Rock n roll hronika: 30. 03.

Rockomotiva
30.03.2023.

Priredio: Robert Čajsa

1945 – Rođen Eric Clapton (Eric Patrick Clapton), dugogodišnji rock i blues gitarist, vokalni solist i autor. Po pitanju njegovog gitarskog stila, često navodi Muddya Watersa, Freddiea Kinga, BB Kinga, Alberta Kinga, Buddya Guya i Huberta Sumlina, kao velike utjecaje. U svojoj autobiografiji iz 2007., Clapton spominje Muddya Watersa kao “očinsku figuru koju zapravo nikad nisam imao”. Sve do svoje smrti 1983., Waters je bio dio Claptonova života. “Kada sam upoznao Muddya, nažalost, moja pijana karijera bila je u punom zamahu.” Također je izjavio da je Robert Johnson njegov najvažniji utjecaj. Godine 2004., Clapton je objavio album “Sessions for Robert Johnson” koji sadrži obrade njegovih pjesama, uz korištenje električnih i akustičnih gitara. U eseju za set Johnsonovih snimaka, Clapton je napisao: “Robert Johnson za mene je najvažniji blues glazbenik koji je ikada živio . On je bio vjeran, apsolutno, svojoj viziji i koliko god sam duboko ušao u muziku, u posljednjih 30 godina, nikada nisam pronašao ništa dublje duševno od Roberta Johnsona. Njegova muzika ostaje najsnažniji krik koji mislim da možete pronaći u ljudskom glasu, stvarno … činilo se da odjekuje nečim što sam oduvijek osjećao.”

Jednako tako, Clapton je izdvojio Buddya Hollya kao utjecaja. “The Chirping Crickets” je bio prvi album koji je Clapton ikada kupio.

Clapton se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih gitarista uopće. Jedini je koji je tri puta primljen u R’n’R Hall Of Fame: jednom kao samostalni izvođač, a zasebno kao član grupa The Yardbirds i Cream.

1949 – Rođena Lena Lovich (Lili-Marlene Premilovich)
Rođena u Detroitu, Michigan, Lena se s 13 godina preselila u Englesku, gdje je upoznala gitaristu i tekstopisca Lesa Chappella, koji je kasnije postao njezin dugogodišnji suradnik i životni partner. Razvila je interes za umjetnost i kazalište te upisala Srednju školu za umjetnost i dizajn gdje je pohađala sate saksofona. Godine 1975. pridružila se bandu Diversions i nedugo nakon toga je napisala tekst za Cerroneov singl ‘Supernature’. Nakon što se band raspao, Lenaje počela tražiti drugi band kojem će se pridružiti i kontaktirala je radijskog voditelja Charlieja Gilleta, koji ju je nagovorio da snimi demo s pjesmom Tommy James& The Shondells, ‘I Think We’re Alone Now’ koju su pustili Daveu Robinsonu iz Stiff Records, nakon čega je odlučio potpisati ugovor s Lenom. Pjesma je objavljena kao singl i pojavila se na njenom debitantskom studijskom albumu “Stateless” (1978), na kojem se našao i uspješan singl ‘Lucky Number’. Objavila je još dva albuma, “Flex” (1979) i “No man’s land” (1982), za Stiff Records. U međuvremenu se sprijateljuila s Ninom Hagen, s kojom se pojavila u filmu Cha Cha, a snimile su i zajednički snigl ‘Don’t Kill the Animals’. Godine 1989. samostalno je objavila album “March”, prije 15-godišnje pauze. Više se fokusirala na svoju obitelj, ali se vratila 2005. godine, s objavom albuma “Shadows and Dust”.

Godine 2013. je osnovala vlastitu izdavačku kuću, Flex Music i objavila re-masteriziranu verziju svih svojih prethodnih albuma u ograničenom izdanju box seta.

1964 – Rođena Tracy Chapman, kantautorica, najpoznatija po hit singlovima ‘Fast Car’ i ‘Give Me One Reason’. 1987. godine je potpisala ugovor s Elektra Records. Sljedeće godine je objavila debitantski album, “Tracy Chapman”, koji je postigao komercijalni uspjeh, potaknut njenim pojavljivanjem na koncertu povodom 70. rođendana Nelsona Mandele. Album je dobio šest nominacija za nagradu Grammy, uključujući jednu za album godine, od kojih je osvojila tri. 1989. godine je objavila drugi album, “Crossroads”, koji joj je donio dodatnu nominaciju za nagradu Grammy za najbolji suvremeni folk album. Njen treći album, “Matters of the Heart” jeuslijedio 1992. godine.

Četvrti album, “New Beginning” je objavljen 1995., s kojim je postigla još jedan svjetski uspjeh, zahvaljujući singlu hit singl ‘Give Me One Reason. Proći će pet godina do objave njenog petog albuma, “Telling Stories” (2000). “Let It Rain” i “Where You Live” uslijedili su 2002. i 2005. godine. Njen album “Our Bright Future”, objavljen je 2008. godine. Remasterirani kompilacijski album “Greatest Hits”, za kojeg je sama napravila odabir pjesama, objavljen je 2015. godine.

1967The Beatles su završili dvodnevno snimanje pjesme ‘With a Little Help from My Friends’. Nešto prije toga je održano snimanje u studiju Chelsea Manor u Londonu s Michaelom Cooperom za naslovnicu The Beatles “Sgt. Pepper…” albuma.

1970 – Objavljen je album “Bitches Brew” Milesa Davisa. Snimljen je od 19. do 21. kolovoza 1969., u studiju B, u New Yorku, za Columbia Records. Izdanje je označilo njegovo kontinuirano eksperimentiranje s električnim instrumentima koje je predstavio na svom prethodnom alnumu, kritički hvaljenom “In a Silent Way” (1969). S ovim izdanjem, Davis se udaljio od tradicionalnih jazz ritmova i aranžmana, u korist slobodnijih aranžmana, pod utjecajem rocka i psihodelije, temeljenih na improvizaciji. Završne pjesme uredio je i spojio producent Teo Macero. Uz Milesa, na albumu su svirali Joe Zawinul, John McLaughlin, Larry Young, Lenny White, Don Alias, Juma Santos i Bennie Maupin. Na samom snimanju nije bilo dozvoljeno fotografiranje, kao ni prisutnost bilo koga osim samih muzičara, koji su album snimili u živo, svirajući po 13 sati na dan. Ipak, na snimanju je bio prisutan samo jedan čovjek sa strane – Max Roach.

“Bitches Brew” je poslužio kao primjer u primjeni studija kao muzičkog instrumenta, sa hrpom izmjena i studijskih efekata koji su bili sastavni dio muzike. Miles i producent, Teo Macero, iskoristili su studio za snimanje na radikalno nove načine, posebno u naslovnoj i uvodnoj pjesmi, ‘Pharaoh’s Dance’. Bilo je mnogo specijalnih efekata, kao što su loopovi, eksperimentiranja s trakama, reverb komore i efekti eha. Kroz intenzivnu montažu, Macero je osmislio mnoge potpuno nove muzičke strukture koje je band kasnije imitirao na koncertima uživo. Iako je “Bitches Brew” na mnogo načina bio revolucionaran, možda je njegova najvažnija inovacija bila ritmičkog karaktera. Ritam sekcija za ovu snimku sastoji se od dva bassista (jedan svira bass gitaru, drugi kontrabas), dva do tri bubnjara, dva do tri svirača električnog klavira i perkusionista, koji svi sviraju u isto vrijeme.

Ne zna se otkud naziv albuma, a postoje razne teorije o tome odakle potječe. Neki vjeruju da je to bila referenca na žene iz Davisova života koje su ga upoznale s kulturnim promjenama u ’60-im godinama.

Po objavi, album je dobio podjeljene kritike. Dok su neki hvalili njegovu inventivnost i napredak, mnogi nisu bili zadovoljni Milesovim novim smjerom (kao što ga mnogi ne vole ni danas). U godinama koje su uslijedile, “Bitches Brew” je ipak stekao priznanje kao jedan od značajnijih albuma jazza i “praotac” žanra jazz rocka, kao i veliki utjecaj na rock i crossover muzičare 70-ih godina. Godine 1998. Columbia je izdala “The Complete Bitches Brew Sessions”, set od četiri diska koji uključuje originalni album i prethodno neobjavljen materijal. Godine 2003. album je dobio platinastu nakladu, što odražava isporuku od milijun primjeraka.

1973Herbie Hancock je objavio jedanaesti album “Sextant”, za Columbia Records. Radi se o posljednjem albumu sa sextetom iz Mwandishijeve ere koji uključuje saxofonistu Benniea Maupina, trubača Eddieja Hendersona, trombonistu Juliana Pristera, bassistu Bustera Williamsa i bubnjara Billya Harta. Pojavljuju se i klavijaturist Patrick Gleeson i udaraljkaš Buck Clarke. Album je pokazao Hancockovo rano usvajanje zvukova sintisajzera i elektroničkih efekata.

1976 – Grupa T. Rex je objavila jedanaesti album “Futuristic Dragon”. Albumu su prethodila dva uspješna singla koja su ušla na top listu u Velikoj Britaniji, ‘New York City’ i ‘Dreamy Lady’. Marc Bolan je nastavio eksperimentirati, miješajući vlastiti prepoznatljiv rock izričaj, uvodeći sve više elemenata soula i tada, sve popularnijih, disco ritmova. Ilustraciju na omotnici je osmislio umjetnik George Underwood, koji je radio s Bolanom još na albumu Tyrannosaurus Rex iz 1968.. “My People Were Fair and Had Sky in Their Hair”.

1979 – Rođena Norah Jones (Geethali Norah Jones Shankar), kantautorica i pijanistkinja.

Godine 2002. je započela samostalnu karijeru, objavom albuma “Come Away with Me”, spojem jazza, countrya, bluesa, folka i popa. Prodan je u više od 27 milijuna primjeraka. Album joj je donio pet nagrada Grammy. Njeni naredni studijski albumi, “Feels Like Home” (2004), “Not Too Late” (2007) i “The Fall” (2009), svi su dosegnuli platinasri status. Usljedili su jednako uspješni albumi, “Little Broken Hearts” (2012), “Day Breaks” (2016), “Pick Me Up Off the Floor” (2020). Zadnje studijsko izdanje je album “I Dream of Christmas” (2021). Norah Jones je debitirala kao glumica u filmu My Blueberry Nights, koji je imao premjeru 2007., a režirao ga je cijenjen redatelj Wong Kar-Wai. Pojavila se u epizodnoj ulozi same sebe u filmu Two Weeks Notice iz 2002., u kojem su glumili Hugh Grant i Sandra Bullock . Film ju prikazuje nakratko za klavirom, kako pjeva u dobrotvorne svrhe.

Norah je kći indijskog sitariste i skladatelja Ravia Shankara i koncertne producentice Sue Jones te je polusestra kolega muzičara Anoushke Shankara i Shubhendre Shankara.

1979 – Manchesterska grupa Magazine je objavila drugi studijski album “Secondhand Daylight”, za Virgin Records. Za razliku od debitantskog albuma grupe “Real Life”, frontman i lider Howard Devoto se, na ovom izdanju, ne pojavljuje kao većinski autor pjesama. Umjesto toga, zasluge za pisanje su podijeljene između članova benda: Devoto, John McGeoch i Dave Formula svaki je napisao pjesme posebno. Devoto je napisao sve tekstove, s izuzetkom instrumentala “The Thin Air”, navodno jer je grupi ponestalo vremena u studiju. Album je snimljen u siječnju 1979., u studiju Good Earth u Londonu, s korištenjem mobilnog studija Virgin Records. Album je producirao Colin Thurston. Bio je to njegov prvi producentski posao. Prethodno je radiokao inženjer zvuka na albumima “Heroes” Davida Bowiea i “Idiot” Iggya Popa, što je bila definitivna preporuka. Za razliku od spomenutog debitantskog ostvarenja, ovaj je album donio nešto kompleksnije pjesme, raskošnije aranžmane i pokazao svu unješnost članova instrumentalista. iako je bilo onih koji su pomalo kritizirali njihovu pretencioznost, ovaj će se LP pokazati veoma važnim u razvoju, tadašnjeg, novog vala i sve većeg odmaka od standardnijih punk obrazaca, a i u budućnosti će biti citiran od mnogih važnih izvođača svog vremena.

