Lance Lopez: Ekstremne vožnje uz “Trouble is Good”

31.07.2023.
Rockomotiva

Lens Lopez spada u kategoriju sredovečnih muzičara, mada mislim da sa svojih 45 godina je bliži onim mlađim naraštajima. No, svakako po svom delanju u ovom veku je ostavio zamašan trag. Nedavno je objavio svoj jubilarni, deseti album, odnosno posle punih pet godina od poslednjeg izdanja, malo provokativnog naslova “Trouble is Good”. Pre nego što dam kraći siže pomenutog izdanja, evo nekoliko rečenica o samom umetniku.

Piše: Miodrag Marković

Lens Lopez je američki roker, bluz gitarista i pevač, tekstopisac i muzičar koji je nesporno svoj identitet gradio pod žestokim utiscima BB Kinga, Džimija Henriksa, ali u njegovom načinu sviranja, nazovimo to teksaškim rokom, ima udela i te kako Bili Gibons i ZZ Top. Ne mogu poreći da mu je i stil života u nekim negativnim segmentima bio sličan njegovim idolima. Lične borbe sa sobom dale su ipak šansu da nezdrav život ostavi za sobom i pokuša se prilagoditi nekom normalnijem načinu bivstvovanja. To je svakako rezultiralo i albumom koji je pred nama.

Reč je o savremenom, čvrstom izdanju, sa dosta bluz motiva, ali mnogo bliže hard roku… Gitaristi koji intenzivno praši i lomi svoj instrument preciznim i trgajućim tonovima… Vokalu na granici vapaja, očaja, ali jasno uklopljenog na elegantan način sa ritmom…

Tema koju lično izdvajam sa albuma je Wild Country. Pesma je o slobodi, onoj maloj koja čoveku daje izbor, bez odgovornosti i veza. Vezuje se za širinu nebeskog plavetnila, lutajući, ali slobodni pogled i neukroćeno srce koje divljački kuca ali u snažnom ritmu i slobodnoj zemlji. Neprocenjiva energija izbija iz same pesme, prosto prkoseći na onaj način koji samo mladost može ljudskom biću podariti.

Album otvara Easy to Live, žestoka rok numera sa kratkim solo prelazima i jednostavnim gitarskim rifom koji gradi sve vreme moćnu akustiku. Ljubavna stvar koja govori o raskidu, tražeći sunce – dobio je kišu, čekajući svoju dragu – ostao je sam. Nesporno snažno delo koje nagoveštava u kom smeru ide sam album. Zatim sledi Jam With Me o svim pokušajima da se čovek izvuče iz onih nedaća u koje je sam upao. Čista rok pesma.

Naslovni song Trouble is Good odiše čarobnim zvukom usne harmonike kao da nadograđuje pustinjski eho, zveket metala se stapa sa akustičnim bluz tonovima. Ne garantujem da pesma nema političku konotaciju, da je sročena u maniru borbe između dobra i zla, odnosno da postoji jedno dublje sociološko kazivanje u kontekstu savremenih, ne samo američkih, nego i svetskih zbivanja. Posedovanje lične nevolje vodi u izgrađivanju same ličnosti ka onom stupnju osamostaljivanja čoveka kao ljudskog bića. Svakome je život težak na određeni način.

Uncivil War. Duboka podela između ljudi, kako po političkim i ostalim opredeljenjima, kasnije rađa i mikro podele koje vode do podela i u samoj porodici, konkretno do razvoda. Umereno lagana pesma, sa razvučenim, blagim, gitarskim solom, vraća nas u najlepše teškometalne balade. Krajnji utisak je da svi mali, lični porazi, vode u sve dublje i dublje podele. Take a Swing je tipična hard rok tema, jaka i glasna, žestoka obrada klasičnih momenata rokenrola, nošenih energičnom gitarom u jednoj ekspresnoj vožnji sa lutajućim solo deonicama.

Trying in the Tri Star State. Snažan solo nosi ovu numeru, ne previše brzo, ali daleko od bilo kakve letargičnosti. Očigledno je da je na ovoj trominutnoj temi Lorens pokazao svo svoje gitarsko umeće, a ne mogu da se otmem utisku kao da je Hendriks na trenutak uplovio nanovo u rok vode. Slow Down je song koji nas upozorava da se malo prizovemo, te da usporimo ovaj način života koji nas toliko brzo kleše, da ne prepoznajemo sebe. Bluz rok stvar na koju ne možete ostati indiferentni. Sledeća na albumu je Reborn, snažno tematski oivičena pesma, kroz nova vrata se ulazi, novo svetlo stiže, a naš junak se oseća ponovo rođen. Možda i najmelodičnija tema na albumu, vokalno besprekorno odrađena. Album zatvara Voyager: Sunrise, Voyager, I am Ra. Tema koja odudara koncepcijski od ostalih delova albuma, podseća me na nekakvu mešavinu simfo roka, ali svakako kao da je prvu gitaru uzeo da svira Džimi Pejdž iz Led Cepelina, a Bonam da je za bubnjevima… Kao da je iznikla iz čudesnog “Kašmira” Led Cepelina. Moćna solo gitara u gotovo sedam minuta trajanja pokazuje koliko u stvari je virtuozan gitarista Lens Lopez. Gitara kao da lebdi u nekom vakumu, onda spiralno izvaja sve tonove iz nje i prospe ih po užarenoj pustinji. Neobična tema koja jednostavno vas navlači da je više puta čujete kako biste je lakše razumeli.

Na kraju, snažan, duboko emotivan i ne previše zahtevan album za slušanje. Sjajni vokali i izuzetna rapsodija kompletnog bluz rok umeća koji nudi Lens ne ostavljaju vas ravnodušnim. Od početka do kraja možete ispratiti tu klasičnu rokersku nit, sa sjajnim bluz elementima, osetiti dah i duh negdašnjih moćnih gitarista iz prošlog veka, ali u jednom savremenom i izuzetnom produkcijskom otelotvorenju za divljenje.

Tags: ,

Zapisi

© Copyright 2015 - 2024 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll