Četiri decenije “Soldatskog bala”: Kako se grupni seks pretvorio u matursko veče

19.03.2025.
Rockomotiva

Nije pristojno da govorimo o Plavom orkestru


“Čitam ove “pozitivne” komentare i nije mi dobro časna reč… Muka mi je… Pričati o Plavom orkestru je nepristojno u boljem društvu… To što vaša percepcija sentimetalosti i ljubavi ne ide dalje od bosanskih sevdalinki je sramno. Od ovolike kulturne baštine ostavljene na ovom belom svetu proteklih decenija i vekova vi se primate na najpatetičnije đubre… Sava tiho teče, zadnje nam je veče… A mi da palimo upaljače i da mašemo u mraku levo -desno, grleći se sa bližnjima. I s(j)ećamo se kako je nekad bilo. Ma nemoj… HOROR HOROR!! Nemam reči… Jezivo…” – kraj citata komentara sa B- 92 sajta povodom koncerta grupe Plavi orkestar u Beogradskoj areni pre 14 godina.

Piše: Nenad Baraković Bara

Nadam se da autor komentara nije podigao ruku na sebe u prethodnoj deceniji. U svakom slučaju, ubeđen sam da više ne čita B-92, ali s ozbirom na to da je ,,nepristojno pričati o Plavom orkestru u boljem društvu’’ dajem sebi za pravo da danas budem nepristojan i govorim o Plavom orkestru 14 godina kasnije.


Novi primitivizam


Osamdesete godine prošlog veka. “Najveći sin naših naroda i narodnosti” je preminuo, par-nepar, restrikcije, spavanje na klupi i to. Tržište se otvorilo i sve je bilo spremno za eksplozijju kreativnosti mladih i privilegovanih ljudi kako na muzičkom, tako i na filmskom platnu ali i u književnosti. I za razvaljivanje socijalizma. U svetu je pank pokret odavno završio karijeru u tom periodu, a ovde je dobio svoj logični odgovor u vidu panka i novog talasa u svim republikama, osim u Bosni i Hercegovini. Tamo će odgovor na pank i novi talas kasniti par godina tako da će prvi novotalasni bend od tamo (Bonton Baya) objaviti svoj debi album tek 1983. godine (iako je autor i frontmen benda Nenad Štrbac imao spreman materijal već 1978. godine). Inače, prvi bend Nikše Bratoša. Posle toga će i grupa Kongres objaviti album, ali takođe kao zaseban čin, ne kao deo scene. I onda konačno 1984. godine stiže antiodgovor na scenu pod nazivom New Primitives.

Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtović, Bombaj štampa i na početku sa njima – Plavi orkestar. Promisao o Novom primitivizmu zaslužuje poseban tekst, pogotvo jer nije obrađen sa distancom od 40 godina, ali ukratko, pokret nastaje kao posprdni odgovor na tadašnju scenu u Jugoslaviji, sa sklonošću da bude ironičan i da ismeje sve što može da se ismeje, a za junake u svojim tekstovima uzima uličare, gubitnike, alkoholičare, rudare, manje poznate urbane-pop ličnosti, devojke rastegljive moralne karekterologije, one kojima miriše kože i sve ono što je zaista moglo da se pronađe na ulicama. U svojoj naraciji koriste slengove pune lokalizma i turcizma. ,,Novi primitivac čita Hegelovu Fenomenologiju duha ali se ne libi da se potuče na ulici’’, opisivaće se pripadnik pokreta u jednom od tekstova. Takođe, važno je pomenuti da to nije bio samo muzički projekat nego multimedijalni, s obzirom na to da su kreatori pokreta sudelovali i u emisiji Radio SarajevaPrimus“, ali i na televiziji kao “Top lista nadrealista“, te je iz tih razloga već od samih početaka bio sveprisutan i poznat narodu. Oni tada uspevaju da sviraj u Beogradu, ali ne prave veliki uspeh i ne snimaju LP, što će se kasnije ispostaviti kao nešto što nije nužno loše (ne Loše). Potom čitav bend odlazi u vojsku, prave pauzu, a u to vreme jedan od članova Novog primitivizma Malkolm Muharem (Goran Marić) koji tada sebe naziva medijskim manipulatorom krči teren pišući provokativne proglase u novinama, radeći sa Elvisom J. Kurtovićem i Zabranjenim Pušenjem.


