo utjecajan album. Bilo je to jedno sjajno ostvarenje koje ako pažljivije slušate, sadrži izvrsno organizirane i sređene orkestracije dok se sve ostalo osniva na blues i rock strukturama. Zanimljivo, jer gotovo svatko tko prvi put sluša ovaj album pomisli da su ju snimila dva potpuno različita sastava smještena u istoj sobi. Naravno, da je i ovaj album uvršten u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.
Captain Beefheart (Don Van Vliet) – lead and backing vocals, spoken word, tenor saxophone, soprano saxophone, bass clarinet, musette, simran horn, hunting horn, jingle bells, producer (uncredited), engineer (uncredited)
Drumbo (John French) – drums, percussion, engineer (uncredited on the original release), arrangement (uncredited)
Antennae Jimmy Semens (Jeff Cotton) – guitar, “steel appendage guitar” (slide guitar using a metal slide), lead vocals on “Pena” and “The Blimp”, “flesh horn” (vocal with hand cupped over mouth) on “Ella Guru”, speaking voice on “Old Fart at Play”
Zoot Horn Rollo (Bill Harkleroad) – guitar, “glass finger guitar” (slide guitar using a glass slide), flute on “Hobo Chang Ba”
Rockette Morton (Mark Boston) – bass guitar, narration on “Dachau Blues” and “Fallin’ Ditch”
The Mascara Snake (Victor Hayden) – bass clarinet, backing vocals on “Ella Guru”, speaking voice on “Pena”
1972 – David Bowie je objavio koncetualni album “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars”. Većina pjesama napisana je otprilike u isto vrijeme kao i njegov prethodnik “Hunky Dory”. Nakon završetka tog albuma, snimanje za Ziggy Stardust započeo u studenom 1971. u Trident Studios u Londonu. Ziggy Stardust predstavlja Bowiejev alter-ego, izmišljenu androginu, biseksualnu rock zvijezdu, koja je poslana na Zemlju kao spasitelj prije nadolazeće apokaliptične katastrofe. Nakon što je stekao povjerenje građana, Ziggy zavodi sve na svom putu i na kraju albuma umire kao žrtva vlastite slave. Utjecaj na lik Ziggya Stardusta imao je engleski pjevač Vince Taylor i japanski modni dizajner Kansai Yamamoto. Većina koncepta albuma razvila se nakon snimanja pjesama. Za razliku od spomenutog prethodnika “Hunky Dory”, pjesme na ovom albumu se uglavnom temelje na gitarskom zvuku. Na Davida su, u ovoj fazi, ponajviše utjecali Iggy Pop & The Stooges, The Velvet Underground i Marc Bolan (T. Rex). Stihovi govore o artificijelnosti rock muzike, političkim pitanjima, korištenju droga, sexualnosti i zvjezdanoj slavi. Naslovnica albuma, crno-bijela i prebojana, snimljena je u Londonu ispred kuće krznara “K. West”. Ako ne baš od samog početka, tijekom vremena, album je zadobio kultni status i smatra se jednim od najznačajnijih ostvarenja pop muzike dvadestog stoljeća. Reizdan je nekoliko puta, a 2017. godine je uvršten u Nacionalni registar snimanja, kao “kulturno, povijesno ili umjetnički značajnim izdanjem“. I ovo je djelo uvršteno u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.
1975 – Američka grupa War je objavila sedmi studijski album “Why Can’t We Be Friends?“, za United Artists Records. Objavljena su dva singla s albuma: naslovna pjesma uz pjesmu ‘In Mazatlan‘ i ‘Low Rider‘ uz pjesmu ‘So‘. Obje A-strane bile su nominirane za Grammy nagrade 1976. godine. Verzije naslovne pjesme s albuma korištene su u nekoliko filmskih produkcija, posebice Bridge to Terabithia i Wild Things.
1978 – Premijerno prikazan američki muzički igrani film “Grease” (Briljantin), u kojem glavne uloge tumače John Travolta i Olivia Newton-John, a urađen je na temelju istoimenog mjuzikla. Priča filma se vrti oko skupine tinejdžera, delinkvenata koji pokušavaju završiti srednju školu tijekom represivnih 50-ih godina. Postat će jedan od najpopularnijih filmskih mjuzikla svih vremena, iznjedrivši hit soundtrack i nominaciju za nagradu Oscar, pjesme Olivie Newton-John ‘Hopelessly Devoted To You‘. Balada je jedna od četiri pjesme napisane za film koji je režirao Randal Kleiser, uključujući ‘You’re The One That I Want‘, ‘Sandy‘ i uvodnu ‘Grease‘, koju izvodi Frankie Valli. Zaradivši gotovo 400 milijuna dolara na kino blagajnama, Grease je film s najvećom zaradom 1978., nadmašujući ostale hitove godine. kao što su Superman, Noć vještica…
1986 – Engleski indie pop-rock bend The Smiths je objavio treći studijski album ”The Queen Is Dead”, za Rough Trade Records. Album su producirali Morrissey i Johnny Marr, radeći pretežno s inženjerom Stephenom Streetom, koji je producirao njihov prethodni album, “Meat Is Murder” (1985). Dosta neobičan podatak je, da je u vrijeme nastanka ovog albuma, gitarist Johnny Marr bio pod snažnim utjecajem izvođača kao što su Iggy & The Stooges, The Velvet Underground i, općenito, detroitske garažne rock scene. U to vrijeme grupa je imala poteškoća sa svojom izdavačkom kućom Rough Trade. Međutim, prema Stephenu Streetu, to nije smetalo samom radu, jer je atmosfera u studiju bila vrlo konstruktivna. Nekoliko pjesama, uključujući ‘The Queen Is Dead‘ i ‘Bigmouth Strikes Again‘, imaju pomaknute prateće vokale Morrisseya. Morrissey je volio eksperimentirati s efektima na svom glasu, pa je Street pustio njegov glas kroz harmonizator za prateće pjesme. Nakon objave, album je dobio vrhunske ocjene od većine svjetskih rock kritičara te je u brojnim izborima svrstan je među najintrigantnija djela pop muzike. Istaknute pjesme izdanja su ‘Bigmouth Strikes Again‘, ‘The Boy with the Thorn in His Side‘, ‘There Is a Light That Never Goes Out‘ i ‘Some Girls Are Bigger Than Others‘.
1987 – Izdavačka kuća 4AD je objavila kompilacijski album “Lonely Is an Eyesore“. Na izdanju su uključeni izvođači koji su u to vrijeme bili potpisani za etiketu. Sve pjesme su snimljene u razdoblju neposredno prije objave (1985-1987), s izuzetkom pjesme ‘Frontier‘ grupe Dead Can Dance, koji je objavljen iz njihove “demo” faze (1979). Naslov izdanja dolazi od stihova pjesme ‘Fish‘, grupe Throwing Muses, u to vrijeme vrlo svježih izvođača za 4AD.
Izvorno izdanje bilo je dostupno u formatima LP , CD i kazeta. Objavljen je i popratni video spot. Ograničeno izdanje box-seta sadržavalo je sva tri audio formata, plus video i bakropis.
Tracklist:
“Hot Doggie” (Colourbox)
“Acid, Bitter and Sad” (This Mortal Coil)
“Cut the Tree” (The Wolfgang Press)
“Fish” (Throwing Muses)
“Frontier” (Dead Can Dance)
“Crushed” (Cocteau Twins)
“No Motion” (Dif Juz)
“Muscoviet Musquito” (Clan of Xymox)
“The Protagonist” (Dead Can Dance)
1989 – Jugoton je objavio debitantski album zagrebačkog indie rock sastava Vještice pod nazivom “Totalno drukčiji od drugih”. Grupu je početkom godine osnovao Srđan Sacher, bass gitarist originalne postave grupe Haustor, a pridružili su mu se bubnjar Boris Leiner (ex Azra i Naturalna Mistika) i gitarist Mladen Jurčić Max (ex Film, Le Cinema). Među devet Sacherovih autorskih pjesama, kao hitovi su se izdvojile naslovna pjesma i ‘Da li su to bili topovi ili lupa moga srca‘. Naziv spomenute pjesme ‘Da li su to bili topovi ili lupa moga srca’ je rečenica koju Ingrid Bergman izgovara Humphreyu Bogartu u kultnom i čuvenom filmu Casablanca iz 1942. godine.
1997 – Britanska space-psychedelic skupina Spiritualized je objavila treći studijski album “Ladies and Gentlemen We Are Floating in Space“. Naslov albuma je preuzet iz filozofskog romana Sophien svijet, Josteina Gaardera, a kontekst je sljedeći: “Samo se filozofi upuštaju u ovu opasnu ekspediciju do najudaljenijih granica jezika i postojanja. Neki od njih padnu, ali drugi se očajnički drže i viču na ljude koji su se ugnijezdili duboko u mekoći, trpajući se ukusnom hranom i pićem. ‘Dame i gospodo,’ viču, ‘mi lebdimo u svemiru!’ Ali nikoga od ljudi tamo dolje nije briga.”
Sam album je snimljen ubrzo nakon prekida veze između lidera i frontmana Jasona Piercea i Kate Radley, klavijaturistice banda. Kate se potajno udala za Richarda Ashcrofta iz grupe The Verve 1995. godine. Jason, međutim, tvrdi da je veći dio albuma, uključujući i pjesme ‘Broken Heart‘ i ‘Cool Waves‘, napisan prije prekida spomenute veze. Između ostalih, na albumu gostuju Balanescu Quartet, The London Community Gospel Choir i Dr. John. Kritike su bile jednoglasno ekstatične pa nije čudno da je i ovo izdanje uvršteno u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.
1997 – Engleski rock sastav The Verve objavio singl ”Bitter Sweet Symphony”. Pjesma se temelji na dijelu iz verzije pjesme grupe The Rolling Stones, ‘The Last Time‘ iz 1965. godine te orkestralnih dionica Andrewa Oldhama. Verve su dodali gudače, gitaru, udaraljke i vokale. Dobili su prava za korištenje uzorka pjesme Last Time’ od vlasnika autorskih prava, Decca Records, ali im je bivši menadžer Stonesa, Allen Klein , uskratio dopuštenje. Nakon tužbe, članovi grupe Verve su se odrekli svih tantijema, a Mick Jagger i Keith Richards su pridodani kao autori. Ipak, 2019. godine, Jager i Richards su prepustili autorska prava Richardu Aschroftu, koji je prokomentirao: “Nikad nisam imao osobnu svađu sa Stonesima. Oni su uvijek bili najveći rock and roll bend na svijetu. To je bio fantastičan razvoj. To je život- potvrđujući na neki način.”
1998 – Američki hard rock band Monster Magnet je objavio četvrti studijski album “Powertrip“. Album je predstavljao komercijalni proboj grupe, postigavši solidan komercijalni uspjeh, uglavnom zahvaljujući hit singlu, ‘Space Lord‘. Većina se pjesama temeljila na temama Las Vegasa, kao što su sex (u mnoštvu varijacija) i ljudi koji gube novac.
2000 – Anastacia (upečatljiva vokalistica) je objavila debitantski album “Not That Kind“. Album uključuje produkciju Sama Wattersa, Louisa Biancaniella, Rica Wakea, Evana Rogersa, Carla Sturkena, Rickeya Minora i The Shadowmena. Uz suzdržane kritike, album nije napravio poseban proboj u Americi, ali je zato u ostatku svijeta bio poprilično popularan, tako da je do svibnja 2002. godine, prodan u više od sedam milijuna primjeraka diljem svijeta. Veliki uspjeh je postignut zahvaljujući singlovima ‘I’m Outta Love‘, ‘Not That Kind‘ i ‘Cowboys & Kisses‘.
