Rock n roll hronika: 17. 05.

Rockomotiva
17.05.2023.

Priredio: Robert Čajsa

1942 – Rođen Taj Mahal (Henry St. Claire Fredericks Jr.), blues izvođač, multiinstrumentalist (guitar, piano, banjo, harmonica i još dosta toga), vokalni solist, autor, kompozitor, glumac. U svoj blues izričaj je unosio elemente tzv. world music pa je bio primjetan utjecaj zvukova iz područja Kariba, Afrike, Indije, Hawaia i Junog Pacifika. U svojoj 50-godišnjoj karijeri stekao je popriličan respekt surađujući s brojnim artistima, dljem svijeta.

1944 – Rođen Jesse Winchester (James Ridout Winchester Jr.), kanadsko-američki folk muzičar, autor i vokalni solist. Živio je na jugu USA i bio veliki protivnik rata u Vijetnamu. Odselio je u kanadu 1967. godine gdje započinje svoju samostalnu karijeru. Imao je popriličnog uspjeha na tamošnjim top listama, a jedna od najpopularnijih je bila pjesma “Yankee Lady”. Njegove pjesme su obrađivali i izvodili mnogi poznati autori, kao što su Patti Page, Elvis Costello, Jimmy Buffett, Joan Baez, Jerry Garcia, Anne Murray, Reba McEntire, the Everly Brothers, Lyle Lovett, Emmylou Harris, George Strait, Gary Allan, Willie Nelson, Michael Stanley. Umro je 2014. godine.

1947 – Rođen Dragi Jelić, suosnivač i gitarist YU grupe. Odavno pripada mitologiji ovdašnje rock scene. S nepunih mjesec dana, s roditeljima i braćom se seli u Beograd. Počeci profesionalne karijere se vezuju za grupu Albatros, koju osniva sa braćom Žikom i Radetom 1961. godine. Iako je u grupi Albatros svirao bas gitaru, 1963. dolazi u kontakt sa električnom gitarom i ta neraskidiva veza nastavlja trajati do današnjih dana. Svoje gitarsko umjeće usavršava u grupama Alasi Beduini, Siluete Zorana Miščevića i Džentlmeni, sve do 1970. godine, kada s bratom Žikom osniva Yu Grupu. U Yu Grupi se ostvaruje kao gitarista, vokalni solist, kompozitor, pisac tekstova i aranžer. Karijera mu se protegla do današnjih dana.

1948 – Rođen Bill Bruford (William Scott Bruford), bubnjar, kompozitor, producent, muzikologist i vlasnik izdavačke kuće. Svirao je u u grupi Yes u periodu 1968–1972. Nakon toga se pridružio skupini King Crimson, s kojima je svirao do 1997. godine. Pomagao je i grupi Genesis na turneji 1976. godine. Sudjelovao je u projektu Earthworks, a predvodi i vlastitu grupu Bruford. Rolling Stone ga je uvrstio u listu “100 Greatest Drummers of All Time”, a član je Rock and Roll Hall of Fame od 2017. godine.

1958 – Rođen Alan Rankine, klavijaturist i gitarist, autor i vokal. najpoznatiji je kao član britanske pop grupe The Associates, ali je radio i kao samostalni izvođač. Na žalost, preminuo je početkom godine.

1961 – Rođena Enya (Eithne Patricia Ní Bhraonáin), irska pop/new age vokalna solistica i autorica. Karijeru je započela u irskom pordičnom folk bandu Clannad, kao klavijaturistkinja i prateći vokal. Nakon toga započinje samostalnu karijeru, unoseći u vlastiti izričaj utjecaje, klasične, keltske, crkvene i folk muzike te na taj način kreirajući pravac koji će biti prepoznat kao new age. Jedna od njenih najpoznatijih pjesama ‘Orinoco Flow’, pravi je primjer takve izvedbe. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, kao i Golden Globe Award za pjesmu “May It Be” napisanu za soundtrack filma The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring (2001).

1965 – Rođen Trent Reznor (Michael Trent Reznor), vokalni solist, autor, producent i multi-instrumentalist, te osnivač i jedini oficijelni član industrial rock benda Nine Inch Nails. U pravilu, nakon što snimi album, okuplja sastav za nastupe uživo. Do sada je snimio osam studijskih albuma, četiri remiks albuma, te tri s nastupa uživo. Čak dvanaest puta je imao nominaciju za Grammy, od čega je osvojio dva: oba u kategoriji za najbolju metal izvedbu, za pjesme “Wish” i “Happiness in Slavery” s albuma Broken. Unatoč popularnosti i 20 milijuna albuma prodanih diljem svijeta, imao je nesuglasica s izdavačkim kućama, te od 2007. godine, objavljuje albume samostalno.

Komentirajući dvostruku nominaciju za filmsku nagradu Oscar (Mank – Davida Fincher i animirani film ‘Soul’ u produkciji Pixar) u intervjuu za Billboard, Reznor je rekao: “To je nadrealno, i nevjerojatno laskavo. Još jedan događaj koji se nekako ne čini stvarnim u godini u kojoj se sve počelo zamagljivati. Ali svejedno smo vrlo zahvalni. Nismo imali vremena u potpunosti procesuirati ovo što se sada događa. Kad radimo na projektu, slično je kao kad sjednemo napisati pjesmu za Nine Inch Nails. Zapravo ne razmišljamo o pisanju nečega čemu se zaista nadamo. Mi samo pokušavamo napraviti najbolju pjesmu koju možemo napisati. Kasnije ćemo se pozabaviti posljedicama toga. Radeći na filmu, dugo smo razmišljali pokušavajući donijeti pravi izbor na kojem filmu koji nam je ponuđen bi trebali raditi. I sve se zapravo svodi na ‘S kime bismo voljeli intenzivno imati odnos u sljedećih šest mjeseci do dvije godine i od koga učiti?’ Pokušavamo pronaći zajednice koje se doista čine zanimljivima i od kojih možemo učiti i koje će nas nadahnuti. Tada uđete u taj svijet, uronite u njega i izgubite pojam o vremenu i pokušate obaviti svoj posao najbolje što možete”, ispričao je Trent Reznor.

1963 – Počeo trodnevni Monterey Folk Festival u Kaliforniji (naslovna fotografija). Među ostalim, nastupili su Peter Paul and Mary, Joan Baez i Bob Dylan. Dylan i Baez su u to vrijeme bili u vezi (koja je počela krajem 1962. i trajala do 1965.), a nastupili su i kao duet, izvodeći pjesmu ‘With God On Our Side’.

1971 – Objavljen je album “Ram“, jedini pod imenom Paul & Linda McCartney, za Apple Records. Na LP-u su svirali gitaristi David Spinozza i Hugh McCracken te budući Wings bubnjar Denny Seiwell. Tri su singla objavljeni s albuma: ‘Uncle Albert/Admiral Halsey’, ‘The Back Seat of My Car’ i ‘Eat at Home’. Album je pratio i singl ‘Another Day’, koji nije objavljen na LP-u. Album je nastao u vrijeme veoma loših međuljudskih odnosa, s Johnom Lennonom. Zanimljivo je da su kritike u vrijeme objave albuma bile vrlo loše, ali su tijekom godina apsolutno promjenjene u njegovu korist do te mjere, da neki smatraju ovo izdanje ponakbolje u Paulovoj karijeri.

1973Bachman–Turner Overdrive su objavili istoimeni debitantski album, za Mercury Records. S LP-a niti jedna pjesma nije postigla naročitog uspjeha na top listama, ali je sam album 1974. godine zaradio certifikat “Gold” by the RIAA. Uvodna pjesma albuma ‘Gimme Your Money Please’ će tijekom vremena zaraditi status “rock calssic”.

1973 – Rođen Josh Homme (Joshua Michael Homme), gitarist, pjevač i producent. Bio je osnivač i gitarist stoner rock sastava Kyuss, osnivač je i jedini stalni član Queens of the Stone Age te je član sastava Eagles of Death Metal, kao i rock supergrupe Them Crooked Vultures ( Dave Grohl i John Paul Jones). Također je vođa projekta Desert Session, s kojima je objavio nekoliko albuma. S Iggyem Popom snimio album “Post Pop Depression”, a između ostalih, surađuje i s grupama Foo Fighters, Arctic Monkeys i Run the Jewels. Nedavno su Queens of the Stone Age objavili novi singl, najavljujući svoj novi album.

1974 – Grupa Santana, Carlosa Santane je objavila koncertni album “Lotus“, snimljen u dvorani Osaka Kōsei Nenkin Kaikan, Osaka, Japan u ljeto, prethodne godine. Radilo se o promotivnoj turneji, njihovog prethodnog studijskog albuma “Caravanserai”. Isprva objavljen samo u Japanu, nešto kasnije će imati i svjetsku distribuciju. Izdanje je dobro prihvaćeno od kritike i publike.

1979Patti Smith Group su objavili četvrti studijski album “Wave“, za Arista Records. Iako se radilo o razmjerno radiofoničnim pjesmama, album je slabije komercijalno prošao od svojih prethodnika, a jednako je i tako slabije ocjenjen od njihovih ranijih izdanja. Međutim, pjesme ‘Frederic’ i ‘Dancing Barefoot’ su postigle solidan uspjeh na tadašnjim top listama singlova. Prije objave albuma i nakon razlaza s dugogodišnjim partnerom Allen Lanireom, Patti Smith je susrela Freda “Sonic” Smitha, bivšeg gitaristu sastava MC5 iz Detroita, koji je tada predvodio vlastiti sastav Sonic’s Rendezvous Band i koji je dijelio njenu ljubav prema poeziji (spomenute pjesme s albuma ‘Dancing Barefoot’ i ‘Frederick’ posvećene su njemu). U to doba kružila je šala da se za Freda udala samo kako nebi mijenjala prezime. Nakon toga je napustila New York i živi povučeno, izvan svijeta muzike i show.businessa, živeći sa svojom obitelji sjeverno od Detroita u St. Clair Shores, Michigan. Usljedit će pauza sve do LP-a “Dream Of Life” (1988).

1980Joan Jett je objavila debitantski album “Bad Reputation“. Poslje višegodišnjih napora da se izbori za status rock autorice i izvođačice na rock sceni s grupom The Runaways, Joan je odlučila krenuti samostalnom karijerom. Nije pogriješila. Na samom albumu zatičemo pjesme klasičnih R’n’R obrazaca, glam rocka, punk rocka na Ramones način, ponešto balada – sve u svemu, iz današnje perspektive, klasičan rock LP. S ovim albumom, punim iskrenih ispovjedi započela je R’n’R put koji traje i do današnjih dana.

1989 – Američka art-rock skupina Pere Ubu je objavila sedmi studijski album “Cloudland“, za Fontana Records. S ovim LP-em grupa je započela niz od nekoliko neuobičajenih melodičnih i konvencionalnih albuma, bez prevelikih eksperimentalnih zahvat, unutar pjesama, na kakve je njihova vjerna publika već bila navikla. Moguće je da se David Thomas (frontman i lider), koji je godinama govorio da je “Pet Sounds” njegov najomiljeniji album, želio okušati u nešto pojednostavljenijim pop formama te se na taj način predstaviti publici, koja to od njega nebi očekivala (a možda su razlozi bili sasvim drugačije prirode). Kako god, album nije postigao značajniji komercijalni uspjeh (usprkos odlično prihvaćenim kritikama), ali je ostao kao vjeran zapis, nastojanja grupe da sebe prikaže u drugačijem svijetlu, što im je u potpunosti uspjelo.

1994 – Američka grupa Violent Femmes je objavila šesti studijski album “New Times“, za Elektra Records. prvi je to album na kojem ne svira originalni bubnjar Victor DeLorenzo, a kojeg je zamjenio Guy Hoffman. Iako je album postigao slab komercijalni učinak, mnogi smatraju da se radi o jednom od njihovih najintrigantnijih i instrumentalistički najkompleksnijih izdanja, jednako kao i odličnih tekstova Gordona Ganoa. Muzički, manje folka, više rocka i pomalo eksperimentalnijeg pristupa.

1999 – Objavljen je “The Soft Bulletin“, deveti studijski album američke grupe The Flaming Lips, za Warner Bros. Records. Album predstavlja popriličan zaokret u njihovoj karijeri (posebice u odnosu na njihovo prethodno izdanje “Zaireeka”, koje je koncipirano za slušanje na četiri odvojena sound systema), prema melodioznijem pristupu, komleksnim i orkestralnijim aranžmanima, koje su krtiku nagnale na usporedbu s nekim od ponajvećih djela, psihodelični 60-ih godina (“Pet Sounds”, Abbey Road”…). Na samim pjesmama se dosta koristilo nekonvencionalnih instrumenata, kao i prodikcijskih zahvata. Usprkos tome, album je postigao solidan komercijalni uspjeh i kao takav je uvršten u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.

1999Moby je objavio svoj, komercijalno, najuspješniji album “Play“. Na temelju svih vlastitih dotadašnjih iskustava, snimio je pravi potpuni konglomerat svih svojih radova spojivši ih u novi album. Svi singlovi skinuti s njega (‘Honey’, ‘Porcelain’, ‘Why does my heart feel so bad’, ‘Body rock’, ‘Natural blues’, ‘Run on’) postali su veliki svjetski hitovi ustoličivši ga na prijestolje plesnog popa na kraju 20. stoljeća. Album je prvo dobio sasvim prosječne i prilično oprečne kritike zbog zadiranja u eklekticizam i posvemašni retro pristup kojeg je očigledno uzeo iz ostavština mnogih različitih imena pop i rock muzike, no kasnijim razvojem događaja, situacija se naglo promijenila. Kako se album penjao listama najprodavanijih, tako je iz mjeseca u mjesec na scenu stasalo sve više imena koja su koristila ovaj njegov stil, u kojem je spojeno više različitih pristupa, tako da do konca 1999. godine više nikome nije bilo važno što kritika smatra o ovome albumu. Upravo ovakvim albumom koji je spojio neke od vrlo važnih karika popularne muzike unazad nekoliko desetljeća 20. stoljeća, Moby je stvorio osebujan i prepoznatljiv autorski izraz koji s podjednakom simpatijom spaja rock, funky, pop, hip-hop, house, psihodeliju, ambijentalnu glazbu, blues i mnoge alternativne kreacije. I premda je u karijeri Moby rabio daleko slojevitije strukture (poput radova s prvih albuma), ne može mu se osporiti da na ovome albumu nije postigao savršeni osjećaj za stvaranje izuzetnih pop pjesama u kojima je sabrana velika povijest mnogih prohujalih trendova.

1999 – Electro duo Lamb je objavio drugi studijski album “Fear of Fours“, za Fontana & Mercury Records. kombinirajući electro s akustičnim instrumentima, sjajne atmosfere trip-hop i drum ‘n’ bass ritmova, Andy Barlow (instrumentalni dio) i Lou Rhodes (vokalna solistica), stvorili su izvrsno post-modernističko djelo, koje je na najbolji mogući način obilježilo vrijeme svog nastanka i rođenja.

Tagovi:

Vesti

© Copyright 2015 - 2025 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll