Rock n roll hronika: 17. 06.
1944 – Rođen Chris Spedding (Christopher John Spedding), autor, vokalni solist, producent, gitarist i općenito multiinstrumentalist. Kao session gitarist surađivao je različitim izvođačima kao što su Bryan Ferry, Roxy Music, Elton John, Brian Eno, Jack Bruce, Nick Mason, Art Garfunkel, Paul McCartney, Elton John, Harry Nilsson, Zom Waits, Robert Gordon, Typically Tropical, Katie Melua, Ginger Baker i mnogi drugi. Dugogodišnji je prijatelj s Chrissie Hynde (The Pretenders) pa je i s njima surađivao, svirajući na koncertnim nastupima početkom 80-ih. Bio je producent prvih snimaka grupe Sex Pistols. Svirao je i na čuvenom albumu Nine Hagen “Nunsexmonkrock”. Objavljuje i kao samostalni autor. Zadnji album je “Joyland” (2015).
1957 – Rođen Philip Chevron (Philip Ryan), autor, producent i gitarist grupe The Pogues. Tijekom 70-ih godine je bio frontman u punk grupi The Radiators from Space. Između ostalih, za The Pogues je potpisnik pjesama ‘Thousands Are Sailing‘ (osobno najdraža) i ‘Lorelei‘. Zbog osobnih problema je napustio grupu 1994. godine. 2003. godine je reformirao spomenuti band The Radiators (Plan 9), sa bivšom The Pogues bassisticom Cait O’Riordan. Na žalost, preminuo je 2013. godine.
1958 – Rođen Jello Biafra (Eric Reed Boucher), vokalni solist i frontman američke punk rock grupe Dead Kennedys, osnivač izdavačke kuće Alternative Tentacles, autor mnogih spoken wordova, politički aktivist, borac za ljudska prava. Godine 1979. kandidirao se za gradonačelnika San Francisca u Californiji. Bio je član Zelene stranke Sjedinjenih Država te podržava različite političke ciljeve. Kandidirao se za stranačku predsjedničku nominaciju na predsjedničkim izborima 2000., završivši daleko iza Ralpha Nadera. Pobornik je slobodnog društva i koristi vrijednost šoka te zagovara izravnu akciju i šalu u ime političkih razloga. Također koristi apsurdističke medijske taktike, u ljevičarskoj tradiciji Yippiesa, kako bi istaknuo pitanja građanskih prava i socijalne pravde. Tijekom karijere je surađivo s izviđačima kao što su Mojo Nixon, No Means No, Melvins, D.O.A… Radio je kao DJ, glumio u nekoliko filmova. Godinama unazad predvodi vlastiti band The Guantanamo School of Medicine.
1960 – Britanska instrumental surf/rock grupa The Shadows je snimila jednu od najpoznatijih pjesama ranog rock and rolla, instrumentalnu temu ”Apache”, koja je posebno značajno utjecala na prve beat sastave koji su se početkom ’60-ih godina godina pojavili u bivšoj Jugoslaviji i niti jedan od tadašnjih VIS-ova nije mogao računati s uspjehom na plesnjacima ako nije imao ovaj song u repertoaru.
1969 – Elvis Presley je objavio deseti studijski album “From Elvis in Memphis“, za RCA Records. Snimljen je u American Sound Studiju u Memphisu u siječnju i veljači 1969. pod vodstvom producenta Chipsa Momana i uz podršku kućnog benda, neformalno poznatog kao Memphis Boys. Elvisov tim ga je uvjerio da napusti RCA studio i snimi ovaj album u American Soundu, studiju u Memphisu. Razlog je bio južnjački soul zvuk kućnog benda, spomenutih Memphis Boys. Prevladavanje country zvuka među onima snimljenim na tim snimanjima ostavilo je dojam “country soul” stila. Taj dojam pojačala je česta uporaba dobih aranžmana. Album “From Elvis in Memphis” je naišao povoljne kritike. Uz dobru prodaju, postigao je zlatni certifikat od strane Udruge diskografske industrije Amerike 1970. godine. Singl ‘In the getho‘ je imao velikog uspjeha na tadašnjim top listama.
1976 – Ženski vokalni trio LaBelle je objavio šesti studijski album “Chameleon“. Iako se u autobiografiji Patti LaBelle Don’t Block The Blessings otkriva da su LaBelle planirale nastavak ovog albuma pod naslovom “Shaman“, izdanje se nikada nije ostvarilo. Trio neće objaviti novu snimku sve do “Back to Now” iz 2008. godine. Ovo je bio njihov posljednji, relativno, uspješan album. Sve pjesme na albumu je skladala Nona Hendryx, osim singla ‘Isn’t It a Shame‘ (Randy Edelman).
1976 – Grupa Blondie je objavila debitantski singl ‘X Offender‘. Napisali su Gary Valentine i Debbie Harry, a naslov pjesme izvorno je bio naslovljen ‘Sex Offender’. Originalno je napisan o 18-godišnjaku koji je uhićen zbog sexa sa svojom mlađom djevojkom. Debbie Harry promijenila je tekst tako da pjesma govori o prostitutki koju privlači policajac koji ju je uhitio. Private Stock, izdavačka kuća grupe je inzistirala da singl promijeni naziv u ‘X Offender’, jer su strahovali zbog reakcija javnosti.
1977 – Crosby, Stills & Nash su objavili istoimeni (CS&N) peti studijski album, za Atlantic Records. LP predstavlja drugo studijsko izdanje grupe u trio konfiguraciji. Album sadrži kvalitativne autorske doprinose sva tri člana. Posljednji je put u sedamnaest godina da je trio skladao pjesme i obrađivao vokale bez veće pomoći vanjskih suradnika. Mnoge Stillsove pjesme na albumu odražavaju njegove osobne i bračne probleme. Crosby je nastavio s egzistencijalnim istraživanjima u skladu s većinom svojih prošlih radova, a Nash je ponudio i akustičnu radiofoničnu baladu ‘Just a Song Before I Go‘ i razrađenu scenografiju, koja ponovno stvara viziju LSD iskustva koje je imao. Album je postigao komercijalni uspjeh i do danas je jedan od njihovih najprodavanijih izdanja.
1983 – Britanska grupa The Police je objavila “Synchronicity”, svoj peti i posljednji studijski album, prije nego što su se bez formalne objave razlišli. Nakon toga, svi su članovi banda nastavili samostalnim karijerama. Naslov albuma i velik dio materijala za pjesme inspirirani su knjigom Arthura Koestlera The Roots of Coincidence (1972). Frontman Sting je bio strastveni čitatelj Koestlera, a također je naslovio i njihov” prethodni studijski album “Ghost in the Machine” (1981) prema jednom od njegovih djela. Album je obilježio značajno smanjenje utjecaja reggaea koji je predstavljao dominatan dio prva četiri studijska albuma. Umjesto toga sadržavao je produkcijski teške teksture i veću upotrebu sintesajzera koji su, s vremena na vrijeme, pokretali cijele pjesme. Originalna omotnica albuma, koju su osmislili Jeff Ayeroff i Norman Moore, sastojala se od niza fotografija prekrivenih prozirnim vodoravnim prugama plave, crvene i žute boje. Album je bio dostupan u 36 varijanti, s različitim rasporedom pruga u boji i prikazom različitih fotografija članova benda, koje je snimio Duane Michals. Izvorno vinilno izdanje tiskano je na audiofilskom vinilu koji izgleda crn kao većina ploča, ali je zapravo ljubičast kada se drži prema svjetlu. Bez obzira na loše međuljudske odnose (koji su naposljetku doveli do prekida rada grupe), album je postigao veliki komercijalni uspjeh, zahvaljujući singlovima ‘Every Breath You Take‘, ‘King of Pain‘ i ‘Wrapped Around Your Finger‘ (zanimljivo, svi se nalaz na B-strani LP-a).
1983 – Škotski novovalni pop band Altered Images je objavio treći studijski album “Bite“, za Epic Records u Velikoj Britaniji i Portrait Records u SAD-u. Producirali su ga Mike Chapman i Tony Visconti, a sadrži top 10 singl u Velikoj Britaniji ‘Don’t Talk to Me About Love‘, kao i ‘Bring Me Closer‘, ‘Love to Stay‘ i ‘Change of Heart‘. Album je uslijedio nakon uspjeha njihova prethodna dva izdanja, kao i brojnih hit singlova u Velikoj Britaniji. Regrutirajući spomenute producente, grupa je napravila odmak od ranijeg stila, prema uglađenijem pop zvuku, što se nije pretjerano svidjelo njiovim dotadašnjim fanovima. To se i osjetilo u komercijalnom kontekstu, jer je slabije bio prodavan od njihovih ranijih izdanja (mada ne toliko loše koliko se na prvi pogled čini).
1987 – Američki band The Replacements je objavio peti studijski album “Plesed to Meet Me“, za Sire Records. “Pleased to Meet Me” je jedini album koji je band snimio u formi tria. Nakon prethodnog albuma “Tim“, gitarist Bob Stinson više nije bio u grupi. Dok su punk korijeni grupe još uvijek bili očiti na spomenutom LP-u “Tim”, s ovim izdanjem band je nešto više zaronio u druge žanrove, poput soula i “koktel” jazza, uz pjesme koje sadrže njihov uobičajeni hard rockerski zvuk. Možda zbog snimanja albuma u centru soula Memphis, Tennessee ili utjecaja producenta Jima Dickinsona, band je pojačao svoj zvuk saxofonom na pjesmama ‘I Don’t Know‘ i ‘Nightclub Jitters‘ te dionicom roga na ‘Can’t Hardly Wait‘, u kojoj se pojavljuje vokalni solist i gitarist grupe Big Star Alex Chiltonn gitari (njihov veliki uzor, kojem su, između ostalog, posvetili pjesmu, nazvavši je po njegovom imenu). Snimljen je video spot za pjesmu ‘The Ledge‘, ali je zabranjeno emitiranje na MTV-u zbog lirskog sadržaja o samoubojstvu. Naslovnica albuma ismijava tranziciju benda od mladih punkera do uspješnih izvođača, s velikim diskografskim ugovorom, prikazujući rukovanje između jedne osobe u odijelu, uštirkanoj bijeloj košulji, blještavom satu i dijamantnom prstenu te druge osobe koja nosi poderanu radnu košulju. Paul Westerberg je bio čovjek u poderanoj košulji, ali njegovo lice nije prikazano na fotografiji korištenoj na naslovnici. Omot, također, predstavlja posvetu naslovnici albuma soundtracka Elvisa Presleya, iz 1960. godine, “GI Blues”, iz istoimenog filma.
1989 – Objavljen je debitantski album “Dum Dum“, škotskog alter-indie-pop-rock banda The Vaselines. Sniman je u Chamber Studios, Edinburgh, između prosinca 1988. i siječnja 1989. godine. Album su producirali sami članovi grupe, uz pomoć Jamiea Watsona, a u cijelosti je uključen u retrospektivu njihove karijere “The Way of the Vaselines: A Complete History“.
1994– Britanska grupa Ride je objavila treći studijski album “Carnival of Light“, za Creation Records. Album je nazvan po istoimenoj izgubljenoj pjesmi grupe The Beatles. Muzički je prikazao pomak od shoegazinga prema tradicionalnijem, folk rock zvuku. Neimajući sreće s tajmingom objave, jer je u to vrijeme britanskom scenom zavladalo “brit-pop” ludilo, tako da je ovo izdanje ostalo u dubljoj sjeni, albuma i grupa koji su vladali tadašnjom britanskom scenom, dok su, zapravo, snimali manje kvalitativne albume od ovog izvanrednog djela. Dodatno na sve, od ovog albuma kreću i prilično loši međuljudski odnosi koji će se nastaviti tijeko daljnje karijere, a koja će završiti koju godinu kasnije, s poprilično gorkim okusom.
