Prekršeno obećanje (Oasis ponovo na putu)
Sredinom avgusta 2024. nalazio sam se na koncertu The Editors u Šibeniku. Pre koncerta imali smo kratak razgovor sa pevačem, kompozitorom (Tom Smit). U jednom trenutku mi kaže da će se Oasis reoformisati za turneju 2025…
Bio sam siguran da će se to jednog dana dogoditi, ali nisam verovao da će to biti baš tako brzo. I zaista, 27/28 avgusta, braća Galager (najvažniji članovi benda) objavljuju tu najiščekivaniju, najveću, najradosniju vest koja je obišla svet u jednoj noći.
Toliko je ta vest bila velika tako da kad bi se reoformili čak i Led cepelin ili Bitlsi bili bi u drugom planu. Pročitao sam spisak gradova u kojima će svirati: Kardif, Mančester, London, Edinburg, Dablin, Toronto, Čikago, Los Anđeles, Meksiko Siti, Melburn, Buenos Ajres, Sidnej, Santjago de Čile, Sao Paulo. Vidim, čitam, ne mogu da verujem, Skoplja nema na spisku gradova gde će svirati. A obećali su meni lično. Obećanje je od 25.5.2005. nakon njihovog koncerta u “The Coronet” klubu u Londonu.
Kapacitet kluba je oko 2 500 posetilaca, a cena ulaznice je bila oko 30 funti. Unutra je gužva. Ja sam negde u drugom redu drugog nivoa. Ni daleko ni blizu scene. Nosim crvenu majicu kratkih rukava sa šesnaestokrakim suncem i velikim slovima piše “Macedonians adore OASIS“. Glavna svetla se gase, počinju prvi taktovi „Turn up the sun“, pale se plava svetla na bini i evo Lijama sa zelenom parkom i naočarima. Publika u delirijumu, pogotovo kad su svetla osvetlila Noela. Svi pevaju, pevam i ja. Ređaju se „Morning Glori”, „Cigarete & Alcohol”, „Live Forever”, „Champagne Super nova”, „Rockn Roll Star”…
Nije bilo čoveka da nije pevao zajedno sa Lijamom, čak i redari. I iako Oasis deluje tako hladno, oni isporučuju neverovatnu količinu energije i emocija. Lijam sa rukama položenim iza leđa, polupogrbljen, mikrofon postavljen 15 cm. iznad njegove glave, zbog čega mora da stoji na prstima, neprikosnoveno vodi posetioce kroz planetu Oasis. Lijam je verovatno i tada i sada najveće, najpoznatije rokenrol ime, najbolji lider, zabavljač i vokal. A iza njega u smeđoj kožnoj jakni, genije, kompozitor, aranžer, tekstopisac, rođeni brat Noel, onaj koji je komponovao 95 odsto pesama koje sviraju Oasis. Ima nečeg u njihovim pesmama što vam daje osećaj spokoja, nečega što vas podseća na neko drugo vreme, nešto što su Bitlsi trebali da napišu, a nisu, nešto puno emocija ali ne patetično, već drsko kako bi trebao RocknRoll da bude. Koncert se završava, ali publika ne odlazi, Oasis su njihovi idoli, njihovi sveci, gurui i šta sve ne. Vraćaju se na scenu, na bis. Slede “Songbird“, “Wonderwall” (njihova najpoznatija pesma koja ulazi u svaku enciklopediju), “Don’t Look Back In Anger” i “My Generation” koja je posvećena njihovim idolima The Who. Ovo je pesma svih generacija, zato su svi u suzama, drže se za ruke, kao da su braća i sestre po krvi. Zajedno u jedan glas pevaju pesmu, skaču, neki naklon, naelektrisana pozitivna atmosfera.
Da, da, ovo je koncert za pamćenje, a da se braća Galager nisu posvađala nekoliko godina kasnije (kada su se raspali), još bismo mogli da gledamo ovakve koncerte.
Koncert se završava. Evo me napolju ispred pomoćnih izlaznih vrata kluba. Tamo su već tri devojke i jedan momak, čekaju Oasis. Posle sat vremena braća izlaze. Potpisuju autograme ovima ispred mene. Ja sam na redu. „Kakvu divnu majicu imaš, Macedonian“, kaže mi Noel. “Sviđa ti se“. “Da“. Skidam majucu i dajem mu je. Potpisuju je zajedno sa Liamom i vraćaju je meni. „Ne, to je poklon od Makedonaca.” “Stvarno“. Osećam neku radost u njihovim očima (Lijam je bez naočara). Uzimaju majicu, gledaju je. „Zaista lepa majica. A da dođemo da održimo koncert u Makedoniji“ – pričaju između sebe. Ubacujem se i kažem „Dođite u Skoplje, glavni grad“. „Doći ćemo“ – kaže Noel, a Lijam nešto promrmlja. Oni odlaze, i kako odlaze ja im se obraćam: „Obećanje je najsvetije nešto za nas Makedonce, obećavate li da ćete doći i odraditi koncert?“ Noel se okreće i kaže “Obećavam“. Liam nije rekao ništa. Oni kreću u jednom pravcu, idem i ja, ali u drugom pravcu, bez majice, go usred Londona, pršteći od sreće. Tada nije bilo mobilnih telefona koji su mogli da slikaju, ili bar ja nisam imao.
Nekoliko godina kasnije su se raspali. Bilo mi je nekako teško, ali sam bio siguran da će se jednog dana reformisati i ispuniti obećanje. Evo nas, novembar 2025. Vidim spisak gradova u kojima bi trebalo da sviraju, ali Skoplja nema na njemu (nekako mi se utuvilo u glavu da će ova turneja biti njihova poslednja zajednička svirka). To znači da su prekršili svoje obećanje, oni idoli čitavih generacija, oni uz koje smo odrasli, oni koji su uneli radost u srca onih koji su ih slušali. Kažem sebi da im pišem ili ne, da ih podsetim na prekršeno obećanje dato predstavniku makedonskog naroda. Mislim, mogao sam da kupim kartu i odem u London, ali 99% posto Makedonaca nije moglo, ne bi bili zajedno. A zamislite samo radost svih njihovih fanova iz Makedonije i okolnih zemalja ako bi došli na koncert Oasis ovde u Skoplju. Bila bi to istorija za pamćenje, gde bi svi zajedno pevali i plesali uz pesme najvećeg benda devedesetih, radujući se divnom jedinstvenom trenutku, sećajući se nekog drugog vremena, i to svo zajedno.
I iako bi svi iz publike bili iz različite društvene strukture, iz različitih vremenskih perioda, publika sa različitim muzičkim i političkim stavovima, ono što bi nas spajalo je trenutak zajednistva, kada bismo svi bili isti, klanjajući se pred njima poslednjim RocknRoll herojima Oasis. A to otvara drugo pitanje, šta ako je Noel želeo da dođu? Možda se setio obećanja, a Liam nije hteo. I ako sada to dovede do toga da se njih dvojica ponovo posvađaju i ponovo se raspadnu pre nego što uopšte započnu turneju. A ta tura košta mnogo novca, cena jedne od tih jeftinijih karata je preko 350 funti. Da li će fanovi iz celog sveta zameriti nama Makedoncima što smo im uskratili pravo da se vrate u mladost na pesme Oasisa uživo? Ili je bolje da ostanemo ovako, kao prekršeno obećanje, da isteraju turneju, da mi ne bi imali obračun sa njihovim fanovima, a ima ih možda i milijardu. Kako stvari stoje, ponovo smo moneta potkurusivanja.
