Osamdesete i priče iz davnina: Sjećanje na Tinija Vargu i “Sva čuda Svijeta”
O albumu grupe Film “Sva čuda svijeta” 1982./ 83. već je manje više puno toga i točnog i netočnog, raznih gluposti napisano al niko do dan danas nije pisao o ovome što ću vam sada ja tu ispisati… jer ovi svi skup očito il’ su “zaboravili” il’ nemaju pojma o nekim bitnim stvarima i nisu ni bili u tom “filmu”?!
Nakon “Zone sumraka” koji je prošao gotovo pa nezapaženo i pobrao loše kritike, band se “zaglavio”, neki ošli u vojsku, neki se povukli i Jura ostao na cjedilu, na brisanom prostoru sam?!
I šta sad?!
Srećom u to vreme je već Tini Varga (imao je svoj mali studio u Švedskoj, Tiva Recording Studio – Torsby), i reputaciju genijalnog producenta koji može sve… i producirati, aranžirati, odsvirati kaj treba a i kuži spiku i kud priča i glazba idu, u kojem smjeru… čarobnjak i genije Tini Varga!
Jurina poetika je tu možda najbitnija supstanca koja ovaj album svrstava u sam vrh domaćeg rocka kao remek-djelo i tekstualni pomak od “Zone sumraka” čini ga magično privlačnim i donosi gotovo transcendentalnu duhovnu preobrazbu… “ti zražiš zrake kroz zrak” do apokaliptično proročanske vizije “kad budu gorjeli gradovi“, sa dodatkom pjesama koje imaju i pomalo SF prizvuk i sadržaj što album čini posebno intrigantnim i privlačnim… čak se provlači kroz poetiku i duhovno religijska, “kada bi Bog otvorio vrata raja” kao neka vrsta katarze!
Band ko band uglavnom niš ne kuži, posebno kad su tekstovi u pitanju i tu se Jura oslanja na Vargu čiji je horizont bio… beskrajan i doslovno svemirski duhovno sveobuhvatan i točno je znao šta mu je činiti sa zvučnom slikom da bi se sve skupa poklopilo u jedan amalgam specifičnog za Tinija i to od prvog tima čim album stavite na gramofon i spustite iglu!
Po završetku tog možemo slobodno reći “projekta” dvojca Tini / Jura i kad je materijal predan u Jugoton kod Škarice, bilo je i oduševljenja ali i pitanja kako će takav jedan materijal, zvuk, pjesme gdje se nije posebno u tim trenutku izdvajao neki tipični hit kakav su očekivali u diskografiji, šta će vrtiti na radio postajama… od nekud, neznam tko se toga sjetio pa je ovo i prilika da se neko “priključi” i otkrije nam svima taj vrlo bitan detalj… skužili su da se radi o koncept albumu i da bi ga možda prije koncertne promocije (održane u Moši) mogli predstaviti jednim vizualnim koncept video pomalo SF “filmom” koji bi povezao pjesme i albumu dao tu bitnu sliku, viziju svijeta koji su Jura i Tini glazbeno osmislili?!
Ako me sjećanje dobro služi, na TV ekranu se pojavljuje Jura kao neka vrsta superjunaka u pomalo katastrofično 
mračnom svijetu na mašini koja prolazi kroz postkataklizmičke slike svijeta i gdje nas Jura Jupiter vozi iz pjesme u pjesmu kroz priče popraćene tekstovima pjesama…
Možda nisu “predstavljene” sve pjesme jer se tog doista ne sjećam al’ znam da je ta marketinška prezentacija bila potpuna inovacija na rock sceni i bio sam nemalo iznenađen takvom idejom!
S jedne strane je bila apstraktno depresivna i utopistička s druge nadrealistička sa elementima naučne fantastike… sve to u trajanju od pola sata!
Jako me se dojmio takav presenting jer sam još uvijek i sam preslušavao album i otkrivao “šta je pjesnik htio reći” pa me ovakvo vizualizirano iskustvo osvijestilo i pojasnilo cijeli album “Sva čuda svijeta“!
Na promociji u Moši… spektakularan filmski uvod i glas Clint Eastwooda zaljepio me i sva koncentracija je bila u jednom trenutku fokusirana na zvuk rifa gitare Roberta Krkača sa kapetanskom kapom sa pultom, djelovao je kao kapetan svemirskog broda i veli band (malo promijenjena postava) kad je bubanj ušao… bio sam u “sedmom nebu”!
To je bio moj “doživljaj” svih čuda svijeta, to se nikada kasnije nije ponovilo niti su ikada kasnije tako zvučali i tako dojmljivo prenijeli ovako kompleksan materijal!
Oduševili su me prvi puta sa prvim albumom, koji je totalni novovalni extrakt i hit do hita sa pjesmama iz “Bermudskog trokuta” iz kojeg smo svi krenuli i zvukom Masarykove i Live Kulušića… tu su me oduševili jer su bili tako svježi i svjetski svirajući ispred Lene Lovich u Dvorani!
Utjecali su jako na mene jer smo vježbali u istoj prostoriji (mi dole u “Kugli” oni gore na katu i sve se treslo, celi strop) uz Azru i Haustore koje sam obožavao onakve raštimane i to Rundekovo kostimiranje, Sahetove bravurozne 
bas linije koje nisu imale veze sa ničim a bile su tako originalne, sve to u početnoj fazi Haustora i na prvim nastupima i žao mi je da tih dečki više nema, jer su stvarno posjedovali posebnu magiju,baš magiju koju si mogao nanjušiti u zraku na probi u “Kugla Glumištu”… ostao bi na njihovoj probi i imao cijeli koncert samo za sebe, šta ćeš više a i pratili smo manje više jedni druge po klubovima kad bi ko svirao!
Eto, za mene je cijela ta skupina bandova bila cijeli moj svijet,bio sam presretan da smo dio nečega al’ ne znam točno čega… otvorili smo neka vrata koja su čekala da ih netko otvori i ušli u novi svijet, za nas je sve to bilo otkriće u jednom momentu i sve se dešavalo nevjerojatnom brzinom… preko noći smo svi mi od one ulične gomile pred Zvečkom i Kavezom, Blatom… skočili doslovce na binu i krenuli svirati “svoju mjuzu”!
Film (Tini i Jura ) i njihov album “Sva čuda svijeta” je, sada to znamo… je bio i ostao vizionarsko remekdjelo i dan danas je i zato sve te pjesme ostaju zauvijek upisane u povijest YU Rocka!
