Laboratorija Zvuka pokazala “Telo” pre 45 godina
U januaru 1980. godine Jugoton je objavio prvi album novosadske novotalasne grupe Laboratorija Zvuka, osnovane dve godine ranije, pod nazivom “Telo”, koji će označiti i potpuno novo poimanje stvaranja muzike na jugoslovenskim prostorima.
Temelj grupe činili su Predrag Peđa Vranešević (vokal, gitara, klavijature) i njegov brat Bata koji je glavnu vokalnu ulogu dijelio sa svojom suprugom Dinom Vranešević. Odlikovala se rege i ska ritmovima sa kombinacijom erotskih i šaljivih tekstova. Peđa i Mladen sarađivali su s nekima od najsmjelijih reditelja sa ovih prostora – Karpom Aćimovićem Godinom i Želimirom Žilnikom, kao i s Draganom Kresojom. Radili su muziku za uspješne i nagrađivane filmove Splav Meduze, Oktoberfest, Još ovaj put, Pun mesec nad Beogradom, Original falsifikata, Kraj rata, kao i Artificial Paradise / Umetni raj, koji je posljednji film iz Jugoslavije prikazan na festivalu u Cannesu. Publika također pamti njihovu muziku za popularne televizijske serije Poletarac, Fore i fazoni, Varošarije, Priče iz Nepričave...
Većinski autori pjesama, dotična braća Vranešević, ponudili su “Telo” kao konceptualni album, baveći se najpopularnijim tadašnjim temama među mladima – zdravim tijelom i sexom. U skladu s tim, jedna strana ploče nosi naziv “Vrline” i veliča zdrav život, dok je druga označena kao “Poroci”, baveći se tjelesnim užicima. U ritmu novog vala, ska-beat i drugih srodnih stilova, istakle su se pjesme ‘Lepo telo’, ‘Bajna mašina’, ‘Lenčuga’, ‘Alkohol, žene i…’, u kojoj je korišten citat iz poznate pjesme ‘Satisfaction‘ grupe The Rolling Stones i ‘Suvarak‘, s insertom ‘Oprosti mi pape‘ Olivera Dragojevića.
Album “Telo” je prodan u 60.000 primjeraka u Jugoslaviji, postavši srebrna ploča.
Na koncertima koji su uslijedili nakon objave albuma, band je nastupio u trinaestočlanoj postavi koju su, uz članove grupe, činili prvak bodybuildinga Petar Čelik i njegova supruga Irena. Dok su članovi grupe svirali, Čelik je vježbao svoj bodybuilding koristeći razne sprave za vježbanje. Neobične izvedbe izazvale su im veliku pozornost medija.
Poslije ovog albuma Laboratorija Zvuka objavljuje singl s dvije nove pjesme. Prva ‘Mod-deran‘ (neće se naći ni na jednom albumu), a pjesma, određena za B-stranu tog izdanja, postala je njihov najpoznatiji naslov u karijeri. Riječ je o pjesmi ‘Ska-kavac joj zaš’o u rukavac‘, koju je Peđa Vranešević komponirao prema tekstovima iz knjige “Crven ban” Vuka Karadžića. Duhovito inkorporiranje ska ritma u suptilnu erotsku temu donijelo je pjesmi vrlo veliku popularnost. Zbog toga će, u jednoj drugoj verziji, biti uvrštena na LP Laboratorije Zvuka, ali ne sljedeći, već tek 1986. godine, na albumu “Nevinost”.
Laboratorija zvuka je osamdesetih godina objavila tri albuma i jedan u devedesetim. Pod imenom Laboratorija XXI pojavio se i materijal nazvan “Slet opera Nema zemlja“, kao rimejk rok opere na kojoj su sedamdesetih radili Peđa Vranešević i Želimir Žilnik.
