Kad su Ambasadori vladali

Ambasadori su bili izuzetno popularna sarajevska pop rok grupa ’70-tih godina XX veka u zemlji koja se zvala SFR Jugoslavija. Osnovani su 1968. godine, a njeni osnivači bili su gitarist Slobodan Vujović i klavijaturist Robert Ivanović, koji je uvođenjem duvačkih instrumenata unio novi zvuk na pop rok scenu.

Na samom početku karijere njihovi prvi koncertni nastupi bili su vezani za u to vrijeme poznata okupljališta sarajevske omladine – Trasa, FIS, Sloga i Doma mladih. U ovom sastavu Ambasadori su djelovali godinu dana, nakon čega se članovi izmjenjuju. U takvom ustaljenom sastavu sviraju jedan od prvih značajnijih nastupa u sarajevskom Domu JNA (maj 1969. godine). Nakon što angažiraju solistu Zdravka Čolića, do tada nepoznatog sarajevskoj sceni, grupa je dobila upečatljiv vokal i ubrzo postala nenadomjestiv dio sarajevske pop rok scene. Uz gore već navedene, ostali članovi grupe bili su: Slobodan Jerković – bas gitara, Andrej Stefanović – trombon, Ivica Sindičić – saksofon, Vlatko Anković – truba i Tihomir Določek – bubnjevi.

U početku su Ambasadori svirali višežanrovsku muziku zasnovanu na svjetskim hitovima, ali nakon prvih nastupa na domaćim festivalima zabavne muzike, počinje i njihova autorska afirmacija. Prije objavljivanja njihove prve LP ploče “Ambasadori” 1975, snimili su šest singlova sa poletnim pjesmama u pop, rok i šlager stilu pogodnom za izvedbe na festivalima ove vrste muzike. Povremeno bi napravili muzički izlet svirajući funk i rok muziku kao na singl ploči “Sviraj mi, sviraj / Sve što kaže mama” pokazujući kvalitet muziciranja i u ovim muzičkim stilovima.

Zanimljivo je da su svi pjevači Ambasadora počinjali u ovoj grupi kao potpuno anonimni solisti, a onda su napuštanjem sastava postizali uspješne samostalne karijere. Prvi je bio Zdravko Čolić, koji je pjevao na njihovoj debitantskoj singl ploči “Plačem za tvojim usnama / Zapjevaj”. Poslije nekoliko mjeseci pjevanja s Ambasadorima 1969. godine, odmah ga je zapazio Kornelije Kovač i pozvao u svoju Korni grupu da zamijeni Dadu Topića.

Grupa Ambasadori je tokom svog muzičkog djelovanja objavila 22 singl ploče, 4 LP ploče i 4 audio kasete. Najveće uspjehe i popularnost su postigli na festivalu “Vaš šlager sezone” 1975. godine s pjesmom “Zemljo moja“, te na festivalu u Opatiji i na takmičenju za Eurosongu 1976. godine u Den Haagu s pjesmom “Ne mogu skriti svoju bol“.

Ova pjesma zajedno s “Noćas mi se pjesma piše” biće objavljena na njihovoj zadnjoj singl ploči s pjevačicom Ismetom Dervoz, koja ubrzo nakon toga započinje samostalnu pjevačku karijeru.

Na njeno mjesto dolazi petnaestogodišnja Sarajka Jasna Gospić i s njom grupa ostvaruje svoj veliki muzički uspjeh pjesmama “Dođi u pet do pet” i “Imam jedan strašan plan“.

Pjesma “Dođi u pet do pet” je nastala za potrebe festivala “Vaš šlager sezone” 1977. godine, a njena interpretatorka nije ni slutila da će joj donijeti veliku karijeru u Jugoslaviji:

Bila sam toliko mlada da nisam imala nikakav stav, ni prema životu, a kamoli prema pjesmi. Ona se desila i vrlo pametno su je osmislili članovi grupe Ambasadori, te odmah postala jugoslavenski hit. Preko noći sam doživjela strašnu popularnost. Ni toga nisam bila svjesna niti sam znala šta je sad to i šta to znači. Išla sam u gimnaziju i sjećam se, izađemo na odmoru iza škole, jedemo sendviče, krijemo se, pušimo ili nešto, a meni prilaze i traže autograme. A ja u kecelji. Tako da, eto, mladost je stvarno vrlo površna i čovjek je svjestan tek kad to sve prođe, kad ostari i kad ima zrelost. Ipak, pjesma me obilježila, ona je moja lična karta i srećna sam da u svojoj karijeri imam evergrin, jer to je veliki uspjeh. Drugi je onaj „Zar je voljeti grijeh“. Moram da kažem da sad pokušavaju da izbrišu trag o tome da sam je ja pjevala ’87. godine na Splitskom festivalu. Nažalost, moja kolegica Zorica Kondža i njen suprug Joško, koji je kompozitor, pokušavaju da izbrišu taj trag o meni i da naprave kao da ju je Zorica prva pjevala. Međutim, neke stvari se prosto ne mogu izbrisati. Moja interpretacija i to kako sam je ja donijela doprinijela je tome da pjesma ima tu ljepotu i da toliko živi.

Tokom njenog dvogodišnjeg nastupanja s Ambasadorima snimila je šest singl ploča, a svojim kvalitetnim pjevačkim izvedbama pokazala se kao dobra zamjena za Ismetu Dervoz.

Ubrzo nakon njenog odlaska početkom 1979, s Ambasadorima počeo je pjevati sedamnaestogodišnji, do tada nepoznati Hajrudin Varešanović, koji je stigao iz sarajevske pop rok grupe Zov. Već na prvoj singl ploči s Ambasadorima dao je doprinos svojom pjesmom “Pokušaj bar malo” koja je privukla pažnju publike.

Godine 1980. Ambasadori su objavili LP album – pokazat će se da je imao “proročanski” naziv – “Dao sam ti sve što se moglo dati”. Predstavlja najkvalitetnije muzičko izdanje Ambasadora u kojem su se uspješno okušali u više muzičkih stilova. Njihovo višegodišnje sviračko iskustvo najbolje se pokazalo na njemu uz dobru kombinaciju plesnih pop pjesama (poput “Neka ide sve do vraga“, “Kad tad“) preko popularnog hita “Da sam tvoj” pa sve do “Dao sam ti sve što se moglo dati” odsvirane u reggae stilu. Posebno značajan doprinos muziciranju Ambasadora dao je džez-rok virtuoz na klavijaturi Sinan Alimanović, a to se posebno može čuti u instrumentalnim džez-rok kompozicijama “Mirnine I i II” u kojima je vještinu sviranja električne gitare pokazao i vođa ovog sastava Slobodan Vujović.

Godine 1981. snimaju posljednju singl ploču “Vidimo se sutra / Nikad, nikad ti nećeš znati” nakon koje Hajrudin Varešanović odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA, a Ambasadori ubrzo zatim nastavljaju samo s povremenim muzičkim djelovanjem. Njihov zadnji koncertni nastup bio je u Novom Sadu 1989. povodom jugoslavenskog takmičenja za odlazak na Eurosong. Tom prilikom odsvirali su pjesmu “Kada ljubav umire“, koju je otpjevala Jelena Džoja.

Procjenjuje se da je ukupno prodato oko 3 miliona nosača zvuka sa svim objavljenim pjesmama Ambasadora.

https://www.youtube.com/watch?v=xm9fsX5xjdU&list=PL8tm3qo4tAfnwxqS2QVFF5C7efQU6vvxb

,,AMBASADORI” NA OKUPU: Čolić, Varešanović, Gospić i Dervoz pjevaju ,,Trebević opet silazi u grad” (video)

Tagovi: Ambasadori, Andrej Stefanović, Hajrudin Varešanović, Ismeta Dervoz, Jasna Gospić, Perica Stojanović, Sarajevo, Sinan Alimanović, Slobodan Vujović, Vlado Pravdić, Zdravko Čolić