1980 – Grupa The Pretenders je objavila E.P. “Extended Play”, koji uključuje i hitove ‘Message of Love’ i ‘Talk of the Town’.
1. Message of Love
2. Talk of the Town
3. Porcelain
4. Cuban Slide
5. Precious (Live)

1987 – Jugoton je objavio deveti studijski album skopske grupe Leb i sol “Kao Kakao”. Ovim materijalom grupa je napravila značajnu promjenu u stilu te su snimili deset vokalnih skladbi. Produkciju su radili Stefanovski, Bodan i Braco Zafirovski, a kao muzički gosti sudjeluju Bebi Dol, Ana Kostovska i Ronnie Wathen, koji je svirao irske gajde. Arsen Dedić je napisao tekst za skladbu ‘Femme Fatale’, dok su ostale tekstove napisali Vlatko i njegov brat Goran Stefanovski. “Kao Kakao” je ponudio nekoliko vrlo zapaženih uspješnica, a to su ‘Skoplje’, naslovna ‘Kao kakao’ (tekst pripjeva preuzet iz knjige “Školica” od Hulia Kortasara), ‘Mamurni ljudi’, ‘Čuvam noć od budnih’ i ‘Femme Fatale’. Vlatko Stefanovski u isto vrijeme snimao muziku za filmove Zaboravljeni i Čaruga.

Postavu na ovom albumu čine: Vlatko Stefanovski (gitara i glas), Garo Tavitijan (bubnjevi), Bodan Arsovski (bas) te Kiril Džajkovski (klavijature) i Goce Micanov (saxofon) kao novi članovi.

1987Prince je objavio deveti studijski (dvostruki) album “Sign o’ the Times”. Album predstavlja nastavak prethodnog LP-a “Parade” i prvi je Princeov samostalni album nakon raspuštanja pratećeg banda The Revolution. Muzika na albumu se dotiče se različitih stilova, uključujući funk, soul, psihodelični pop, electro-beat i rock. Pjesme s albuma uglavnom su snimljene tijekom razdoblja 1986- 1987, na session snimanjima za izdanja koja je Prince naposljetku odbacio: “Dream Factory”, pod pseudonimom Camille, te na kraju trostruki album “Crystal Ball (neobjavljen studijski album iz1986. Planirano je da se album sastoji od 3 LP-a i pokriva širok raspon stilova”. Mnoge njegove pjesme prenamijenjene su za album Sign o’ the Times”, dok su druge godinama ostale službeno neobjavljene), Prince je na kraju sklopio kompromis s direktorima izdavačke kuće i skratio izdanje na dvostruki album.

Izdanje “Sign o’ the Times” bilo je podržano s nekoliko singlova, među kojima su društveno osviješteni istoimeni ‘Sign o’ the Times’ i ‘If I Was Your Girlfriend’, uz dobro primljen istoimeni koncertni film.

Iako nije tako komercijalno uspješan kao “Purple Rain”, “Sign o’ the Times” je bio Princeov najhvaljeniji album, proglašen je najboljim albumom 1987. godine u anketi kritičara Pazz & Jop. Uvršten je na mnoge popise najintrigantnijih albuma uopće, a mnogi su ga kritičari ocijenili kao Princeov najkvalitetniji album.

1992Polly Jean Harvey je objavila debitantski album “Dry”, za Too Pure Records. Album je snimljen u The Icehouse, lokalnom studiju u njenom rodnom Yeovilu, Velika Britanija. Govoreći za časopis Filter 2004., Polly je rekla o svom debitantskom albumu: ” Dry je bila prva prilika koju sam ikada dobila za snimanje albuma i mislila sam da će mi biti i posljednja. Dakle, uložila sam sve što sam imala u nju. Bilo je to vrlo ekstremno izdanje. Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam uspjela. Nikada nisam mislila da će mi se ukazati takva prilika, pa sam osjećala da moram dobiti sve što je moguće bolje, jer je to vjerojatno moja prva i zadnja šansa. Osjećala sam se vrlo ekstremno zbog navedenih razloga.”

Kritika i publika su reagirali jednoglasno. Fantastično debitantsko ostvarenje, koje je stavljano u kontekst albuma prethodnika, poput “Broken English” Marianne Faithfull ili “Horses” Patti Smith. S ovim albumom, započela je jedna od najveličanstvenijih muzičkih karijera, koja traje do današnjih dana.

1987THE SMITHS – Louder than bombs

Kompilacijski je album engleskog indie-pop-rock sastava The Smiths, koji je kao dvostruki album objavila njihova američka diskografska kuća Sire Records. Popularna potražnja potaknula je njihovu britansku diskografsku kuću, Rough Trade, da objavi album i u Velikoj Britaniji. Naslovnicu za kompilaciju, koju je dizajnirao Morrissey, prikazuje britansku dramatičarku Shelagh Delaney iz Salforda, Greater Manchester. Fotografija je izvorno objavljena u Saturday Evening Postu, nakon što je Delaney, u dobi od 19 godina, debitirala u književnosti dramom A Taste of Honey. Predstava je inspirirala mnoge rane tekstove koje je napisao Morrissey, a pjesma ‘This Night Has Opened My Eyes’ (ovdje uvrštena) temelji se na nevolji junakinje predstave, Jo, nevjenčane majke.

 

1992SPIRITUALIZED – Lazer Guided Melodies

“Lazer Guided Melodies” je debitantski studijski album engleskog space-rock sastava Spiritualized. Album je snimila prva postava benda koju su činili Jason Pierce (vokal, gitara), Mark Refoy (gitara), Will Carruthers (bas), Jonny Mattock (bubnjevi) i Kate Radley (klavijature). Album predstavlja jedinstven primjer u opusu Jasona Piercea, jer istovremeno istražuje motoriku, minimalistički pristup i tzv. space-rock, dok suptilno koristi “precizno detaljan, slojevit instrumentarij, raskošan raspored puhačkih instrumenata za stvaranje kinematografske, teksturirane i duboko narkotične zvučne kulise. Pierce je rekao da je produkcija albuma koštala £3800.
“Lazer Guided Melodies” je uvršten u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.

 

1998PULP – This is hardcore

“This Is Hardcore” je šesti album engleske grupe Pulp. Objavljen je tri godine nakon njihovog, komercijalno uspješnog albuma, “Different Class”. Napetost je rasla u bandu, nakon golemog uspjeha spomenutog albuma “Different Class”, što je kulminiralo značajnim odlaskom gitariste i violiniste Russella Seniora. Jarvis Cocker je otišao sam u New York kako bi se u izolaciji od ostalih članova grupe posvetio pisanju novih pjesama. Takav je pristup iznjedrio nesumnjivo kompleksnije i kvalitetnije pjesme, ali i manje komunikativne od prethodnika. To je rezltiralo značajno slabijim komercijalnim učinkom, no kvalitativno je ostavio značajnog traga. Kritika je pohvalila album, napominjući da se radi o vrlo odvažnom izdanju, koje je u potpunosti posvećeno temi dugog, sporog nestajanja te da se radi o vrlo hrabrom potezu koji ruši jedan od najstarijih tabua pisanja pop pjesama. Naslovnu fotografiju su snimili Peter Saville i američki slikar John Currin, koji je poznat po svojim figurativnim slikama pretjeranih ženskih oblika. Fotografirani model je Ksenia Sobchak (ruska javna ličnost, voditeljica, novinarka i glumica, mlađa kći prvog demokratski izabranog gradonačelnika Sankt Peterburga Anatolija Sobčaka i ruske senatorice Ljudmile Narusove). “This is Hardcore” je uvršten u knjigu 1001 Albums You Must Hear Before You Die.

Tagovi:

Vesti

© Copyright 2015 - 2024 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll