Tina Tarner i “Acid queen” 50 godina kasnije
Ovog meseca navršava se tačno 50 godina od izdanja albuma Tine Tarner simboličnog naziva Acid Queen. Inače, to je Tini drugi solo album i poslednji na kome je radila sa tadašnjim suprugom i kolegom Ajk Tarnerom. Nakon toga, razišli su se svako na svoju stranu. Nesporno je da je Ajk Tarner bio jedan vrsni rokenrol i soul muzičar.
Mora se istaći i to da je malo ranije Tina bila deo i rok opere Tommy grupe Who. Otuda i njena saradnja sa Pit Tausendom gde je na albumu Acid Queen izvela dve njegove pesme – Acid Queen i I Can See For Miles, naravno na svoj način, a tek u kasnijem desetleću pokazaće svoje, gotovo neograničene, vokalne mogućnosti.
Acid Queen u umetničkom smislu nije prekretnica za Tinu, ali predstavlja jedan novi, uzvišeniji stepenik, na koji je kročila buduća mega zvezda. Iako je tada imala 36 godina, što bi se reklo u mlađoj zreloj dobi, još uvek je bila daleko od one prave prilike koja će joj se otvoriti bezmalo tek posle decenije. No, uspostavljala je lagano jedan prepoznatljivi stil, koji nije odisao samo pukom seksualnošću na sceni, već je i sama svoju, kako fizičku, tako i vokalnu slobodu sticala. A za nju se morala boriti, kako sa bivšim suprugom Ajkom Tarnerom, tako i sa samom sobom. Da bi se uspelo, nije dovoljno samo vizuelno i scenski privući auditorijum, uz dozu talenta i upornosti, te pogleda nestvarne lune, neophodno je da se ovlada i sopstvenim željama, odnosno one se moraju uklapati u realnost, pošto život jeste sve, samo ne bajka, a Tina je u to vreme bila daleko od princeze.
Gorki ukus estrade vrio je u njoj godinama unazad, iscrpivši se u prvoj dekadi svoga umetničkog delanja, smogavši snage da se izbori sa svim onim tragovima koji su uspostavljali jedan eksplozivni narativ ljubavi i muzike, preporučila je sebe samu za blizinu trona rok pop bluz soul kraljice, ali se sticao utisak da je reč da se presto sam njoj približavao, nezavisno od njene volje. Kako je to bio proces u nastajanju, ali i trajanju, bilo je potrebno vreme. Ono ispunjeno marljivošću, skoncentrisanošću i dubokom utreniranošću da se postane lider sopstvene senke. Kada je sve to skockala, posvetila se sama sebi i opredeljenju da stvori i ostavi nešto iza sebe, stisnuvši zube, namestivši osmeh na lice i stisnuvši pest, krenula je u osvajanje života.
Tina Tarner jeste u drugoj polovini osamdesetih godina prošlog stoleća ostvarila nekoliko izuzetnih albuma, sa hitovima koji će i možda i samu rok pop muziku nadživeti, ali je u njihovim temeljima ugrađeno i podosta materijala sa albuma Acid Queen. Tina je pokazala kako može, na sebi svojstven način, otpevati i održati nivo sa dve poznate rok teme Stounsa (Under my thumb i Let s spend the night together), kako može razgraditi teme Pit Tauzend i benda Who (Acid Queen i I can see for miles), da bi ih opet, kao u nekom dalekom svemiru, spojila i pokazala kako se može ista stvar, na više načina, kvalitetno interpretirati, a da se ne ospori ni na jedan način stvaralaštvo originalnog dela, niti sloboda umetnika koji se drznuo da ga obradi i prilagodi sebi.
Prvu stranu albuma zatvara prefinjena izvedba Whole Lotta Love Zepeelina. Sjajna tema iznikla iz ranih radova Pejdža i Planta, kao da je na njihov šlag na torti Tina dodala tu lepršavost i tihu najavu njenog razbijačkog glasa. Osećala se ta prikrivena glad za životom, ljubavlju i svakodnevnim, običnim, radostima. Još uvek je u njoj samo tinjao taj strastveni žar, jahačica punokrvnih, slobodnih konja i plesačica oslobođenih užitaka, na vlastitom pepelu prošlosti, suptilno i lagano, gradila je svoju budućnost.
Drugu stranu albuma otvara Baby – Get It On, koju je napisao Ajk. Tada, još uvek supružnici, zajedno su otpevali vrlo moćno urađenu pesmu, bar na trenutak blesnuvši zajedno. No, rođena da bude tigrica, mačka se ne može dugo držati u kavezu.
I sledeće tri numere napisao je Ajk Tarner – Bootsey Whitelaw i Pick Me Tonight su takođe veoma interesantne u muzičkom smislu, no ne odišu nekom posebnom virtuoznošću kao što je ona koja zatvara sam album Rockin And Rollin, u kojoj Tina definitivno pušta svoj moćni glas, ispunivši nadolazeći sumrak nekom tihom svetlošću i kao da jaše vetar, odlazi u noć.
Ništa se ne zgodi slučajno, stvari se uglavnom ne dešavaju same od sebe, uvek biva neki inicijator koji ih pokreće, u jednom ili drugom smeru. U Tininom slučaju, posle poteških godina provedenih sa Ajkom Tarnerom, nespornom zvezdom koji joj je, na jednoj strani, pogurao karijeru i započeo brušenje jednog takvog dijamantskog glasa, ali na drugoj zadao poprilično boli, tako da je taj oporavak potrajao, prevagnuo na stranu da od nje stvori konačnog pobednika. Kako u estradnom smislu, tako i životnom.
