Zaboravljeni biseri: Urbana Gerila / Berliner Strasse
Zapravo je pitanje, da li se radi o “biserima” ili samo gladi za, već pomalo, “zaboravljenom prošlošću”. Radi se o grupama u kojima su svirali ljudi koji su popunjavali članstvo u obje skupine. Na žalost, i jedni i drugi su ostavili jako malo audio materijala za slušanje i analiziranje. Još je veća žalost, pošto je bilo solidnog potencijala za razvoj…
Urbana Gerila je bila jugoslavenska punk rock i new wave grupa iz Beograda. U početku nazvan Punkreteni, tinejdžerski band je postojao manje od dvije godine tijekom ranih ’80-ih godina. Punkretene su činili Branko Rosić (bass gitara), Vladimir Arsenijević (gitara), Zoran Kostić Cane (vokal – Radnička Kontrola, Partibrejkers, Škrtice) i Slobodan “Loka” Nešović (gitara). Svi članovi grupe su bili u dobi između 13 i 15 godina. Nakon nekoliko tjedana band je promijenio ime u Urbana Gerila.
Nešović ubrzo odlazi i osniva svoju grupu Defektno Efektni. Sa sirovim zvukom i crpeći lirsku inspiraciju iz, između ostalog, događaja vezanih za aktivnosti terorističkih grupa kao što je Baader-Meinhof Group, Urbana Gerila imala je svoj prvi nastup uživo u okviru manifestacije pod nazivom Palilulska Olimpijada kulture 1980., što je označio jedan od prvih punk nastupa u Beogradu. Kasnije je band postao kultna atrakcija, uspjevši rasprodati zagrebački klub Lapidarij, unatoč tome što nisu imali nijednu snimku.
Dvije pjesme grupe, ‘Proces‘ i ‘Bez naslova‘ su objavljene na kompilacijskom albumu raznih izvođača, Artističkaj Radna Akcija, na kojoj se također pojavila Nešovićeva skupina Defekno Efektni. Band je izveo još dvije pjesme, ‘Beograd‘ i ‘Ipak bojim se rata‘, napisane prije Nešovićevog odlaska, no nikada nisu objavljene. Nakon objavljivanja kompilacije, članovi grupe su počeli s eksperimentalnijim muzičkim pristupom, pod utjecajem, prvenstveno, tada aktualnih, britanaskih pos-punk grupa, s s fronrmanom i vokalnim solistom Branislavom Babićem Kebrom (Obojeni Program), što njihova dotadašnja publika, nije dobro prihvatila.
Urbana Gerila
Band je 1981. godine nastupio kao predgrupa riječkom sastavu Paraf u beogradskom SKC-u, prije čega su Rosić i Arsenijević odlučili osnovati ad hoc band Berliner Strasse, s idejom da različiti vokalisti pjevaju na različitim jezicima.
No, za koncertno predstavljanje, samo je Petar Ilić Ćirilo koji znao govoriti i pjevati na njemačkom, pa će, kao takav, postati stalni član grupe. Berliner Strasse, pod utjecajem britanske post-punk i progresivne new wave te njemačke krautrock scene, izvodi pjesme s tekstovima na njemačkom, ali kasnije i na srpskohrvatskom. Grupi će se svremenom pridružiti Milan Ivanus na violini i Nešović, čiji je band Defekno Efektni prekinuo s radom, što je bio slučaj i s Urbanom Gerilom.
U veljači 1983., pjesma ‘1923‘ se pojavila na šestom mjestu prve liste 10 demo albuma “Ventilator 202“, ali snimka pjesme nikada nije objavljena. Tijekom iste godine, kao i Berlinen Strasse, s pjesmom ‘Maske‘, grupa se pojavila na kompilaciji raznih izvođača Ventilator 202 demo top 10. Band se također pojavio u filmu Nešto između, u kojem je Ilić glumio bubnjara grupe i sina Mikija Manojlovića, izvodeći neobjavljenu pjesmu ‘Achtung America‘. Nakon što je Branko Rosić napustio službu u Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji, postava se promijenila, uključujući različite članove, uključujući Marinu Vulić (bass gitara – Električni Orgazam) te Slobodana Stanića i Ljubodraga Bubala na sintisajzerima (Beograd). Berliner Strasse su nastupali do 1984. kada su prekinuli s radom.
Jezgru grupe Urbana Gerila činili su Branko Rosić, kasnije novinar i Vladimir Arsenijević, kasnije nagrađivani i međunarodno priznati pisac-romanopisac te suosnivač i urednik izdavačke kuće Rende. Utemeljitelj je i književnog festivala Krokodil.
Zoran Kostić Cane se nakon odlaska iz Urbane Gerile pridružio skupini Radnička Kontrola, još jednom bandu koji se našao na kompilaciji “Artistička Radna Akcija“. Godine 1982. postaje frontman vrlo popularnog garažnog rock sastava Partibrejkers. I danas je prisutan na sceni.
U raznim postavama Urbana Gerila, bili su Uroš Đurić, kasnije slikar i povremeni glumac, Slobodan Nešović Loka, kasnije osnivač tvrtke Automatik Records, Branislav Babić Kebra, kasnije frontman i lider grupe Obojeni Program, Nenad Krasavac Kele, kasnije član i jedan od osnivača grupe Disciplina Kičme i Dragoslav Radojković Draža, kasnije član grupa Kazimirov Kazneni Korpus i Laibach.
Godine 1998., kompilacija raznih izvođača “Ventilator 202 vol. 1“, s pjesmom ‘Maske‘, Berliner Strasse su se našli na 100. mjestu liste 100 najvećih albuma popularne jugoslavenske muzike, objavljenoj u knjizi YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike.
