Ane Paška: Stala svakome od nas u zagrljaj
Dorćol Platz (24.10.2026.)
Namrštenu ćete je videti jedino kada oponaša primorske namćore i, generalno, starije ljude koji nemaju razumevanja za širinu, optimizam i energiju njene generacije. Takva je, recimo, bila kada je simulirala svoj razgovor sa namrgođenom paškom staricom, uz neizbežno korišćenje lokalnog dijalekta, što je okupljene nasmejalo do suza.
Čudni su putevi Gospodnji, ali se na kraju ispostavi da su svi oni – pravi. Da nije tako, polivalentna umetnica Ana-Marija Fabijanić (poznatija pod umetničkim imenom Ane Paška) ne bi imala prilike da baš 24. oktobra, veče pred sudbonosne parlamentarne izbore u Srbiji, beogradskoj publici u oči kaže: „Sutra će bit bolje“. To je stih iz njene pesme „Vrijeme je za ljubav“, jednim delom posvećene ovdašnjim studentima, koji su na putu da promene tok istorije na ovim prostorima, a možda i mnogo šire.

I sama Ane je posvedočila da, prilikom pregovora sa agencijom Long Play vezanih za njen ovogodišnji nastup na Dorćol Platzu, datum izbora u Srbiji još nije bio poznat. No, „svemir“ se postarao da Paška bude u pravo vreme na pravom mestu i Beograđanima mesijanski isporuči potrebnu dozu ljubavi, (o)smeha, suza, žmaraca i zagrljaja. Njen „koncArt“ bio je rasprodat danima unapred, pa u maloj sali Dorćol Platza ni igla nije imala gde da padne. „Salon za uljepšavanje duše“ bio je prepun „klijenata“ koji su strpljivo čekali na kolektivni tretman.
Bio je ovo Anin povratak u Beograd nakon nešto više od dve godine, kada je u Ustanovi kulture „Parobrod“ nastupila dve večeri zaredom. Očekivali smo kompletnu postavu benda, ali je ovoga puta uz Pašku bila samo Marijana Radoš, njena saradnica i producentkinja. Iako se stekao utisak da ekstravagantna umetnica može sve sama, ona je u više navrata istakla da „Mara mora nešto i radit“, pa se, shodno tome, desna ruka šarmantne Pažanke u nekoliko navrata našla u ulozi pratećeg vokala.

Ane Paška je rođena (i diplomirana) „shoWoman“, sa istančanim smislom za humor i osećajem za savršeno doziranje potrebnih elemenata i radnji tokom „duševnog tretmana“. U njenoj izvedbi je prisutna određena struktura, a ona podrazumeva kombinaciju muzike i priča, kako njenih intimnih, tako i onih opštih vezanih za našu svakodnevicu. Malo koncert, a malo stand-up performans. Rekao bih da je „storytelling“ Dušana Dukata Strajnića nešto najbliže tom formatu, s tom razlikom što Dukat ponekad ume da bude ciničan, dok Ane sve vreme izvedbe odiše neverovatnom vedrinom.
Namrštenu ćete je videti jedino kada oponaša primorske namćore i, generalno, starije ljude koji nemaju razumevanja za širinu, optimizam i energiju njene generacije. Takva je, recimo, bila kada je simulirala svoj razgovor sa namrgođenom paškom staricom, uz neizbežno korišćenje lokalnog dijalekta, što je okupljene nasmejalo do suza. Još jedna od zanimljivih priča bila je o ulasku u svet pušača u ranoj dobi, a sve zahvaljujući Branku, njenom drugu iz detinjstva.

U tim storijama nema ni trunke banalnosti, pa je slušaocima lako da se sa njima identifikuju. Takva je i muzika Paške, pa smo imali prilike da čujemo presek najznačajnijih pesama iz njenog dosadašnjeg opusa, a sve one imaju tu tananu emotivnu nit koju svi mi posedujemo, ali mnogima nedostaje impuls koji bi je i aktivirao. Tu nastupa Ane, kao „ekstradni ekspert“ sa nepogrešivim instinktom za pronalaženje zajedničkog imenitelja svojih „klijenata“ i stavljanje istog u funkciju povezivanja i kreiranja dobrog raspoloženja.
Paška je tokom nastupa svirala gitaru, harmoniku, klavir i kahon. Iako to, pojedinačno gledano, možda nisu bile virtuozne izvedbe na nivou vrhunskih multiinstrumentalista, za Ane su to, zapravo, samo komadići jedne šire slike, odnosno slagalice u kojoj su ukupni utisak i umetnički dojam na prvom mestu. S obzirom na to da se u svojim stihovima često bavi položajem žena u društvu i podsticanjem njihove samosvesnosti, nije bilo iznenađenje što su veći deo publike činile upravo predstavnice lepšeg pola. Tu i tamo bi se provukao poneki muškarac koji se ne uklapa u stereotip prosečnog Balkanca.

Osetila je to i Paška, pa je tokom svog nastupa, kao vrhunski improvizator, adekvatno prilagodila svoju set listu. „Ja ne znam šta me večeras čeka“, rekla nam je pred početak „koncArta“. Iskreno, ni ja nisam znao, ali sam bio siguran da će Ane naći način da nam se svima uvuče pod kožu. Prirodno, iskreno i nenametljivo, bez ikakvog prethodnog plana ili scenarija, kako samo ona to ume. Gromoglasni aplauzi beogradske publike, koji su više puta odzvanjali Dorćolom, najbolji su pokazatelj da je u tome i uspela.
Zbog specifičnog trenutka, ali i Anine zarazne energije i optimizma, svi su sa nestrpljenjem očekivali „Vrijeme je za ljubav“, da od Paške iz prve ruke čuju kako će im „sutra bit bolje“. S obzirom na sastav publike, veoma zapažene bile su i „Tuka“, „Žena svog života“, „Idem na put, ćale“ i „Slobodna“. Ipak, na mene su najjači utisak ostavile „Odjahati u suncad“ i „Možda sladoled“, kao refleksija onih malih stvari koje su, umesto „trebalo bi ovo, trebalo bi ono“, svima nama potrebne kako bismo makar u nekim trenucima svog života bili srećni.

Očekivano, program je završen dugometražnom verzijom pesme „Svi mi stanemo svakome od nas u zagrljaj“ i podsećanjem da reč „rat“ ima množinu, ali da je „mir“ samo jedan. Uz želju da svi zajedno živimo u miru Ane nas je ispratila u izborni dan, ali je potom ostala da strpljivo potpisuje ploče, ćaska sa „ulepšanim dušama“ i deli im iskrene osmehe i zagrljaje. Nije bilo fritula, ali se nadamo da će Paška i Mara sledeći put zavrnuti rukave i umesiti nam omiljenu dalmatinsku poslasticu.
Za kraj moram da pomenem još jedan detalj koji, ispostaviće se 24 sata kasnije, nije bio nimalo slučajan. Na zidovima male sale Dorćol Platza su od nedavno održanog Changeover Festivala ostale ilustracije Josifa Visarionoviča Staljina, kao deo izložbene postavke u okviru manifestacije. No, tokom Aninog „koncArta“ jedan od „Staljina“ je pao na pod. Dakle, Paška je „oborila“ omraženog diktatora simbolično najavivši šta i onog našeg čeka naredne večeri. Ipak, Ane nije bila samo vesnik političkih promena u Srbiji, već je ostala u našoj prestonici i narednog dana, te uz građane šetala i slavila ulicama slobodnog Beograda. Hvala ti, Ane, talična ženo i naših života! Jesi ti Paška, ali sada si pomalo i naška!
Skopski Jazz Festival 2026 (četvrti dan): Kraj žurke u ritmu Brazila





