Top 5 u 2025: Ivan Đango Laić
Album „Jedinstvo“ hrvatsko-srpskog sastava KaliKamo, koga kritičari opisuju kao „soundtrack vaše i naše surove realnosti“, prvi je izbor kolege Ivana Đanga Laića sa portala Ravno Do Dna.
Kraj godine je vreme za rekapitulaciju mnogih aspekata života, pa tako i ostvarenja u oblasti muzičke industrije. Stoga, odlučili smo da (i mi) odaberemo najbolje albume na prostoru „od Vardara do Triglava“. Kako bismo izbegli subjektivnost u tim ocenama, odlučili smo da u pomoć pozovemo renomirana imena iz zemalja nekadašnje zajedničke države. Želja nam je da okupimo ljude koji prate i dobro poznaju scenu na ovim prostorima, pa, shodno tome, njihov vrednosni sud ima specifičnu težinu. Rezultate ove ankete objavićemo početkom 2026. godine.
A ako bismo organizovali regionalno takmičenje rok novinara u broju ispraćenih koncerata i sa njih napisanih izveštaja, bez sumnje bi u Top 5 ušao Ivan Đango Laić, kolega sa renomiranog hrvatskog portala Ravno Do Dna. I, ne, nije reč samo o kvantitetu, već, pre svega, o kvalitetu percepcije i njenog prenošenja u pisanu reč. Čovek koji muziku (glazbu) drži u malom prstu i (punim plućima) živi rokenrol. Zasigurno, jedan od najpozvanijih na ovim prostorima za ovakve vrste anketa. Just keep him (Django) unchained. Ovo je njegovih Top 5 u 2025.
1) KaliKamo „Jedinstvo“ (PDV Records)
Anksioznost, inercija, razočaranje, rezignacija, želja za promjenom i iznad svega ponavljajući spoj ljubavi i bijesa – iz naziva manifestacije na kojoj su nastupili, ali i pogonskog materijala koji nam je u ovoj eri najviše potreban – samo su neki od osjećaja koji izbajaju iz prvijenca benda KaliKamo i nisu ništa novo u domaćoj glazbi, ali Chakka Svraka i njegova ekipa izbjegavaju skupljanje jeftinih bodova u stilu “političari su zli”, “pojedimo bogate” i slične koji prečesto pune pjesme nekih drugih izvođača, već kritički dijagnosticiraju stanje nacije tjerajući nas na razmišljanje o tome kako smo dospjeli tu gdje jesmo i koji su nam sljedeći koraci potrebni da se trgnemo.
2) ABOP „Masters of Afters“ (Los Angeles Agency)
Ne znam u čemu je tajna samog zvuka ove ploče, ali čini mi se da je ABOP prokljuvio neku dosad skrivenu mudrost u njezinom snimanju. Njihov prošli pretpandemijski album “Delta” (2019) zvučao je kao gotovo kvantni skok u odnosu na istoimeni prvijenac od tri godine ranije, a “Masters of Afters” mi na jednaki način zvuči superiorno svome prethodniku.
3) KOIKOI „O sreći u snovima“ (KoiKolektiv Records)
KOIKOI već dugo pratimo po koncertima i uvijek su bili odličan live bend, ali ovog ljeta kao da su eksplodirali održavši neke od najboljih nastupa godine. Djelom je to vjerojatno što su našli novi užitak sviranjem materijala s njihove ovogodišnje ploče “O sreći u snovima” za koju vjerujem da otvara putove k nekim zanimljivim novim pejzažima na koje su dospjeli nakon Ikinog odlaska.
4) New Gondoliers „Art Cartel“ (Prime Render)
Prvi domaći album koji sam ove godine preslušao i recenzirao visoko je postavio letvicu svima ostalima i rijetki su je preskočili. Mediteranska americana kantautora Alena Čelića i njegovog benda New Gondoliers predstavila mi je veliko iznenađenje i još veće osvježenje u obliku ploče “Art Cartel”, a njezina naslovna pjesma i potencijalni hit “Zinedine Cezanne” zaslužili su da ih čuje mnogo veća publika od onih koji danas znaju za njih.
5) Širom „ In the Wind of Night, Hard-Fallen Incantations
Whisper“ (Tak:til)
Za slovenski avant-folk trio Širom obično volim reći da stvaraju “tradicionalnu glazbu zemalja koje ne postoje”, a na svom petom studijskom albumu poslovično dugačkoga naslova “In the Wind of Night, Hard-Fallen Incantations Whisper” snimili su neke od svojih najboljih glazbenih komada dosad. Ako imate petnaestak minuta vremena, bacite uho na divnu pjesmu poslovično dugačkoga naslova “Curls Upon the Neck, Ribs Upon the Mountain”. Ako imate više vremena, poslušajte cijeli album.
U prodaji reizdanje osmog albuma Električnog orgazma “Zašto da ne!”
