Odlazak rock princeze
Slađana Milošević ostala je velika enigma srpske i nekad jugoslavenske pop scene. U glazbi, a moguće i u životu, imala je sve, a kao da je dobila premalo.
Recimo, bogomdanog dara glazbenice, klasičnog glazbenog obrazovanja (srednja muzička klavir i violina) uz malu pomoć nekoliko prijatelja snimila je album svirajući gitare, klavijature, bas, perkusije, programiranje, napisala sve pjesme i, naravno, otpjevala ih, neke na srpskom, druge na engleskom. Bilo je to 2000., album se zvao „Animal Tested“, predstavila ga video-klipom pjesme „Legalize Freedom“ smjesta zapriječenom da se izvede na RTS-u zbog aluzija na Miloševićev režim. Tek četvrti, i na žalost pokazat će se posljednji, poput odjave je nekoć obećavajuće karijere k tomu simbolički zaključene novom verzijom „Sexy dame“ s kojom je tamo već davne 1978. najavila ulogu izazovne žene yu-rocka.
Da, izazov, nemir, potraga mogli bi se naći u naslovu njezine životne avanture. U osmogodišnjoj školi i gimnaziji prošla je kažu kao basistica pet-šest sastava (između ostalih sa svojih šesnaest u posljednjoj postavi Džentlmena), usporedo članica je zabavnog orkestra RTB-a s kojim se kao violinistica (prema Janjatovićevoj EX-YU rock enciklopediji) pojavljuje na tridesetak najrazličitijih izdanja, glumi; pjeva i pleše na kazališnim daskama Ateljea 212, u Domu omladine, u Ex Art Theateru, upisat će studij psihologije i prije nego ga mijenja za veterinu objavit će prvi samostalni singl s vlastitom „Au-au“ i smjesta te 1977. izazvati svojom ekstravagantnom pojavom publiku i medije.
„Simpatija“ (disco-pop s Beogradskog proleća), programatska(?) „Seksi dama“, jugovizijska „Recept za ljubav“ (s dodirom „new wavea“), „Miki, Miki“ s „Neutral Designa“ i „Princeza (Negde izvan planeta)“ (s Dadom Topićem neuspjeli korak prema Eurosongu završit će kao „hit godine“ i antologijski duet): rijetki su singlovi, njih šest razvučeni kroz šest godina bit će premali saldo za ono što se očekivalo od vamp-rokerice s prijelaza sedamdesetih u uzbudljive osamdesete.
Istodobno mitska dekada donijet će svega tri albuma: u osvit 1980. „Gorim od želje da ubijem noć“ s „Amsterdamom“ kragujevačkog rock-pjesnika Mirka Glišića (možda najvećom joj uspješnicom), „Neutralni design“ i spomenuti „Miki, Miki“ (moj, Jugotonov jedini LP, sve prije i poslije objavljivao je PGP RTB) te 1988. „Alexandra Slađana Milošević & Darko Kraljić“, jedna začudna, jazzerski obojena suradnja rokerske zvijezde i legendarnog veterana jugoslavenske pop glazbe.
Bilo je to njezino diskografski rastreseno desetljeće ispunjeno velikim željama i nadanjima: YU rock misijom, humanitarnim radom: koncertima za distrofičare, paraplegičare (postala je počasnom članicom Udruženja paraplegičara Beograda), nastupima na MESAM-u, gostovanjima u Kini i konačno na izmaku 1989.odlaskom u SAD, gdje će studirati marketing, raditi kao brokerica, diplomirati psihologiju i usavršavati svoje glazbeničko umijeće, prije svega gitarističko. To će se najbolje čuti po povratku u Srbiju 1995. kada pet godina poslije objavi „Animal Tested“, album. s početka ovog spomenka, svojevrsnu posvetu hard, heavy & metal rocku, njezinim mladenačkim idolima poput Thin Lizzy, Grand Funk, Ten Years After, Deep Purple, Black Sabbath…
S bratom Goranom, nekad frontmenom popularne Generacije 5 snimit će 1996. duet „Jednom će neko“ za njegov album “Da li misliš još na mene”, a Bati Kovaču “Harmony” za njegovu “Moju generaciju” također te 1996. Ustat će protiv režima Slobodana Miloševića, nastupati na koncertu Otpora 13. siječnja 2000., bit će nakratko i privedena na obavijesni razgovor. S književnicom Jasminom Malešević objavit će knjigu “Adame, ne ljuti se”, “provokativno tumačenje biblijskih legendi”, “svojevrsno tumačenje kršćanske ljubavi” – najavit će izdavač, a 2007. i vlastitu “Civilizacija i žene – muška žena”. Dalje tijekom dvijetisućitih priredit će niz kompilacija pod nazivom “Metamorfoze 1, 2 i 3” te “Fantastično putovanje”, jedno ambiciozno CD + DVD izdanje, usporedo boreći se za zaštitu autorskih prava, angažirana u borbi protiv piratstva. Ponovno, predugo se čekalo na ono što se činilo njezinim poslanjem. Ovaj put ni dvadeset i četiri godine nije bilo dovoljno.
Liječeći se od Sjogrenova sindroma, rijetke autoimune bolesti za koju nije bilo lijeka, rođena 3. listopada 1955. umrla je u 69. godini za sve nas neobaviještene o njenim patnjama potpuno iznenada i šokantno.
Mediji je u ispraćajima slave kao ikonu novoga vala premda mu je svojom pojavom prethodila i moglo bi se reći da je prije bila muzom novovalne generacije. Ona je ekstravagancijom, estetikom i glazbenim dijapazonom unekoliko mlađa sestra Josipe Lisac kojoj je u jednom trenu dopala uloga seks simbola s čime se naizgled dobro nosila, ali u što ni sama nije vjerovala. Njezin pomalo nazalan vokal, zvonkih rubova spreman poderati se, pulsirajućeg ritma i nedvojbene muzikalnosti nosio je u sebi dozu izazovnog erosa. No, vodeći usporedo živote različitih interesa zakinula nas je za puno toga što nam je kao rođena glazbenica obećavala. Na svom muzičkom putu zbjegovima na druga polja izmicala je našoj pažnji. Prečesto je bilo po onoj “now you see me – now you don’t”. Kad me je uz vijest o odlasku velike glazbenice Klaudija Čular, urednica-promotorica Croatia Recordsa upitala imam li nešto napisano što bi se mogli koristiti u ovom tužnom trenutku, odgovorio sam joj, u nemogućnosti da sam to učinim, neka pogleda u drugu knjigu Tvornice glazbe uvjeren da među 60 odabranih pjesama iz 80-ih imam nekoliko redaka o njezinoj, našoj “Miki, Miki”. Potražio sam poslije i sam i zapanjeno ustanovio da nema takoreći ni slova!
U trenutka kada sam radio dajdžest osamdesetih, bilo je to nešto kao cijena za prevelikih petnaestak godina izbivanja iz naših života. Zapravo da budem dokraja iskren, posljednji puta o Slađani Milošević razgovarao sam prije desetak godina sa svojom sestrom, tada članicom uprave Kraša, koja me je uvjeravala da je s nekad čuvenom pjevačicom poslovno razgovarala o nekim marketinškim pitanjima!
Ipak, princezo našeg rocka, sada više ne postoji način da te ikako više zaboravim. Na žalost, razlog tomu je baš tužan, Pretužan.