Kako se grupni seks pretvorio u matursko veče


Sada kada smo postavili temelje priče, vraćamo se na Plavi orkestar. 1983. godine oni zaista sviraju muziku koja može da se okarekteriše kao pank i nešto što u sebi ima mladalački bes i frustraciju. Ivan Fece Firči koji je svirao bubnjeve na njihovom prvom albumu će u jednom našem razgovoru pričati o tome da su on i Bale (tada članovi novosadske Lune) sarađivali na prvim demo snimcima i da je u odnosu na LP “Soldatski bal” falilo pet pesama koje su upravo napravile razliku između toga da to što se zove Novi primitivizam postane zapravo najtiražnija ploča i popularna muzika. Prvobitni tekstovi su, nazovimo ih provokativni u odnosu na kasnije, umesto ,,Gujo, vrati se’’, Loša će pevati ,,Kurvo, vrati se’’, Mladena će da proziva kako je odvratna fuksa jer mu je otero, zapitivaće se ‘’Kakvi smo to ljudi mi, kada smo još junferi’’ ili će u pankerskom ruhu da sviraju pesmu “Tvoje oči plaveFerida Avdića, a u monolozima, u pauzama između svirke, Loša će biti sklon novom primitivizmu gde spominje navijače, priča viceve i neretko ima ironične komentare. Očigledan primer je u pesmi “Suada“, gde će u recitatorskom delu na studijskom snimku Loša galamiti o maturskoj večeri, drugovima i drugaricama kojima se bliži dvadeseta, a na koncertu iz 1983. godine je u tom delu recitacija glasila:

Hajdemo Suada, petnaest si godina imala, nisi iz jajeta prokljucala, a već ti je u snove počeo dolaziti crveni konj sa ogromnom glavom. Suada fukso, sjeti se kako smo te redom, mislim po redu, na redovnom, družili se sa tobom: Bim Makavejev, Bum Majakovski, Mladen Drašković i Branko Ćopić… Uno, duo, tre, quatro…’, gde sada dolazi ona čuvena Lošina rečenica da je grupa Buldožer najviše uticala na njegov rad.


Povratak iz vojske


Kada se ekipa vratila iz vojske, u suštini teren za njihov uspeh je bio postavljen. Zabranjeno pušenje je imalo jak tiraž prve ploče, Elvis J. Kurtovic je takođe izdao svoj prvi LP, a “Top lista nadrealista” je postala hit u čitavoj državi. Obzirom na čitavu situaciju Malkolm Muharem dobija kredit kod Siniše Škarice zbog prethodnih uspeha i nudi mu još jedan ’’novoprimitivni bend’’, prekida saradnju sa Elvisom J. Kurtovićem, a Škarica pristaje na objavljivanje ploče Plavog orkestra.

Malkolm Muharem će reći:

Da budem potpuno iskren, potpisao sam taj ugovor čisto na komercijalnom uspehu Zabranjenog Pušenja sa Das ist Valter. Moj glavni cilj (Jugotonovom direktoru) Škarici bio je u tome što je ovaj materijal još jedan novi primitivni projekat, samo iz ugla kampanje. I dalje je to bila veoma teška prodaja, iako se na kraju povukao, čak se i odjavio na pesmama poput „Suada“ i „Šta će nama šoferima kuća“. Ipak, njegovo prihvatanje bilo je samo preliminarno jer je želio da se snimi najmanje 5-6 novih pjesama i tada će donijeti konačnu odluku (upravo ono o čemu je Firči govorio). Dakle, u osnovi je bend morao ponovo da pravi demo snimke. A pošto su članovi bili u potpunom rasulu, a na raspolaganju je bio samo Loša, preko Jaje Houre uspeo sam da se dokopam Husa da proizvede ove nove demo snimke. Hus je zauzvrat doveo svoje prijatelje iz Parnog valjka da se igraju, kao neka vrsta angažovane ekipe za čišćenje u hitnim slučajevima … I tek tada je Škarica dao svoj konačni odgovor.


“Meni je ovo previše rokenrol”


Dešava se da u momentu dok Plavci snimaju album, album u istom studiju snima i Ekatarina Velika. Te tu ima ona priča gde Malkolm Muharem nagovara Firčija da odsvira album, i ovaj pristaje. Posle kada se dogovaraju oko love, da li hoće keš ili procenat, Firči izgovara:

Keš na ruke, ko će normalna da sluša ovo?

