Bane Bojović (Sunshine): Postojimo da razbijemo sivilo svakidašnjice
Ono što čini ovaj album jedinstvenim proizvodom je činjenica da smo i dalje jedini crossover bend hip hopa i hard rocka na našoj sceni… Bend je maksimalno utegnut, ali bez obzira na to, mi pred svaki koncert, odradimo nekoliko proba da to pred publikom zagrmi kako treba… ploču očekujemo sa nestrpljenjem, a povodom toga imamo plan da uradimo i izbacimo novi spot za pesmu “Ti ćeš da mi kažeš”… Naše generacije, što se tiče publike, su nekih 75% izumrle u smislu da uopšte prate šta se dalje dešava sa Sunshine
Davno je baš to bilo, tri decenije se polako gube iza horizonta sećanja i današnja mladež navučena na hiphop i krosover ne može ni da zamisli razmere popularnosti Sunshinea, naročito nakon antologijskog albuma “Sh.g.t.m.“. Da iskoristim jednu davnu misao “na njemu je bilo više hitova nego loto kombinacija”. Vrelo je bilo tih godina u čitavom okruženju, ali i spektakularno na nastupima adrenalinom napumpanih momaka sa stejdža. Nakon mnogo godina ponovo smo ti, nakon tišine Bane nas je počastio novim, sjajnim oružjem po imenu “Vortex“…
Više od dve decenije ostavio si scenu bez svog aktivnog prisustva, promenile su se mnoge slušalačke generacije od tada, a pitanje glasi: razumeju li danas klinci, koji na tvojim koncertima pevaju stare hitove, makar intuitivno svo ludilo i kontraverzu ’90-tih?
Bane: Ok, vidim da pošto je 23 godine prošlo od izlaska prošlog LP-ja, većina ljudi brka da u međuvremenu mi nismo bili aktivni na sceni, što je očito razlog koliko se od neke 2009. ljudi vrlo oslanjaju na internet. Još tokom 2007. je isto Multimedija izbacila best of sa par novih pesama. Izdanje se zove “Fight the devil” i za tu pesmu se radio i spot tokom 2008, a tokom izlaska cd-a 2007. rađen je spot za pesmu “Zavidan“. Tokom 2009. smo rasprodali solo koncert u velikoj Sali SKC-a koji je isto organizovala Multimedija music. Između 2009. i 2011. smo imali bezbroj koncerata koji mogu da se nađu na internetu. Činjenica je da ja nisam iz određenih razloga mogao da održim kontinuitet, koji Bogu hvala sada postoji, još od 2018. što se tiče koncertnih dešavanja, a od 2020. polako se izbacuju singlovi kao najava za ovaj najnoviji LP. Tad je rađen spot za pesmu “Da li sam“, 2022. se radi spot za pesmu “Arija-M“, 2023. se radi spot za pesmu “Frka gori” feat. Funkless, 2024. gotov je i video za pesmu “FNP” ili Fuck Nato Pact, i konačno ove 2025. stiže “Milioni Milijarde“. Elem, koliko klinci razumeju iz starijih pesama ludilo iz 90-tih nisam siguran, ali ono što je evidentno je da ih ima i da postoje na našim koncertima, Bogu hvala. Znači da se očito nekim klincima itekako sviđa energija iz tog doba.

Poznavalac vašeg pređašnjeg rada već nakon prvog preslušavanja „Vortex“-a suočava se sa puno koloritnijim zvučnim i tekstualnim zidom nego što je to mogao da očekuje… Ima svega, od klasičnog hip-hopa iz ’90-tih, preko instrumentala koji po atmosferi odgovaraju onim čuvenim temama iz američkih krimi serija, do svih krosover varijanti koje je doneo 21. vek… Očito je da si prilično dobro iskoristio ovu poveću pauzu – šta album, po tebi, čini jedinstvenim proizvodom ovog trenutka?
Bane: Ono što čini ovaj album jedinstvenim proizvodom je činjenica da smo i dalje jedini crossover bend hip hopa i hard rocka na našoj sceni. Naravno da postoji čitav spektar boja, kažu za nas umetnike da smo slojevite ličnosti, što je apsolutno tačno, zato i postojimo da razbijemo sivilo svakidašnjice i da svako od nas na neki svoj način učini ovaj svet interesantnijim, pa ko koliko uspe, a o ukusima ne vredi pričati.
Kao što to i priliči ponovo je Sunshine jedna velika i šarenolika ekipa. Ima podosta imena koja su dala veliki doprinos stvaranju ovog materijala, ponovo sve liči na one slavne ortačke priče od pre tri decenije…
Bane: Da, to jeste istina postoje sličnosti. Prvo što je po meni najznačajnije za ovaj album je moja saradnja sa Kizom RH. Znači, ako u hip hopu ne postoji kvalitetan text u vidu stihova, sve ostalo je džabe. Što se producenata tiče, treba spomenuti prvo Daliborusa sa kojim se krenulo u realizaciju, potom ulazi u priču klinika Petrović, pa potom Marko Benini i na kraju Luka Citadela. Master albuma je radio iskusni Pop. Što se Sunshine crew-a tiče, on je tu da se posle sve te pesme rasviraju na probama, a potom na koncertima. Za bubnjem je Nefa, brat iz Bloka 37, bas svira Dj Cash koji je sa mnom u bendu još od 2005. jer smo i te godine imali nekoliko jako uspešnih svirki. Za gitarom je Mr. Paja, klavijature+sempler Dača, back vocal moj brat iz bloka 70 Toša… i ja.

foto: Bojan Božić
Izveštaji medija pišu o velikom uspehu nedavnog februarskog koncerta u „Amerikani“. Kako si ga doživeo, jel podmazana mašina za live opsadu svih raspoloživih prostora?
Bane: Doživeo sam ga odlično, isto kao predhodna dva, svake godine za redom, tradicionalno na Dan zaljubljenih ili Svetog Trifuna. Dakle, i 2023. i 2024. i 2025, smo obnovili staru tradiciju da na taj dan pravimo veliki samostalni koncert u Beogradu. Bend je maksimalno utegnut, ali bez obzira na to, mi pred svaki koncert, odradimo nekoliko proba da to pred publikom zagrmi kako treba! Dobar je vajb u bendu, tako da je svima nama zadovoljstvo da se time bavimo. Velika je sreća raditi ono što čovek voli.
Po rečima vašeg izdavača Rodoljuba Stojanovića (Multimedia) „Vortex“ će se tokom maja pojaviti i na vinilu, tačno 30 godina nakon što ste debi album „Ljubavna likvefakcija“ takođe otisnuli na plastiku, otvarajući tada novu stranicu domaće muzičke scene. U međuvremenu su dva vaša kapitalna izdanja iz druge polovine ’90-tih ostala bez tog statusnog nosača, čekajući svoj red… Da li je i tebi ploča bitan artefakt u istoriji jednog benda i hoće li ponovo vladati?
Bane: Naravno, ploču očekujemo sa nestrpljenjem, a povodom toga imamo plan da uradimo i izbacimo novi spot za pesmu “Ti ćeš da mi kažeš”, pesmu sa novog albuma “Vortex” i time uveličamo značaj na izlasku vinila. Ploca ima veliki znacaj koliko kod fanova isto tako I kod kolekcionara. Sa ta dva poteza napravicemo neku vrstu reprise promocije ovog nedavno izdatog albuma.

Uvek mi je bilo zanimljivo kako su dve najeksplozivnije beogradske rep pojave, tog prvog jačeg komercijalnog talasa, Gru i vi, izletele gotovo istovremeno na etiketi Jugodiska, beogradske izdavačke kuće koja je tada već nestajala sa tržišta… Jel tu pripomogla i ekspresna popularnost „Žakline“ ili su se prosto, u tom trenutku, stvorili neophodni uslovi da čitava rep priča izbije u prvi plan?
Bane: Ja mislim da su se samo nekako zvezde poklopile da tokom 1995. izađe nekoliko hip hop albuma, pa zatim 96. i 97. Znači, bukvalno se odjednom stvorila cela rep scena na našem području. Od Robin Huda, Plan B, Gru, Who is the Best, Cy-a, Ritam attack, Full moon… Pre toga su bile neke rep-dance kombinacije koje ne bih spominjao, jer to je bila neka druga priča. Treba spomenuti grupu Badwajser koji su još krajem ’80-tih imali svoje prve poteze. Bilo je tu i dosta demo bendova tipa Bez Kaucije, Ptica trkačica i mnogi drugi. U principu ’95. je neka vrsta prekretnice, kad počinje da se stvori prva prava rep scena.
Malo je ljudi iz onih davnih dana ostalo na sceni, retki su sačuvali obraz i doslednost… Misliš li, sa ove vremenske distance, da je srpska hip-hop scena u vremenima svoje najveće popularnosti imala kapacitet da zaposedne još veći javni prostor ili je prevazišla sebe u jednom trenutku i posustala?
Bane: Pa svako po svojoj popularnosti bez obzira na vreme. Sunshine je ’98. i ’99. punio dva puta uzastopce Halu sportova na Novom Beogradu, što u to vreme nije mogao nijedan drugi bend, nevezano od vrste muzike. Kasnije posle nekih 15-tak godina, gore dole ne znam tačno, je Beogradski Sindikat rasprodao koncert u Areni, gde staje tri puta više ljudi. Mislim da je to ubedljivi record. Elem, ako stavimo gracioznost u stranu, ne znači veličina prostora, dal će koncert biti dobar. Bilo je toliko sjajnih klupskih svirki i biće ih još. Od stare garde pored nas radi jedino Kiza RH.

Kako u ovom trenutku doživljavaš blisku Sunshine budućnost – hrabrosti i talenta vam ne nedostaju, postoji li neka prepreka koja može da vas spreči da se ponovo vinete na stare pozicije?
Bane: Nema šanse a ni potrebe da se jure stare visine. Meni je sasvim dovoljno da bend opstaje i kod novih generacija, jer naše generacije, što se tiče publike, su nekih 75% izumrle u smislu da uopšte prate šta se dalje dešava sa Sunshine, što je sasvim opravdano, zato što su to generacije 45+, gde je porodica i posao na prvom mestu, a Sunshine samo uspomena na davno prošlo vreme. Malo je bendova kao Rolling Stones, Metallica… koji su večni. Što se Sunshine-a tiče, bukvalno će se pokazati u narednim godinama koje dolaze. Peace!
Nikola Čučković i Danilo Ilić (proto tip): Pravimo svet za sebe
