Straight Jackin (deo II): Jahrastaffaraj

25.02.2024.
Rockomotiva

Posle propalih pregovora sa predstavnicima izdavačkih kuća ITMM i B92, zahvaljjući poznanstvu ljudi iz benda sa Toletom (gitarista, Braća left) i Laletom (DJ, Happy People), došlo je do dogovora sa City Records. Tako je „Jahrastaffaraj“ izašao za ovu, tada veoma profesionalnu, ali kod rok publike ne baš omiljenu kuću, u aprilu 1998. godine.

Piše: Bogdan Bogdanović

U prvom trenutku, mnogi su se začudili. Ali, kad su videli spotove i kad su čuli te pesme, shvatili su da to nema veze sa Siti rekordsom, priča J.P. o ovoj saradnji. Tako da je do toga došlo sasvim slučajno. Da nisu ova dvojica poznanika radila tamo (Tole i Lale; prim.aut), ne znam ni za koga bi to izašlo, rekao je Jugoslav.

Kako i sam autor potvrđuje (J.P. je autor muzike i tekstova najvećeg broja pesama; prim.aut), ovaj album je karakterističan po tome što je svaka pesma žanrovski potpuno drugačija od svih ostalih, pa „Džarastafaraj“ predstavlja kros-over u pravom smislu te reči. Od hard roka i hard kora, preko fanka, rege i afričkih ritmova, do hip hopa, prvi ovakav u zemlji, među retkima u svetu, podjednako je zanimljiv za sladokusce najrazličitijih muzičkih ukusa. O tome koliko su članovi benda bili motivisani, govori činjenica da je album nastao za samo tri nedelje.

Taj album je kultni. Mi sa prvog i sa trećeg ne sviramo nekoliko pesama, ali, sa tog drugog albuma sviramo svih 12 pesama svaki koncert, i dan danas, zaključuje J.P.

Ako bih izdvojio nekoliko albuma koji su imali najveći uticaj na moje muzičko opredeljenje, jedan od njih svakako je „Jahrastaffaraj“. Kaseta je do mene došla negde tokom proleća, 2000. godine, u drugom polugodištu prvog razreda srednje škole. Na prvo slušanje, bio mi je previše eksplicitan, mogao bih reći i – istripovan, ali, stvar koja otvara album, jednostavnog naziva – Rege, do danas je za mene ostala najbolja domaća pesma u okviru žanra. Do početka letnjeg raspusta, pronašle su me i kasete, „Igračka plačka“ (KKN) kao i kompilacija Marlijevih hitova. Tokom letovanja, negde na crnogorskom primorju naleteo sam na kasetu Del Arno Benda, zatim, na „Issues“ grupe Korn i na kraju album „Skull & Bones“ kalifornijskog rep sastava Cypress Hill. Tako sam počeo da gradim svoju novu kolekciju i da proširujem „vidike“. Kada razmišljam o kasetama koje sam nasumice kupio tog leta, shvatam da je prehodno slušanje Džekina i te kako uticalo na izbor – prva kaseta nekog rep benda i prva kaseta hard kor benda. Na sve to legao je rege, pravac za koji ću se najviše vezati u periodu adolescencije.

Foto: Vedran Ševčuk

Gore pomenuta stvar Rege, koja otvara priču, nagoveštava težinu albuma koji je pred slušaocem. Osim nekoliko „zaraznih“ rifova, odsviranih u rege ritmu, koji se ponavljaju do u nedogled, pesma sadrži i nekoliko antologijskih stihova:

On samo sedi i sa sve tri strane ga okružuje Vavilon

Kao lajt motiv, od Biblije pa sve do rege muzike i rastafarijanskog pokreta koji je nastao na Jamajci, Vavilon je metafora ropstva, razvrata, zla. Dok za Jamajčane Vavilon predstavlja savremeni svet koji je stvorio beli čovek, Srbi su tada izjednačavali Vavilon sa jednim režimom koji, prema mišljenju mnogih, nije adekvatno odreagovao na velika geopolitička previranja usred kojih se našao ceo region. Pošten čovek na Balkanu 90-ih osećao se poniženim i uvređenim, te je, u jeku vladavine pomenutog režima, bilo lako identifikovati se sa robom koji, kao okovani Prometej, nema nikakvih izgleda da se oslobodi lanaca.

Novac je mudro smišljeni način prevare

Još jedan stih koji je pravi smisao dobio tek nekoliko godina kasnije, kada su u javnost isplivale informacije o Federalnim rezervama, MMF-u, dužničkom ropstvu u koje su uvučene mnoge, nekada suverene države, i o svetskoj finansijskoj oligarhiji koja nastoji da od sveta napravi nekakvu „privatnu prćiju“, sa mehanizmima manipulacije kakve koristi Veliki brat u poznatom Orvelovom romanu.

Javna kuća potpuno pogrešno je protumačena kao erotska pesma. Vulgarizam na samom kraju samo je izliv besa, koji sledi nakon sjajnih rima koje opisuju surovu svakodnevicu:

Pogledaj bolje, iluzija više nema
I nigde se ne nazire rešenje problema
Sa svih strana sve nas više stežu za gušu
Sve su nam uzeli, sad hoće i dušu
Kao kipovi gledali smo samo pravo
Dobre ideje skrivali smo vešto
Bez pogovora pratili smo beskonačnu pravu
Postali smo ništa verujući u nešto
Za sve smo promašena gomila sveta
Koja koristi samo kao pokretna meta
Kraj noćne more sve je bliže i bliže
Pa kako ići dalje kada nema kud niže

Ova pesma može da se posmatra i kao nastavak prethodne, s tim što je prva smirujuća a tekst uvijen u metaforu, dok Javna kuća odiše napetom atmosferom koju pravi hard rok podloga. Ovde je metaforičan samo naziv pesme, sve ostalo je sirovo i surovo. Nakon odrepovane tri strofe, vokal nekoliko puta ponavlja:

Kuršume, evo me
Trebaš me, trebam te

Ostaje nedoumica – da li se lirski subjekt oseća toliko beznadežno, da je rešio sebi da skerati muke, ili se obraća kuršumu iz potrebe da uzme pravdu u svoje ruke.

Marihuana biblija, izmešanog latino i afro ritma, deluje kao sedativ nakon uznemirujućih slika koje budi prethodna pesma. MarijaAna se nadovezuje na nju, kako tematikom, tako i smirujućim ritmom. Slušalac se poziva da iskulira, pusti mozak na pašu i prepusti se čarima muzike. Ova verzija pesme koja je na albumu predstavlja obradu; original se nalazi na albumu prvencu.

Jedan od hitova predstavlja pesma Tarmirićmi (šatrovački sleng od Mitar Mirić; prim.aut). Uz hard kor podlogu i karakteristične „džampove“, vokal podražava narodnjački način pevanja, uz tekst koji je, kao što „priliči“ narodnjacima – prilično banalan. Ipak, svakome ko čuje ovu pesmu, jasno je da se Džej Pi i ekipa kvalitetno zajebavaju.

Prilično misteriozna pesma, sporog ritma i istripovane melodije, sa još čudnijim tekstom, jeste Zes. Zatim sledi podizanje atmosfere i prelaz na kvalitetan fank, s primesama esid džeza – Još ima gandže, a za njom i specifična stvar koja se bavi temom muško-ženskih odnosa – Digni ga:

Hvala Bogu da je teško kad si sam
Kad pomoć očekuješ nema ko da ti je da
I šta sad vrede mali sitni ternuci
Kad god ih se setim još na većoj sam muci
Zato želim da te zaboravim
Jer ovu bol koju osećam više ne mogu da trpim
U glavi mi već dugo ništa nije isto
Kad god čujem tvoje ime mislim na samoubistvo

Osim što je i te kako poučna, mnogim muškarcima pruža utehu i dobro dođe kao šamar otrežnjenja nakon ljubavnih razočaranja. Ono što zaljubljen čovek ne vidi, ili ne želi da vidi, dođe mu u svest tek nakon što zaslepljenost prođe.

Dno sam dodirnuo, vratio se i sad sam jak,
Prolazi me bedak
I na kraju svega znam za sve te vaše
Ženske prljave igre
I znam da niste previše pametne
A ni sa sobom čiste,
U stvari vi ste bre
k…. sve iste

Ako je Javna kuća pogrešno protumačena kao „erotska“, Digni ga svakako jeste takva, uz sijaset uvreda na račun žena i njihovih marifetluka. Ovo je razumljivo kada se u obzir uzme ceo kontekst – godine autora, muzičko opredeljenje (u tradiciji hip-hop subkulture je da se žene tretiraju na sličan način), kao i „reči utehe“, koje povređenom mladiću prosto treba da poruče: „Idi dalje, zaboravi je!“

Pesma po kojoj je album nazvan – Džarastafaraj, predstavlja tvrđu obradu istoimene pesme koja se nalazi na prvom albumu. Uz nju, veliku pažnju publike privukla je i pesma Trip, koja se bavi sličnom tematikom. Zanimljiva je kontradiktornost u nekim pesmama, koja veoma podseća na polifoniju koju je u svojim romanima primenjivao Dostojevski. Kao što Fjodor, kroz likove dvojice braće Karamazovih, sa sobom samim polemiše o Bogu – dok je Ivan zakleti ateista, Aljoša je vernik – tako i autor pesama Džarastafaraj i Trip zastupa dva potpuno oprečna stava. U prvoj se slavi marihuana kao biljka koja služi za opuštanje i pomaže čoveku da bolje sagleda svet oko sebe, dok je u drugoj pesmi lirski subjekt zabrinut za svoju budućnost jer polako shvata da je postao zavistan od ove supstance, prilično svestan potencijalnih opasnosti koje nosi svakodnevno konzumiranje.

Uz Javnu kuću, jedna od najtežih stvari je Gan. Ponovo je u fokusu surova relanost, uz (ponovo) hard rok podlogu i pomalo apokaliptičnu atmosferu. Razlika između ove dve je što prva predstavlja opis kolektivne svakodnevice u zemlji Srbiji, dok se druga bavi čovekom koji je duboko ogrezao u porok. Nakon niza teških slika o životu koji se lagano gasi, sledi refren:

Još samo jedan dan
Ja uzimam gan

Kao i stara, dobro poznata laž ovisnika bilo koje supstance koji, posežući za istom, pravda svoj čin rečima: „Još samo ovaj put!“

Tagovi: ,

Starinarnica

© Copyright 2015 - 2025 Rockomotiva webzine, Sva prava zadržana | Izrada web sajta: ATEC Technologies
Scroll