1996 – Kanadska skupina Cowboy Junkies je objavila šesti studijski album “Lay it down“, ujedno prvi za izdavačku kuću Geffen Records. To je bio prvi album banda koji bi se mogao opisati kao mainsteram izdanje, iako su i na njemu dominirali zvuci countrya, bluesa i folka. Ovo je i njihov prvi album na kojem su zatupljene isključivo njihove pjesme, bez obrada. Pjesme ‘A Common Disaster‘ i ‘Speaking Confidentially‘ bile su efektni singlovi, a za pjesmu ‘Angel Mine‘, snimljen je video (u L.A. kazalištu El Rey) u kojem se pojavljuje glumica Janeane Garofalo. Za samu pripremu pjesama, iskoristili su Rock Island na jezeru Kashabog, na kojem se nalazila jedna kuća u koju su se smjestili, radeći uobičajene stvari, pripremajući materijale, daleko od urbane gužve i buke. Sve to je uvjetovalo opuštenoj i ležernoj atmosferi albuma, koja se itekako čuje, zahvaljujući mjestu u kojem su boravili. Osoba koja ih je opskrbljivala zalihama i opremom do otoka, bio je tip kojeg su znali kao Zolt. Borio se u korejskom ratu, leteći MIG-ovima za bugarsko ratno zrakoplovstvo. On i njegova supruga došli su na zapad 60-ih godina i nastanili se na jezeru Kashabog. Nažalost, Zoltova supruga je oboljela od Alzheimerove bolesti i morala je biti hospitalizirana. Njihova je priča postala osnova za pjesmu “Come Calling“. Sam album je snimljen u Athensu (Georgia), uz pomoć Johna Keanea u njegovom studiju. Grupa je Keanea odabrala zbog opuštenog, neovisnog pristupa snimanju, kao i zbog impresivnog životopisa izvođača (Warren Zevon, Robyn Hitchcock, Nicki Sudden, Billy Bragg, The Troggs, Richard Butler, Nancy Griffith, R.E.M.) za koje je prije radio. Album je, uglavnom, pozitivno ocjenjen te je uspješno predstavljen na tadašnjoj svjetskoj turneji. Imao sam sreće prisustvivati njihovom ljubljanskom koncertu u fantastičnom koncertnom prostoru Križanke, gdje u upravo promovirali ovaj album. Po Margoinim riječima (bila se malo pricvrcala), to im je bio posljednji nastup na turneji.
1996 – Britanski idie-rock band Placebo je objavio istoimeni debitantski album, za Virgin Records. Jedini je njihov album snimljen s bubnjarom Robertom Schultzbergom, prije njegovog odlaska iz grupe. Album je postigao solidan komercijalni uspjeh i bio je zgodan kontrapunkt tadašnjim brit-pop vedetama, s nešto drugačijim instrumentalističkim pristupom, žešćih gitara, čvrste ritam sekcije, androginog izgleda frontmana, gitariste i vokalnog soliste Briana Molkoa. No, momci iz grupe su imali i dovoljno senzibiliteta za prjemčljivom pop pjesmom, što je rezultiralo s nekoliko efektnih singlova na tadašnjim top listama, ali i lutalačko-psihodeličnim nagonima, prema kompleksnijim i zahtjevnijim aranžmanima.
23. lipnja 2012. pokazalo se da je (tadašnji) dječak fotografiran za naslovnicu albuma, David Fox (prikazan u crvenom džemperu i povučenom licem prema dolje), prijetio da će tužiti band jer su mu “uništili” život. Njegov rođak Saul Fletcher snimio je fotografiju. Fox tvrdi da je u to vrijeme bio prilično popularan i da su ga svi maltretirali kada je album izašao.
Brian Molko se kasnije prisjetio:
Većinu albuma napisali smo u gradskom stanu u Deptfordu . Način na koji smo zvučali i izgledali bila je reakcija protiv mjesta. Ali također je velik dio našeg cross-dressinga i transvestizma bio politički stav protiv muzičke scene u to vrijeme koja je bila vrlo dječačka i mačo. Željeli smo ustati i biti brojni. Nema boljeg načina za to nego da nabacite hrpu šamara, obučete suknju i jebete se ljudima po glavama. Ljudi su nas mrzili zbog toga, a ja sam to obožavao. Ne dobiti reakciju za mene je u to vrijeme bila anatema. Kad pogledam album unatrag, vidim naivnost, propuštene prilike i greške. Ali možete svoje gaćice izokrenuti zbog toga ili jednostavno prihvatiti da su dio vas. Gledam ‘Nancy Boy’ na način na koji zamišljam Radiohead kako gledaju ‘Creep’. Samo bih volio da je pjesma koja nas je izbacila u središte pozornosti bila malo bolje napisana. Riječi su ono zbog čega se najviše naježim. One su ja koji pokušavam pronaći vlastite noge.
1997 – Rickie Lee Jones je objavila sedmi studijski album “Ghostyhead“, za Warner Bros. Records. Na njen tradicionalan muzički izričaj, primjetan je utjecaj tadašnjeg aktualnog trip-hop trenda.
1997 – David Byrne je objavio peti studjski album “Feelings“. Na ovom je albumu David uspostavio plodonosnu suradnju s britanskim bendom Morcheeba. Naslovnicu albuma je uradio austrijski grafički dizajner Stefan Sagmeister.
1997 – John Lydon je objavi prvi (i za sad jedini) samostalni album “Psycho’s Path“, za Virgin Records. Lydon je pjevao na svim pjesmama i svirao većinu instrumenata, uz dodatne gitare i klavijature koje su svirali, njegov brat Martin Lydon i Mark Saunders. Pošto mu je diskografska industrija onemogućila djelovanje pod menom Public Image Ltd, John se bacio na preživljavanje, pojavljivanjem u raznim kombinacijama reality programa, no nekako je uspio objaviti ovaj album pod svojim imenom. Uglavnom je snimljen u podrumskom Lydonovom studiju, u njegovom domu u Los Angelesu. Nekoliko je rmx-a (The Chemical Brothers, Moby, Leftfield, Danny Saber) dodano na album, na zahtjev Virgin Records kako bi produljili album i privukli slušatelje dance-klupskog hita ‘Open Up‘, kojeg već ranije snimio s duom Leftfield. Općenito, Virgin Records se uopće nije potrudio oko reklamiranja i distribucije ovog izdanja, tako da je sama promocija ovisila o samom Lydonovom imenu i renomeu. Turneja koja je promovirala album, započela je i završila nakon samo nekoliko koncerata zbog Lydonovog bijesa u nedostatku podrške Virgin Records. Solidno izdanje, koje je moglo biti i malo intrigantnije, da je bilo malo više koncentracije i malo manje spomenutih problema.
2003 – Britanska grupa Tindersticks je objavila šesti (ili osmi ako uključujemo soundtrack izdanja “Nenette et Boni” i “Trouble Every Day“) studijski album “Waiting for the Moon“. Sniman između rujna 2001. i siječnja 2003. godine, u Great Linford Manor, Eastcote i raznim kućnim studijima, album je objavljen za izdavačku kuću Beggar’s Banquet. Ovo je bio posljednji Tindersticks album koji je sadržavao originalnu postavu banda prije njihove produljene pauze.
Član grupe David Boulter, kasnije ga je odabrao kao svoj najmanje omiljeni album.
