Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja (Let 3): Ženska energija jača je od bilo čega

Mrle: Novi album krećemo iz trinaeste, guzične pjesme, pošto iz guzice sve kreće prema gore i svaka pjesma budi po jednu ljubavnu točku… Letenje je u biti važno, jer daje osjećaj nekog bezgraničnog prostora i slobode, što je, valjda, simbol onoga što radimo… Prlja: Sigurno nam fali jakih žena u politici, ali onako da su baš sa gardom i stavom, a ne da su samo maskote… Naš spomenik „Babin kurac“ i dalje je u fundusu Muzeja Grada Rijeke, što je jedan veliki kompliment za naše djelovanje i „intervenciju“

Srećom, imam sjajne koleg(inic)e koje su me izvadile iz g….. Gorućeg problema, htedoh da kažem. Posebna zahvalnost ide Ivi Tanacković za ove sjajne fotografije, a ništa manje ni Jovani Coki Stanković, „atomskom mravu“ Kontakta, koja je organizovala razgovor sa živim legendama riječke alternativne scene. Čuveni sastav Let 3 je maestralnim koncertom zatvorio jubilarni, deseti Kontakt i pokazao da više nego uspešno prkosi godinama, s obzirom da su njegovi pokretači Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja uveliko u sedmoj deceniji života.

No, ovaj brkati dvojac je i dalje jednako lud i kreativan, pa je Let 3 prošle godine nakon devetogodišnje pauze izbacio novi dugometražni album „RKTRD NDRD“. Ovo sjajno izdanje zasluženo se našlo na četvrtom mestu naše top liste regionalnih albuma u 2025. godini. Ikonografija benda je i dalje ista, možda čak i ekstravagantnija. A vokabular je… Znate već i sami. To je još jedan od razloga da i ja pustim „jeziku na volju“, jer greh je perjanicama Leta 3 uskratiti da budu ono što zaista i jesu. Kratko, ali jebitačno. I sa (Let 3) stilom…

Posle izvesnog vremena snimili ste ceo album, i to veoma zapažen. Da li vam je bilo komplikovano da se ponovo nabaždarite na tu dugometražnu priču?

Mrle: Pa, mi nikada nismo ni stali sa dugometražnom pričom. Mi to radimo stalno, već 40 godina.

Prlja: Ma, da. Nije to toliko… Ne postavljamo si cilj kao u skoku s motkom ili u trčanju na duge staze. Kad napravimo album, ga napravimo.

Mrle: Ako je pitanje usmjereno na Eurosong, to je bio jedan kratki period di smo mi svirali tu jednu pjesmu, ali bi je često svirali i u koncerte koji su bili, kako kažeš, dugometražni film, bila bi ubačena i ta jedna pjesma. Mi smo uoči tog Eurosonga išli i nastupali okolo po Evropi, po raznim gradovima tipa London, Madrid, Varšava… I onda bi svirali tu jednu ili dvije pjesme, a poslije toga bi, naravno, standardno svirali naše koncerte, kao što uvijek i sviramo.

Ljudi još nisu pošteno dešifrovali ni „ŠČ“, a vi ste im već uvalili novi rebus – „RKTRD NDRD“. Zašto mučite ljude i terate ih da misle?

Prlja: Pa, da… Takvi smo.

Mrle: „RKTRD NDRD“ je, u stvari, jedna mantra koja se pojavljuje na novom albumu. Na njemu je dvanaest ljubavnih pjesama. Znači, ovo je konceptualni album, samo je o ljubavi. Dakle, imamo dvanaest ljubavnih i jednu guzičnu pjesmu. Mi krećemo iz te trinaeste, iz guzice sve kreće prema gore i svaka pjesma budi po jednu ljubavnu točku. A usput se govori mantra „RKTRD NDRD“, prije paljenja svake točke kažeš „RKTRD NDRD“. I tak slušaš pjesme, svaka ima neku ljubavnu temu.

Pa, pošto mantra „RKTRD NDRD“ pali te tačke, možemo reći da je to neka vrsta afrodizijaka?

Mrle: Da, imamo i piće. Najpre treba reći, pa treba poslušati, a onda popiti „Miele Rosu“…

Prlja: Recimo da je, ali, opet, uvijek je neka pjesma okidač. I na ovom našem novom albumu postoje pjesme koje su… Pjesme! Tako da je pjesma uvijek neki motivator, kako da kažem. Prvo je bila „Mama ŠČ“, pa smo poslije toga krenuli sa „Ljubim te do krvi“, „Praščićima u krošnji“, potom je došla „Miele Rosa“, pa „Mravljooka pupica“, „Cikica“… Uglavnom, pjesme moraju bit okidač za nešto čime se mi bavimo i što ljudi od nas očekuju u glazbi.

Na slovenačkom jeziku postoji jedna veoma zanimljiva reč koja počinje sa „šč“…

Mrle: Da, ščegetavček (klitoris, op. aut.). To je stara riječ, čovjek je nauči čim se rodi.

Ta reč je nekako baš u vašem stilu. Jeste li, možda, razmišljali o njoj kada ste pravili pesmu „Mama ŠČ“?

Mrle: Ne, ovo je bila antiratna pjesma koja je govorila o potpuno drukčijim temama. Ja sam u Splitu radio kazališnu predstavu „LizistRATa“ u režiji Paola Magellija, tu je bilo dosta tekstova Predraga Lucića i to mi je bila neka inspiracija da napišem upravo tu pjesmu.

Prlja: A ščegetavček smo, u principu, proučili kroz život. Ti nisi? Znaš li ga naći?

Pa, mislim da znam kako da ga nađem i stimulišem… Šta vam muzika znači danas, u ovo digitalno vreme i u ovoj životnoj dobi? Koliko su se stvari za vas promenile u odnosu na onaj period kada je bend bio u zenitu?

Prlja: Mi se ne zamaramo previše time. Muzika je muzika, uvijek će je biti i, Bogu hvala, neka je bude. A neke stvari se jesu promijenile, ako ništa drugo zbog toga što je taj tehnološki proces stvaranja glazbe nekako postao brži i pristupačniji ljudima, što je jako dobra stvar.

Šta za vas znači Let 3? Je li to bend, porodica, identitet… ?

Mrle: To traje već jako dugo i mogli bi reć da je to obitelj više nego bend. I identitet, takođe. Dakle, obitelj i identitet.

Interesantno je da su vam u jednom periodu karijere žene u politici bile velika inspiracija, pa ste im posvetili neke od svojih pesama. Da li vam nedostaju Kolinda, Jadre i Angela?

Prlja: Pa, kako trenutno globalno stanje stoji, nekako nam treba tih jakih žena koje su bile kao… Kako se zove ona naša pjesma, sad mi je zaštekao mozak… Ona naša pjesma o onoj junakinji koja ide… „Karmen“, da! Sigurno nam fali jakih žena u politici, ali onako da su baš sa gardom i stavom, a ne da su samo maskote.

Mrle: Inače, mi imamo tu sreću da, kada o nekom političaru napravimo pjesmu, onda taj političar ne traje još dugo, brzo nestane sa scene, bio to muškarac ili žena.

Pa, da li biste mogli da napravite pesmu i za neku našu ženu u politici? Recimo, za Anu Brnabić…

Mrle: To nije žena…

Prlja: … kao prvo (smeh). Ali, istina, koga smo god dotakli, nekako je lagano propao u svojoj karijeri. No, opet, ostao je zabilježen s naše strane. A što se tiče vaše Brnabe… Ne znam, jebem mu miša… Možemo mi i o ovom vašem Čićuvu napravit neku pjesmu, kužiš?

Da li mislite da je do sunovrata sveta generalno došlo baš zbog toga što su jake žene nestale ili su, jednostavno, sklonjene sa političke scene i iz procesa odlučivanja?

Mrle: Ako se odluče, one će opet promijeniti svijet. Ta ženska energija jača je od bilo čega. Ona, u stvari, stoji iza svakog muškarca i on, u biti, čini ono što mu ona kaže. Kada se ženama nešto ne svidi i kada odluče nešto promijenit, one će to i napravit. Uvijek iz sjene naprave čudo. Zato smo mi i napravili ljubavni album, jer mislimo da su žene važne, jake i drage, da im treba posvijetiti svu moguću pažnju i da im treba rasteretiti neke stvari u životu, recimo to da puno rade. Ako budu imale više slobodnog vremena, imaće i više vremena za ljubav, pa će te lude muškarce malo omekšati i skrenuti ih sa ovih ludih puteva. Samo, postoji i to sranje što tim muškarcima, u tim godinama, alatke više ne rade, ne funkcioniraju. Kada ne funkcioniraju alatke, onda te šmajsere i te puške zamijenjuju ovim drugim puškama i raketama i čine ova sranja koja se danas dešavaju.

Šta jedna žena treba da ima da bi vas omađijala?

Prlja: Ti si sad malo zapeo sa ženama… Ali, znaš šta ću ti ja reć? I nas je majka rodila, kao i njih.

Sećam se da ste mi u jednom od ranijih razgovora rekli da se određeni broj vaših rekvizita nalazi u Muzeju kompjutera i tehnike u Rijeci. Da li ponekad odete tamo da obiđete vašeg Belonguzija?

Mrle: Belonguzije je vraćen, jer nam je trebao nešto za neki naš program. Bio je u nekom požaru, skoro je izgorio. Ostao je na par dana u tom prostoru u kome smo izvodili svoj program i nakon toga je grunuo neki požar, jedva smo ga spasili.

Prlja: Naš spomenik „Babin kurac“ i dalje je u fundusu Muzeja Grada Rijeke, što je jedan veliki kompliment za naše djelovanje i tu našu „intervenciju“.

Šta vam je u ovoj fazi života i karijere važnije: pare ili pička?

Mrle: Uvijek pička! Pare uvijek lako dođu, a pička sve teže.

Zašto je muškarcima pička toliko važna da su zbog nje spremni i glavu da izgube?

Prlja: Jer ih pička rodi. Uopće ne kužim bilo kakvu dilemu…

Tako je, ali joj se kasnije vraćaju iz sasvim drugih razloga…

Mrle: Zbog ugode oko kurca, to je valjda muškarcu najvažnije na svijetu.

„Letenje“ vam je nekako bilo suđeno tokom muzičke karijere. Let 2, Let 3, čak su i Termiti mravi sa krilima, baš kao i Strukturne ptice. Da li vam je to letenje semantički zaista tako važno ili je sve stvar slučajnosti?

Prlja: Vidiš, to je interesantno… Nikada nisam razmišljao o tome da su termiti nekakvi leteći mravi. Morat ćemo malo porazmislit o tome.

Mrle: Krenulo je od Strukturnih ptica, pa je od toga nastao Let 2, pa Let 3… Letenje je u biti važno, jer očito je da daje osjećaj nekog bezgraničnog prostora, širine, veličine i slobode, što je, valjda, simbol onoga što radimo. Glazba koju radimo, umjetnost kojom se bavimo… Vjerojatno podsvjesno imamo osjećaj da to nije omeđeno nekakvim granicama, već je beskonačno.

Prlja: Ima i ona nepobitna činjenica da je i pad let, sve dok se ne padne.

Pa, kuda leti Let 3?

Mrle: Nova ploča je izašla, za sada imamo jako dobre reakcije i publike i kritike. Sad nam slijedi puno koncerata i nadamo se dobroj prođi. Snimamo još jedan novi video spot, ja mislim peti sa ovog albuma, i vjerujem da će to biti jedan lijepi ugođaj.

Dugo čepove niste ispaljivali…

Mrle: Ne jedemo više pasulj.

Prlja: Kad si ugradimo pičku, onda ćemo iz pičke ispaljivat čepove.

Branko Golubović Golub (Goblini): Vodimo se zdravim razumom

Tagovi: Damir Martinović Mrle, Let 3, Zoran Prodanović Prlja