O ozbiljnosti i potencijalnoj komercijanosti projekta govori u prilog i to da su u njemu učestvovali mnogi ljudi koji su tada bili i u popularnoj kulturi ali i pojedini ekscentrici. U pesmi “Stambol, Pešta, Bečlija” sa Lošom će pevati Aki Rahimovski, Jura Stublić i Peđa D Boj. U pesmi “Šta će nama šoferima kuća” ženski vokal će pevati Nada Obrić, dok će prateće vokale u pesmi “Bolje biti pijan nego star” pevati Dragoš Kalajić i Jovan Ćirilov, što je preteča zapravo svega što će kasnije kroz pokret Nju Partizans Bregović pokušavati da ’’ujedinjuje’’ neujedinjivo. Takođe, i Marina Perazić će pevati prateće vokale na albumu. U spotu za pesmu ’’Kad mi kažeš paša’’ pojaviće se Tanja Bošković, Sonja Savić, Suzana Mančić i Mirjana Bobić Mojsilović.

Zanimljiva anegdota sa miksanja ploće jeste i momenat da će jedan od članova benda plakati i jecajući izgovoriti kako mu je miks “Previše rokenrol” i da će se grčevito izboriti da aranžmani postanu malo “popastiji”. Pred sam izlazak albuma pogodilo se i to da je novotalasna scena totalno izumrla, a nije bilo ni drugih projekata koji su bili snažni. Njihovi saborci novoprimitivci su tada bili, današnjim rečnikom kenselovani i na sudu zbog afere Maršal, Štulić je bio u Holandiji, Riblja Čorba je bila gotovo pred raspadom, ali i mnogo tiražniji izvođači poput Zdravka Čolića koji je imao dvogodišnju pauzu, tako da se stvorio ogroman prazan prostor.


Bitlmanija


Bitlmanija se pravi prema mehanizmima koji nisu iz domena rokenrola, već drugih stvari“. A posle izlaska albuma “Soldatski bal” u martu 1985. godine zaista nastaje prva školski odrađena bitlmanija u Jugoslaviji. Na turnejama se viđaju devojke koje histerično vrište, policija koja pravi kordon koji fanovi pokušavaju da probiju, a ponekad to i uspevaju i sve ono što deluje nalik ekstatičnim stanjima i euforiji koja se dešavala pojavom Bitlsa. A mislim da je sada već svima poznato da su u prvim televizijskim emisijama sa Bitlsima te devojke koje su vrištale zapravo bile plaćene da to rade i da nije bilo tek tako i spontano, samo od sebe, jel. Da je reč o Bitlmaniji govori i to da je sam omot omaž naredniku Perperu, samo što se na omotu “Soldatskog bala” vide otisci NOB-a, Jugoslavije i tadašnje popularne kulture. Na omotu osim članova Plavog orkestra su 49 osoba: sedam sekretara SKOJ-a, Bata Živojinović, Lepa Brena, Oliver Mandić, Mirza Delibašić, Petar Petrović Njegoš, Iva Lola Ribar i mnogi drugi.

Davne 1985. godine ispred palate “Albanija” (u centru Beograda), na potpisivanje albuma “Soldatski Bal” skupilo se preko 3 000 ljudi. Kordon policajaca štitio je Plavi orkestar od navale obožavalaca, do trenutka kada je bend bio prinuđen da pobegne sa mesta događaja. Ove fotografije je snimio čuveni fotograf Kamenko Pajić, autor foto-monografije “Good Bye Teens”


Soldatski bal


Sam album je rađen, prema rečima članova grupe, kao koncept. Sam Loša će da kaže kako je autorski rad u tom periodu bio bez kalkulacije (govoreći da su pesme nastale iskreno iz tadašnjeg dvadesetogodišnjeg životnog iskustva, a da će kasnije, npr. drugi album “Smrt fašizmu” praviti ravnajući se sa uspehom prvog), mada će posle i sam sebe demantovati u emisiji Rokovnik gde će se upitati otkud potreba za egzibicionzmom, pokazivanjem i dokazivanjem sebe pred više hiljada ljudi.

Nakon 40 godina od kada je album izašao, čini se da je koncept bio takav da se svira rokenrol muzika koja u sebi ima etnos ali i etos kako bi se to sve približilo širokim narodnim masama, koje će prigrliti rokenrol muziku uprkos tome što je ona rokenrol, sa premisom da je ne bi prigrlili da nema narodnih elemanata. Lošin pokojni otac, poznati sarajevski novinar Dobrota Lošić, će takođe potvrditi tu tezu da se ogroman uspeh “Soldatskog bala” upravo desio jer se na toj ploči oslanjaju na izvor i na koren muzike sa ovih prostora. Lično za ovu ploču volim da kažem da je ona uradila za rokenrol ono što je Stiven King uradio za horor. Stiven King je stravu i kult strave premestio iz gotičkih zamaka i ogromnih dvoraca u američki komšiluk, dvorište – nešto što je čoveku blisko. Tako je Plavi orkestar sa ovom pločom često hermetički zatvoren i inkluzivan rokenrol otvorio, napravio ga ekskluzivnim i odapeo ga od kafana pa do školskih klupa. Da, tu postoji i vruća rakija i medena curica, ali i takođe ’’all junkies forget guns’’ što je opet igra između istoka i zapada, ono što u tom periodu zaista ovaj prostor i jeste bio. Nešto između, kao naslov filma.

Ploća se u startu prodala u 500 000 primeraka, a neki tvrde da je moguće da je otišlo i milion primeraka do ’90. godine, s obzirom da je stalno doštampavana, ali kako se kriza u državi produbljivala i tiraži su počeli da se prećutkuju. Sam izlazak ploče je nosio i svojevrsne kontroverze tipa da je ,,Bolje biti pijan nego star’’ zapravo bolje pijana nego stara, i ako će Lošić tvrditi da su mu se stihovi ukazali tokom prvog jakog pijanstva. Takođe, protiv pesme će se pobuniti udruženje penzionera, pa će da traže da se bend zabrani. Takođe, biće priče da su članovi benda jednom dobili batina izvodeći “Suadu“, od strane nekog kome se majka tako zvala i gomila sličnih priča.

Takođe, potvrda da je u pitanju koncept jeste i to da ploča nije čitava ’’radio friendly’’ i da se npr, danas na radiju mogu čuti Bolje biti pijan nego star, Suada i ponekad Goodbye Teens i to je to. Mnogo češće na radiju se čuju pesme sa njihovih narednih albuma, što govori o konceptu koji menja formu kroz decenije toliko da od opšteprihvaćenog album, zbog propagiranja jedne ideje postaje nešto što je andergraund jer kapitalizam ne voli promovisanje socijalizma. Tako da ćete danas na radio stanicama isti broj pesama čuti sa avangardnog “Paket aranžmana” i sa tada narodnog i ’’fuj’’ “Soldatskog bala” koji je možda i tada bio avangarada, ili je postao u međuvremenu? Obe teme mogu i da se odbrane i da se ponište.

Svakako, tekstovi na albumu jesu ljubavne ili prijateljske prirode i oni, na neki čudan način, u današnje vreme postaju socijalno-angažovani, jer upravo je danas takvih pesama najmanje, a i zahvaljujući XXI veku dogodio se razdor i udaljavanje između ljudi, osim kada se dogode krizne situacije koje podsete ljudski rod na život XX veka. Ili što bi mi frontmen benda Letu Štuke Dino Šaran u jednom razgovoru rekao:

A šta će ti veća socijalna angažovanost od toga kad pjevaš i pišeš o odnosu dvoje ljudi kojima nešto ne štima?

Bio sam na koncertu i koncert je bio odličan. Pored mene dečkić od sedam godina i njegova baka od nekih pedesetak godina su zajedno pevali pesme i đuskali! Pravi koncert za sve generacije od sedam do sedamdeset i sedam! Muzički ukusi su različiti! Vi, koji kažete da je Plavi orkestar kič, verovatno slušate Šopena i Betovena ili su i oni mozda kič? Umesto da komentarišete koncert na kome niste bili i grupu koju ne slušate, izađite napolje i pogledajte ljude oko sebe i popričajte malo sa njima da čujete šta oni imaju da kažu. Živite i pustite druge da žive! A za nas koji ih volimo uvek će ostati ono da je bolje biti pijan nego star!“, kraj citata komentara sa B- 92 sajta povodom koncerta grupe Plavi orkestar u Beogradskoj areni pre 14 godina koji je bio odgovor komentaru sa početka teksta.

O jednoj ženi, princezi leptirа i Zlatku Manojloviću

Tags: , ,

Zapisi

© Copyright 2015 - 2026 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll