Ritam nereda – 35 godina kasnije

09.03.2024.
Rockomotiva

Ako se pojava bendova sličnog muzičkog opredeljenja sredinom 80-ih, među kojima se izdvajao Dva minuta mržnje, može smatrati prvim talasom novosadskog oi-panka, drugi talas zapljusnuo je ovaj grad na samom kraju dekade. U mnoštvu sastava, najveći trag su ostavili General, Pure impact, Provokacija, GBB i, kao najveći od svih – Ritam nereda!

Piše: Bogdan Bogdanović

Foto: Marko Ristić @zamrznutitonovi / arhiva

Osnovan ’87, publici se predstavio tek dve godine kasnije. Premda je menjao muzički izraz, prolazeći različite faze, od sirovog oi-pank zvuka preko rokenrola, hard kora i metala, bend je ostao dosledan svom beskompromisnom stavu. Inicijator pokretanja sastava bio je Boban Petronijević, koji mu je i dao ime.

U intervjuu koji je zabeležen u knjizi „Novosadska pank verzija“, Boban priča o prvim pank bendovima koje je slušao:

Prvi susret sa pank muzikom imao sam preko sestrinog drugara koji je jednom prilikom u našu kuću doneo ploču Sex Pistolsa, a ubrzo zatim i The Clasch i to neposredno pred premijeru filma „Rude Boy“. Otišao sam u bioskop i tamo naleteo na gomilu pankera predvođenih Dragusom koji je imao kosu ofarbanu u ljubičasto. Kako je počela projekcija, masa je već na prve taktove pesme ustala sa svojih mesta i počela da skače. Bio sam oduševljen prizorom.

Oi! AINT DEAD

Te ’87. snimljena je samo jedna pesma, „Za Novi Sad“, da bi se bend nakon toga razišao i ponovo okupio posle više od godinu dana. Nakon prve svirke u klubu Mladost na Limanu, na kojoj je pevao Tića, Boban prelazi na vokal, a Tića ubrzo odlazi u bend Mr. Joint. Tada se ustalila postava: Boban (vokal, gitara), Radomir Četojević Četa (bas), Slobodan Fekete Barbun (gitara) i Nikola Živković P.J. (bubanj). Na prvim pesmama osećao se uticaj engleskih grupa Sham 69, Blitz, Cockney Rejects, ali i Skrewdriver. Ploče su nabavljali preko prijatelja koji su imali rođake u inostranstvu, dok je jednom od drugara otac bio ambasador. O bendovima koji su imali najveći uticaj na Ritam nereda, Boban je rekao:

Obožavao sam i Sham 69, Last resort, Rose Tattoo… Ćale mi je doneo iz inostranstva prva dva Cockneya (Cockney Rejects), dok sam „Oi! Vol 2“ kupio na Najlonu (najlon pijaca; prim.aut). Voleo sam i rane Partibrejkerse. Išao sam 1986. godine na njihov prvi gig u SKC-u gde su nastupili sa Bojama. Za Skrewdriver nismo imali pojma ko su i šta su. Jednostavno nam se sviđala njihova muzika, a sećam se da sam ih čuo sa razglasa pred koncert U.K. Subs u Beogradu.

(iz knjige „Novosadska pank verzija“)

Zbog načina oblačenja i muzike koju su svirali, momci iz benda od samog početka privlače skinhed populaciju, prvo novosadsku, a zatim i onu širom zemlje. Bili su i ostali bend koji su srpski skinsi najviše voleli, bez obzira što se zvuk menjao tokom 30 i kusur godina postojanja. U dokumentarcu o novosadskoj pank sceni, „Bilo jednom“, Boban je o ovome rekao:

Ne želim da bežim od toga da smo bili jedni od prvih predstavnika „skinhed muzike“, mada smo svirali pank-rok muziku. Ta oi! tendencija skinhed populacije je bila stvarno mnogo vidljivija. Bila je maltene revolucija. Bilo je jako mnogo ekipa koje su iz tih pobuda slušale bend.

Početkom 1990. godine na kaseti se pojavljuje kompilacija demo snimaka koju je privatna izdavačka kuća Predskazanje Rekords izdala pod nazivom „Oi! Aint Dead“. Ovo izdanje može se smatrati „nultim“ albumom Ritma nereda. Najistaknutije pesme sa ovog izdanja su „Mi smo Ritam nereda“, „Suton“ i „Heroj“, kultna stvar koja se našla na repertoaru svakog održanog koncerta. Te godine bend kreće intenzivnije sa svirkama. Nastupa na dvodnevnom festivalu „Bolje uživo nego na mrtvo“ u Novom Sadu, sa mnoštvom pank bendova iz ovog, ali i drugih gradova.


NIKOG NEMA

Godine 1991. izlazi prvi studijski album Ritma, pod nazivom „Nikog nema“. Album je objavila izdavačka kuća Dim Records iz Nemačke, u formi diska i ploče. Bio je to prvi CD jednog novosadskog pank benda. U Srbiji tada još nije bilo plejera, pa je ovaj materijal, uz koncertne verzije pesama „Skinheds“ i „Sama“ objavila Ghost House.

Ako bi se tematika pesama ovog benda mogla opisati jednom parolom, od samog početka, sve do poslednjeg albuma, bio bi to urlik: „SAM PROTIV SVIH!“ Tekstovi Ritma prilagođeni su mladom čoveku, kome pružaju svojevrsnu utehu i podršku da ostane svoj i dosledan svojim idealima i principima. Tako, nakon uvodne pesme „Ritam nereda 1“ (koja se nalazi i na „nultom“ izdanju, s tim što je ovoga puta produkcijski mnogo uspelija), slede „Nikog nema“, pesma o čoveku koji je ostao bez ijednog prijatelja, „Noć“, koja poziva u provod, „Raskršće“ i „San“ – takođe pesme podrške usamljenom čoveku koji plaća cenu svoje doslednosti.

Najbolja stvar na albumu, koja se bavi upravo ovom tematikom, a do danas se može čuti na svakom koncertu, nosi vrlo jasan naziv – „Ne“.

Sa ovim ljudima ti nemaš ništa
Jer odavno su te prodali
Svi oni rastu jako brzo
I onda smešan si im ti
Ceo svet se pokreće brzo
A ti stojiš, snažno ko pre
Oni neće shvatiti nikad
Zašto ćeš uvek reći ne
Ne, ja neću postati novi
Ja ću uvek biti ko pre
Ja svoj ponos prodati neću
Ja ću uvek reći ne
I dok sediš sa flašom u ruci
Lome ti se misli sve
Ipak shvataš da oni ne žele
Da budu isti kao pre

(iz pesme „Ne“ sa albuma „Nikog nema“)

Jedna od važnijih pesama je i „Čaša“, koja za temu ima lagano propadanje u koje odvodi alkoholizam. Posebno zapažena među fanovima je „Skinheads“, otpevana na engleskom jeziku.

Ovim albumom bend je stekao veliku popularnost među skinhed populacijom, ne samo u Novom Sadu i Srbiji, nego i u Evropi. Disk je veoma dobro prodavan, o bendu su pisali brojni fanzini, a pesme s „Nikog nema“ našle su se na mnogim kasetnim kompilacijama bendova slične provenijencije. Usledili su i koncerti širom zemlje, a zbog komplikovane političke situacije kod nas, bend je bio sprečen da se odazove pozivu na evropsku turneju.


Kada je reč o skinhed pokretu, u Evropi je bilo nekoliko podela koje su išle u krajnost – od skinheda levičara, tzv. šarpovaca, do desničara, neonacista. U Srbiji, pak, skinsi su mahom bili okupljeni oko ljubavi prema pank-rok muzici, fudbalu i pivu, dok je jedan manji deo uporište tražio u nekakvoj „nacističkoj“ ideologiji. Ovakvih skinheda najviše je bilo upravo u Novom Sadu. Ipak, činjenica je da su svi skinsi kod nas bili patriotski nastrojeni, u čemu nema apsolutno ničeg spornog. Glupa podela na „levicu“ i „desnicu“, koja datira još od Francuske revolucije, duže od dva veka ide na korist različitim centrima moći koji ideološke razlike koriste kako bi polarizovali društvo, po starom, dobro oprobanom principu – „DIVIDE ET IMPERA“ (zavadi pa vladaj).


RAZBIJANjE

Uprkos sankcijama koje su uvedene našoj zemlji, Ritam nereda je uspeo i drugi album da objavi u inostranstvu. Godine 1993. izlazi CD „Breaking“, ovoga puta za Walzwerk Records, takođe iz Nemačke. Sav novac od prvog tiraža otišao je u dobrotvorne svrhe, kao pomoć deci ugroženoj ratom u Hrvatskoj i BiH. Kasetno izdanje, pod nazivom „Razbijanje“, u Srbiji objavljuje Music User.

ŠRAF, Hala Jezero, 23.10.1994, Kragujevac, foto: Slobodan Kotlajić Buzda

Ovim izdanjem bend je definitivno osvojio Srbiju, pokazavši se kao jedan od najkvalitetnijih rokenrol sastava u zemlji. Ono što je ovaj odvajalo od drugih bendova sličnog usmerenja, upravo je kvalitet muzike i veština vladanja instrumentima. Ovim albumom umnogome se proširio krug slušalaca, te su se za Ritam, osim pankera i skinheda, zainteresovali i metalci i svi koji su voleli gitarski zvuk.

U stvaranju „Razbijanja“ učestvovao je i gitarista Ćomi, koji krajem ’92. postaje novi član benda. Na verziji koja je objavljena u Nemačkoj, šest pesama otpevano je na engleskom, a šest na srpskom jeziku, da bi za srpsko izdanje, osim „Riot“ i „Go away“, ostatak pesama bio preveden i otpevan na maternjem. Kao najveći hit, koji je definitivno obeležio karijeru i postao zaštitni znak benda, izdvojila se pesma „Put beznađa“. Postalo je ritualno njeno izvođenje na kraju svakog koncerta.

Gotovo je, skupilo se
uzdržavaš se da ne pukneš
i kazaćeš svima – dosta je
da dosta je

Dugo su te vodili slepci
dugo su mutavi pričali
zatvarali oči, prespavali noći
sad kasno je
Ref. 2x
I doći će dan kada ćeš sam
krenuti putem beznađa
želeći da kao nikad do sad
pobediš sam

Menjali te, koristili
svašta su s tobom radili
izmenili dušu
prodali i vređali

I ustaješ sam, kažeš da znaš
ja više neću sa vama
dosta je bilo laganja
ja idem sam

(„Put beznađa“)

Osim velikog hita, istakle su se numere: „Boje se“, „Go away“ i „W.A.B.“. Ova poslednja, kao i jedna sa „nultog“ albuma, izazvale su velike nedoumice kod publike i kritičara. Mnogi su tada Ritmu kačili etikete „desničarskog“, ili, još gore, „nacističkog“ sastava. Boban o ovome priča:

Nedoumica je nastala zbog pesama „W.A.B.“ i „N.S. Kids Are Innocent“ za koje su mislili da znače „white against black“ i „national socialist kids…“ umesto „Novi Sad kids“ (na pesmi se čuju pokliči Novom Sadu, stoga je svako političko tumačenje pogrešno; prim.aut). Nismo imali pojma da uopšte i postoje te podele na naci skinse i šarpovce, tako da smo izlazili u svim mogućim fanzinima, i levičarskim i desničarskim i fudbalskim. Stizala su mi pitanja da li imamo problema sa šarpovcima a da nikada nisam ni čuo za taj pojam. U to vreme sam često odlazio u Nemačku, gde umalo jednom prilikom nisam dobio batina od desničara zato što sam na sebi imao zeleni kombat. Kada su ukapirali da sam stranac i da nemam pojma o čemu je reč, pustili su me.

(iz knjige „Novosadska pank verzija“)

Boban i Acke (Atheist Rap), Rock Maraton, Stadion Napretka, 10.09.1994, Kruševac, foto: Slobodan Kotlajić Buzda

Nakon euforije oko „Razbijanja“, grupu je napustio Pidži, a na bubnju ga je zamenio Stavra. U novoj postavi, bend izbacuje prvi “živi” album sredinom ’94. „Pogo Live“ činili su snimci sa koncerata iz beogradskog KST-a, zatim, iz Studija M i Spensa u Novom Sadu. Kasetu je izdao Complete Services, da bi par godina kasnije CD izdao A Records (1998).


ZVUCI BOLA

Iz nekoliko razloga, 1996. godina predstavljala je prekretnicu za ovaj sastav. Na bubanj se vratio Pidži, a na basu je Stavru zamenio Kića. Nova postava snimila je album koji je zvučao drugačije od prethodna dva, više naginjući hard rok i hard kor zvuku, nego panku. Osim toga, album „Zvuci bola“ prestavljao je iskorak i kada su tekstovi u pitanju. Bilo je to veoma hrabro izdanje, na kome je bend izrazito kritički nastrojen prema tadašnjem režimu. Zbog ovoga dolazi do paradoksalne situacije da je sastav koji je godinama rastao, muzički stasavao i širio krug slušalaca, odjednom morao da se preseli u poluilegalu.

Sledeće, ’97. godine, dolazi do tragedije u Beogradu, koju tadašnji vlastodršci besramno koriste kako bi u priču upleli i Ritam nereda, te kako bi anatemisali publiku ovog benda, pripadnike skinhed subkulture, ali i armiju fudbalskih navijača koji su u političkom smislu bili izrazito antirežimski nastrojeni. U oktobru mesecu, dvojica pijanih sedamnaestogodišnjaka, skinheda-klinaca, na smrt su pretukla dečaka romske nacionalnosti. Od tada kreće medijska hajka na nekoliko bendova, pre svih, na Ritam nereda, koji se optužuje za izazivanje mržnje i rasizam. Umesto zbog promocije novog materijala, članovi benda pojavljuju se u medijima isključivo u negativnom kontekstu, a koncerti listom bivaju otkazivani.

Govoreći za emisiju „A sad malo ja“, autorke Jasmine Portić, 20-ak godina kasnije, Boban je pričao i o dešavanjima ’97-98:

Bit cele priče je bio posle našeg albuma, ’96. godine je izašao. To je album „Zvuci bola“, gde smo jasno i otvoreno pevali o našim stavovima i našem mišljenju i viđenju cele situacije. Jednostavno, to se nekom nije svidelo, tako da, posle tog albuma, od ’96. do 2000. četiri godine nismo postojali, nismo pozivani ni na kakve festivale, ni na kakve koncerte. Uskratili su nam medijsku pažnju, svirke, što je za bend najbitnije.


Čin prebijanja mladog Roma bio je samo jedan od pokazatelja kolektivne frustracije u društvu. Priča o „bujanju nacizma“ u narodu koji je žestoko stradao upravo od nacista, tendenciozna je, zlonamerna i stupidna. Pojedinačni ekstremi, slično konzumentima najtežih narkotika, ili ljudi duboko ogrezlih u bilo kakav porok, predstavljali su samo odraz sveukupnog nezadovoljstva zbog srozavanja životnog standarda i naglog osiromašenja, ratova i sankcija, i na kraju, bombardovanja.

Počinioci gnusnog zločina tada su identifikovani i adekvatno kažnjeni. Međutim, nekome je bilo u interesu da se ova tragedija eksploatiše u medijske svrhe – kako zbog skretanja teme sa mnoštva problema u kojima je zemlja grcala, tako i zbog zarade od prodaje dnevne štampe (bilo je to vreme pre pojave interneta, kada su ljudi svakodnevno kupovali dnevne novinske listove; prim.aut). Tako je došlo do poplave informacija o skinhed pokretu, što je, naravno, izazvalo kontra efekat – umesto da se skinsi povuku, broj pripadnika ove subkulture sve više je rastao. Klinci su se, žargonski rečeno, previše „napalili“, sve u želji da što pre odrastu i pokažu kako su „žestoki“.


Na albumu su se izdvojile pesme „Vaš svet“, „Tuđi glasovi“, „Nebo“ i „Bes“. Međutim, pesma koja na najprecizniji način opisuje političke prilike u zemlji i, ujedno, poziva na protest i promene, jeste „Poslednji dan“:

Lideri viču, traže tvoj glas
kunu se stalno, naći će spas
a lažu, kradu, isti su svi
na lancu bi nas sve držali
lažu te, probudi se
ovo je poslednji dan
Tad, tada ću biti još veći
još jače da udaram
ja neću slušati priče
neću slušati nikoga

Gaze nas, mrze, svuda je glad
moderni novcem kupuju sklad
dokle da ćutiš i gledaš sve
njima je važno da pobede
lažu te, probudi se
ovo je poslednji dan

Mi koračamo hrabro
iz ovog mraka, iz ludila
i ne praštamo nikom
ovo je osveta

Kada se pažljivo preslušaju „Zvuci bola“, vrlo brzo postane jasno zbog čega je Ritam nereda označen kao glavni krivac za tragediju koja se dogodila. Poslednje što je trebalo režimu protiv koga je, samo godinu dana ranije, gotovo tri meseca svakodnevno marširalo hiljade nezadovoljnih građana, jesu bendovi koji pozivaju na buđenje i osvešćivanje naroda. Zato je ovaj i slične sastave trebalo ućutkati.

Bili smo protivnici tog sistema, pevali smo protiv njega. Nismo očekivali da ćemo doživeti takve kontraudare i napade, ali, eto, bilo je svega, pričao je Boban u gore pomenutoj emisiji.

Bilo je čak mešanja i u neke porodične i privatne stvari, tako da, bukvalno smo bili uslovljeni jednog momenta – da postojimo ili ne postojimo. Meni je, sada gledajući, suludo, ali, bili smo mlađi i bila su opasnija vremena.


999

Godine 2000. izlazi najkomercijalniji album, nazvan „999“. Deo materijala snimljen je u Austriji početkom ’99. da bi snimanje bilo prekinuto u martu zbog bombardovanja. Ostatak materijala snimljen je u kragujevačkom studiju Češnjak. U procesu snimanja učestvovali su Boban (vokal), Ćomi (gitara), Mire (bas) i Pidži (bubanj). Početkom 2000. album je izdao Automatik Rekords. Polovina pesama otpevana je na srpskom, a druga polovina na engleskom jeziku. Najistaknutije numere su: „10“, „Protest“, „Jedan dan“ i „Crno je sve“, koja se obično kao pretposlednja stvar izvodi na koncertima.

Bio je ovo poslednji album Ritma nereda koji je izazvao veliku euforiju. U muzičkom smislu najzreliji, kvalitetom nije prevaziđen na sledećih pet studijskih izdanja. S druge strane, tekstualno je bio još direktniji od prethodnog. Ovo je i razumljivo, jer je bend doživeo mnogo nepravdi, pa je nataloženi bes eksplodirao, a uhvaćen je pravi momenat, kada je režim protiv koga su usmereni poslednji atomi energije, bio na izdisaju. Cele godine, u zemlji je vladala takva atmosfera da su stvari, prosto, morale da se menjaju. Tako jedna od pesama, na indirektan način, poziva na pristupanje studentskom (i svenarodnom) pokretu „Otpor“.

Otpor, sa tvojih usana čitam
Uvek jasno čujem tvoj glas
Protest neka te vodi
U tome vidiš jedini spas
Revolt, oko tebe su ljudi
U čijim očima vidim taj plam
Nered, još samo ostaje
Nered koji može da otera mrak

Još uvek čujem glas koji mene doziva
Da odmah krenemo jer više nema povratka“

(pesma „Protest“ sa albuma „999“)

Sredinom 2002. godine Metropolis Rekords objavljuje „Exist to Resist“, drugi živi album koji je snimljen na nastupu u beogradskom SKC-u.


HARD KOR FAZA

Krajem 2002. izlazi „Poriv“, peti studijski album. Objaviljen je za Metropolis Rekords. Ovaj album je najlošije prošao od svih koje je bend izbacio. Inspiracija kao da je presahla, a nakon velikog komercijalnog uspeha, moralo je doći do energetskog pada. Jedina zapažena pesma je „Odlaze“, ali ni nju, kao ni jednu drugu, bend nikada nije svirao na koncertima. Iste godine na leto, Ritam je nastupio kao predgrupa popularnom sastavu Motorhead na Tašmajdanu.

Sledeći album pod nazivom „IX“ usledio je 2006. godine. Ponovio se sličan zvuk kao na prethodnom izdanju, a sa ovog, jedina zapažena stvar je „Hiljade“, koja po kvalitetu može da se meri sa onima snimljenim i objavljenim ’99. godine.

Važan nastup za Ritam bio je u junu 2007. kada su svirali pred 40-ak hiljada ljudi, kao jedna od predgrupa legendarnim Red Hot Chilli Peppers u Inđiji na Tuborg grin festivalu.

Sedmi studijski album pod nazivom „Paralelni svet“ izašao je 2010. za SKC NS. Na samom kraju snimanja u bend dolazi novi gitarista, Sale Friš. Od demokratskih promena prošlo je dovoljno vremena da se stvari realno sagledaju i da se podvuče crta. Kao i mnogi u postpetooktobarskoj Srbiji, nezadovoljni što se „6. oktobar nije desio“ (kako se neko vreme govorilo u narodu), bend se vraća društvenom angažmanu.

Nekoliko meseci nakon što je album izašao, Boban je dao zanimljiv intervju za Balkanrok, u kome je, između ostalog, pričao o ovom izdanju, ali i o stanju u društvu:

Živimo tuđe živote, paralelni svet! To je materijalni svet otuđenosti i samoće koji nas danas, nažalost okružuje. On nam je nametnut, pravilima je određen i svešću ograničen. U tom svetu je ukus vec formiran, licemerstvo i laž se visoko kotiraju, a lakomislenost i neukost su marginalizovale sve pozitivne ljudske osobine. Takav svet nikako nismo hteli, a ipak gurnuti smo u njega. On je za nas paralelan, ne živimo u njemu i nikako po njegovim normama i pravilima. Trudeći se da mu se odupremo i da ostanemo što slobodniji, stvorili smo vlastite, male svetove u kome su sasvim drugačija pravila i sistemi vrednovanja. I uspevamo da opstanemo.

U muzičkom smislu, „Paralelni svet“ predstavlja neku vrstu nastavka albuma „999“ – mešavinu hard kor i pank zvuka, sa himničnim refrenima. Od 8 tema, izdvojile su se „Gloria“, „Ponovo rođen“, „Masa kritična“, dok najprecizniju dijagnozu stanja u društvu daje pesma „Elita“:

Nova elita vlada, neukus i greh
Okrenula leđa svemu svetome
Novi idoli mladih, bitan izgled lep
Duša i glava praznih, moderan svet
Neću da slušam šta mi kažu
Neću da čujem ni glas
Neću da gledam jer znam da lažu
Od njih ne očekujem spas
Otići ću negde daleko
I poneću sa sobom sve
Otići ću negde daleko
I spaliti sve mostove

(iz pesme „Elita“ sa albuma „Paralelni svet“)

Nakon pet godina izlazi još jedan studijski album, „To nisi ti“, objavljen za Nocturne Media. Sa 9 novih pesama, u muzičkom smislu nadovezuje se na prethodna dva, dok u liričkom predstavlja svojevrstan zaokret. Kao i na prva dva izdanja, bavi se pojedincem u sistemu, okrećući se, ponovo, malom čoveku.

Sa ovog albuma istakle su se „Divan dan“, za koju je snimljen spot, nostalgična stvar „Seti se“, kao i snažna introspektivna pesma „Drugačije“, u kojoj lirski subjekt svodi račune sa sobom:

Samo kad pomislim
Da mog’o sam i drugačije
Oteti, slomiti
Gaziti sve
Samo još ponekad
Kada se setim istine
Ništa me više
Ne brine

(iz pesme „Drugačije“ sa albuma „To nisi ti“)

Iste godine kada je izašao album „To nisi ti“ (2015), bend je održao veliki koncert u beogradskom Domu omladine. Predgrupe su činili Dot The Eye, Kolaps i kultni kragujevački sastav, KBO!.

30 GODINA

Dve godine kasnije, 2017. članovi Ritma odlučuju da obraduju svoju vernu publiku kompilacijom, na kojoj je napravljen svojevrstan presek karijere – 26 pesama ponovo je odsvirano u studiju Road. Jedan od razloga za ovaj potez je činjenica da su prethodni albumi rađeni u različitim vremenskim intervalima, te je kvalitet snimaka i produkcije umnogome različit, od izdanja do izdanja. Tako se kompilacija pod nazivom „30 godina“ našla na duplom CD-u, na vinilu, ali i na kaseti. Takođe, fanovi su mogli besplatno da slušaju ovo izdanje na nekoliko platformi na internetu.

Veliki jubilej proslavljen je koncertom u novosadskom klubu Kvoter, 18. novembra, 2017. godine. Nekoliko dana pred koncert, Boban je dao izjavu za portal 021:

Politička korektnost postoji u medijskom predstavljanju, ali to je kompletna laž. Najgore od svega je što je sistem taj koji konstantno maže oči. Mi smo direktni zato što rokenrol po svojoj definiciji mora da bude buntovan, direktan, da se ide pesnicom u čelo. Postoji milion načina da se sve to kaže, a ja mislim da je naš način najsuroviji i najiskreniji. Danas je stanje gore, jeste da ljudi žive malo kvalitetnije, ali su oči lepo zamazane. Ipak, optimista sam, ljudi imaju više pameti, znanja, ali su lenji, tromi i zbog toga se ništa ne dešava.

Godine 2023. izašao je album „Novo doba“, koji po kvalitetu može da se meri sa legendarnim „999“.

Ritam Nereda – Novo doba

 

Tagovi: , , , , , , , , , , , , , ,

Starinarnica

© Copyright 2015 - 2024 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll